Uoči Svjetskog dana poezije koji je UNESCO proglasio 21. ožujka 1999. godine s ciljem promoviranja čitanja, pisanja, objavljivanja i poučavanja poezije diljem svijeta na kratko napuštamo područje likovne umjetnosti, iako ne u potpunosti, i vodimo vas u svijet poezije! Poezija, koja se u svom praobliku poimala kao “odraz uzvišene duhovnosti”, nepresušni je eliksir života pretočen u bogati spektar izražajnih mogućnosti jezika
Iako na prvu relativno zanemarena i marginalizirana, poezija u Hrvatskoj je izuzetno živa, a od prošle godine obogaćena pjesničkom platformom “Poetski tren” koju je osmislila i pokrenula profesionalna spikerica i članica vokalno-klavirskog dua DuArte Gordana Kovačić. Ova je godina proglašena Godinom čitanja u Hrvatskoj što je samo dodatni razlog zašto je bilo krajnje vrijeme da u kratkom intervjuu s inicijatoricom i osnivačicom “Poetskog trena” Gordanom Kovačić zaplovimo u poetske vode.
Kako ste došli na ideju pokretanja pjesničke platforme “Poetski tren”?
Glavni poticaj su bile novonastale životne okolnosti uslijed pandemije virusa COVID-19 koje su bitno ograničile pa i onemogućile uobičajeno, fizičko održavanje brojnih umjetničkih i kulturnih programa zadržavši nas zatvorenima doma. Gotovo preko noći sve se preselilo u online okružje. Glazba, kazalište, predavanja… Ponuda događaja bila je nevjerojatna, i sadržajno i opsegom.
No, poželjela sam dati svoj doprinos kulturi, ponuditi zajednici nešto vrijedno čega je općenito manjkalo i u „starom normalnom“, nešto što je u medijskom prostoru zapostavljeno unatoč visokoj vrijednosti, zapravo iskoristiti trenutak ogromnog broja virtualnih šetača u nadi da će slučajno ili ciljano naići na moj mali izlog s tim sadržajem, zaustaviti se i toliko uživati u izlošcima da će rado svraćati nanovo. Nisam trebala dugo razmišljati o tome što ću ponuditi. Moj čitalački interes za poeziju i neki raniji napori promicanja poezije na radiju odmah su me usmjerili. Otvorila sam u Noći knjige, 23. travnja, kanal na YouTubeu i stranicu na Facebooku jedinstvenog naziva Poetski tren i objavila prvi poetski tren. Bila je to pjesma Monike Herceg.
Kako je pjesnička platforma “Poetski tren” koncipirana i što sve zainteresirani posjetitelj može na njoj pronaći?
Zamislila sam da pjesme budu prezentirane u formi videa, ali ne bilo kakvog, nego poetskog videa. Svojoj govornoj izvedbi pjesme pridružujem biranu glazbu i biran likovni sadržaj. Birana glazba znači baš to – pažljivo odabranu postojeću glazbu u čemu svakako pomaže moje glazbeničko iskustvo, ili pak glazbu koju sam osobno „naručila“ od svojih kolega i prijatelja glazbenika, mahom jazzista. Svima sam im zahvalna jer su prepoznali entuzijazam i vrijednost projekta, i pristali bez ikakve naknade doprinijeti Poetskom trenu – skladati, odsvirati i snimiti glazbu na stihove koje bih im poslala. Time produkcija poetskog videa ima čak obilježja eksperimenta. Moram im ovom prilikom zahvaliti. To su sve odreda ugledni glazbenici i skladatelji Saša Nestorović, Miron Hauser, Bojan Z, Miro Kadoić, Viktor Lipić, Zoran Puljek, Maro Market, a među njima i dvoje pjesnika – violinistica Ana Brnardić i glazbeni producent Adrian Oproiu. Likovnosti poetskog videa pridonose umjetničke slike, odnosno fotografije. Na početku iz javne domene, ali opet – pažljivo birane. Danas su to sve češće autorske slike i fotografije koje koristim uz dopuštenje njihovih potpisnika kojima sam također neizmjerno zahvalna zbog doprinosa u stvaranju novog umjetničkog djela i originalnoj prezentaciji poezije. To su Vatroslav Kuliš, Maja Strgar Kurečić, Sebastijan Dračić, Vlatko Čerić, Maja Bachler, Tatjana Politeo, Darija Jelinčić, Monika Meglić, Andrej Tomić, Goran Lebinac, Marko Fröhlich, Neda Rački. I tako je ovom virtualnom suradnjom umjetnika iz različitih polja umjetnosti Poetski tren postao i više od pjesničke platforme. Publika dobiva više od poezije. Uz svaki video stoji detaljan opis zvučnog i vizualnog sadržaja utkanog u video što usmjerava na nova pretraživanja – pjesnika, glazbenika i vizualnih umjetnika – naiđe li se na sadržaj o kojem se želi znati više.
Koliko ste do sada objavili poetskih sadržaja na platformi “Poetski tren”?
Katalog Poetskog trena trenutno sadrži 70-ak poetskih naslova, a među objavljenim pjesničkim imenima su Andriana Škunca, Tonko Maroević, Sonja Manojlović, Gordana Benić, Robert Perišić, Zorica Radaković, Miloš Đurđević, Tatjana Gromača, Nada Topić, Ivica Prtenjača, Dorga Jagić i mnogi drugi, sve redom istaknuti autori različitih poetika među kojima su i mladi nagrađivani pjesnici Marija Dejanović, Goran Milaković…koje treba podržati, no i pokoji strani autor – prošlogodišnja književna nobelovka Louise Glück, Charles Bukowski, Ana Ahmatova, Manuel Bandeira…
Umjesto završne riječi, na kraju ovog mini-intervjua za koji uopće ne sumnjamo da će vas potaknuti na istraživanje, a u konačnici i redovito posjećivanje “Poetskog trena”, dijelimo s vama odgovor Gordane Kovačić na pitanje zašto je suvremeno hrvatsko pjesništvo važno i dragocjeno tj. koje su njegove vrijednosti?
Pjesništvo je važno jer otkriva istinu. Riječi… Udaraju jače od bilo kojeg oružja. Koliko je samo pjesnika pisalo o temama o kojima se šutjelo ili je pak bilo opasno govoriti i pisati. Pjesništvo, suvremeno pjesništvo je dragocjeno na razne načine. Možemo uživati u ljepoti riječi, načinu izražavanja, stilskim figurama, ritmu i metru i eksperimentima na tom planu, zvukovnoj strukturi, jezičnim inovacijama… Uživati u atmosferi. Uživati u otkrivanju novog osjećanja poznatih nam osjećaja. Razumjeti sebe. Izoštravati opažanje svijeta i pojava oko sebe. Probuditi svijet/Produbiti svijest, može i obratno. Poezija eksperimentira, predviđa, najavljuje, upozorava, kritizira, angažira se, slavi, voli, ljubi, pati… Onda kada nastaje, ona je uvijek suvremena. Svatko ima osjećaj za poeziju. Svatko je može razumjeti. Kada bi ljudi više čitali poeziju, svijet bi bio bolji.
Francusko esejist Joseph Joubert rekao je kako “poeziju nećemo pronaći nigdje ukoliko ju ne pronađemo u sebi”, a “Poetski tren” će vam zasigurno u tome pomoći, stoga krenite u potragu!
Naslovna fotografija: Gordana Kovačić, autor fotografije: Marko Fröhlich
