Božić je prošao, što znači da nam se opasno približava kraj ove godine i početak sljedeće. Ovakav godišnji prijelaz uobičajeno donosi reviziju prošlih dana i želju za pozitivnom promjenom, a to često rezultira različitim novogodišnjim odlukama koje većina više ni ne doživljava kao ostvarive. Zašto imamo potrebu postavljati si nerealne ciljeve unaprijed osuđene na propast?

Već nam je svima dobro poznat osjećaj (post)blagdanskog bluesa koji se javlja uslijed i nakon blagdana krajem godine. Iza nas je godina puna dobrih i onih malo manje dobrih odluka i iskustava koje smo odlučni zamijeniti boljima. Iako mnogi danas sve više ulažu vrijeme u self-care i učenje o sebi, u čemu (neočekivano?) sve više doprinose i društvene mreže, nerijetko padamo u zamku postavljanju krivih ili nerealnih ciljeva. O tome zašto je novogodišnje odluke toliko teško održati, jesu li nam uopće potrebne i čime ih možemo zamijeniti razgovarali smo s Kristinom Smolić Lerš, trenericom razvoja osobnih i sistemskih potencijala te NLP terapeutskom savjetnicom iz Prostora za promjene. Evo što nam je rekla!

kristina smolić lerš

Krajem godine nekako svi podvlačimo crtu i stvaramo planove za sljedeću, što često rezultira takozvanim novogodišnjim odlukama. Zašto ih najčešće ne uspijevamo provesti?

Prirodno je da krajem godine više promišljamo o svemu što smo proživjeli, analiziramo događaje i reflektiramo neke svoje važne postupke. Svaki kraj neminovno donosi neki novi početak, a često nove odluke vezujemo uz neke značajne datume, početak tjedna, mjeseca, godine.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by ecards (@sarcasm_only)

Često čujemo da će netko napraviti promjene od sutra, početi vježbati od ponedjeljka ili se bolje organizirati od Nove godine, misleći da će tako jednostavnije ostaviti za sobom ono staro i da će taj jedan novi dan donijeti dovoljno elana i motivacije da svoju odluku možemo ustrajno provoditi. Međutim, u svakodnevnom radu s pojedincima koji često donose upravo ovakve odluke (ali i prema svom vlastitom iskustvu), već dugo primjećujem što nam to sve stoji na putu kako bi promjenu zaista i napravili.

U ljudskoj prirodi je da u svakodnevnim situacijama pokušavamo pronaći lakši način, da tražimo rješenja koja su brža, gdje ćemo najmanje patiti i najviše profitirati. Pa tako danas i živimo u vremenu u kojem smo sa svih strana bombardirani s raznim instant rješenjima, gdje se posvuda nude mogućnosti za sreću, uspjeh ili napredovanje. Važno je sad i odmah postići što više, a da u isto vrijeme osjećamo i mir, opuštenost, da rastemo i mijenjamo se na bolje.

Budući da je zahtjeva i želja sve više, a energije za sve ostvariti često sve manje, događa se nedostatak motivacije. Ljudi oko sebe vide druge koji imaju prirodnu unutarnju motivaciju i dovoljno energije za ostvariti ono što žele. Kao da imaju unutarnje gorivo i sve u vezi toga izgleda lako, kao magija. U tom trenutku je još više frustrirajuće iz perspektive onih koji taj isti drive nemaju. Vjerujem da je većina nas imala iskustvo i potrebu za vanjskom motivacijom, za nekime tko će nas malo pogurnuti. Neki su tako donijeli odluke i ostvarili ih. Međutim, većina ne napravi promjenu jer ih motivatori nisu nastavili motivirati svaki dan. Ostali su opet sami, bez energije i – oslonjeni sami na sebe.

via GIPHY

Isto je i s novogodišnjim odlukama. Kada prođe prvotni nalet motivacije, padamo u anksiozna ili depresivna stanja. Pa što je to onda što ovisi o nama samima i što nam pomaže da napredujemo, rastemo, budemo sretni? Možda ću razočarati neke kad kažem da je to – disciplina. Ta divna, u današnje vrijeme nepopularna i izrazito važna odgovornost koja podrazumijeva samokontrolu, red, predanost i redovitost zaslužna je za rezultate bez iznimke. Za odluke – novogodišnje i svakodnevne. Većina bi radije bila motivirana izvana nego disciplinirana. Međutim, jedino naša vlastita disciplina čini nas neovisnima o tome što se događa u vanjskom svijetu. Tada je svejedno imate li ili nemate nešto izvana što će vas gurati naprijed.

Dok budete za vježbanje čekali sunce, određenu temperaturu, prijateljicu koja ide s vama ili godišnji odmor, možete zaboraviti na rezultate. Rezultati će doći onog trenutka kada čvrsto i uporno odlučite biti disciplinirani bez obzira na vanjske uvjete i druge ljude. I to bez laži i samoopravdanja jer ona su naša najveća prepreka i vode nas sve dalje od sreće i uspjeha.

Nije dovoljno znati kako se nešto radi jer to neće ništa promijeniti. Da bismo nešto postigli i naučili, potrebno je činiti. Baš kao što sportaš ili glazbenik vježba svaki dan. Što mislite, bi li oni uspjeli da svaki dan čekaju da ih netko motivira, a da pritom nemaju disciplinu? Ili da samo razmišljaju o tome da vježbaju? Motivacija je super, ali bez discipline dugoročno ne mijenja naš svijet. Ako želite promjenu, dogovorite se sami sa sobom i ne odustajte u onome što odlučite. Kao i sve ostalo, disciplina se vježba, kroz metodu pokušaja i pogrešaka i zato nije jednostavna, ali kada ovladate disciplinom, to vam više nitko ne može uzeti.

Novogodišnje odluke mogu biti (pre)veliki zalogaji. Koje biste općenite manje svakodnevne korake i navike preporučili svima onima koji žele promjenu u kvaliteti života?

U donošenju novogodišnjih odluka često precijenimo svoje trenutne kapacitete i donesemo odluke koje su toliko veliki zalogaji da nas na kraju demotiviraju i guše. Otprilike kao da ste u usta stavili više nego možete prožvakati. Ono što možemo napraviti je veće odluke podijeliti na manje korake koji su konkretni, realni i u skladu s našim vrijednostima.

via GIPHY

Svaki veliki korak sastoji se od jako puno malih koraka koji se na prvi pogled mogu učiniti beznačajnima. Većini je jako dobra poznata i popularna tehnika 5, 4, 3, 2 , 1 – kreni! Nakon što odlučimo koji korak želimo napraviti, izbrojimo i odmah napravimo što želimo. Tako vježbamo disciplinu i ne dajemo si prostor za odugovlačenje i izgovore.  Ovu tehniku možete isprobati svaki dan na različitim primjerima.

Bitno je znati da je put prema cilju proces. U njemu treba uživati, a ne samo orijentirati se na konačni rezultat. U protivnom riskiramo da veliki dio života provodimo u čekanju ostvarenja nečega, a da put do toga bude samo patnja, briga, moranje i trebanje.

Osim toga, neke odluke treba jako dobro provjeriti jer neke od njih možda nisu u skladu s našim dubokim uvjerenjima ili vrijednostima. Tada, čak i ako ih ostvarimo, to nas neće posebno usrećiti. Neka uvjerenja su blokirajuća, pa dok ih ne osvijestimo i ne transformiramo, promjena i nije moguća. Ako primjerice želite biti uspješniji u poslu, a duboko u sebi vjerujete da niste dovoljno dobri i da ne spadate među uspješne, sama odluka neće biti dovoljna da je i ostvarite. Kada bi bilo dovoljno samo odlučiti, većina od nas bi uspjela to potpuno sama i s lakoćom.

Živimo u vremenu kada je inzistiranje na osobnom rastu koji se, između ostalog, manifestira i kroz zahtjev za promjenom u pogledu novogodišnjih odluka, preraslo u pritisak na pojedinca koji se u suprotnom osjeća manje vrijedno ili isključeno. Koliko je važno raditi na sebi i što to zapravo znači?

Rad na sebi je odluka koja se, iz moje perspektive, nikako ne donosi zato jer je to moderno. Rad na sebi dolazi kao unutarnji odgovor na potrebu da se korjenito i iskreno mijenjamo za sebe, iz sebe i kroz sebe. Danas više nego ikad imamo dostupne razne tehnike, metode, škole i učitelje i ponekad je teško uopće odlučiti što je za nas ispravno i kojim putem krenuti. Treba osjetiti što u datom trenutku rezonira s nama samima.

Najznačajniji rad na sebi za mene je biti prisutan u sadašnjem trenutku, primjećivati svoje obrasce i mijenjati se svakodnevno u odnosu na ljude s kojima smo u interakciji. To ne znači glumiti pozitivu ako je u nama kaos. Naprotiv, to znači prihvatiti kaos, dopustiti sebi da ga osjetimo i promotriti što ga u našem životu kreira.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Sara Kuburic (@millennial.therapist)

Prihvatiti postojeće stanje najvažniji je korak samorazvoja, nije potrebno boriti se i samozavaravati.  Tek tada kreće promjena za koju je potreban i energetski kapacitet. Ako ga nemamo dovoljno, nećemo moći proći kroz proces promjene. Zato je važno ne osuđivati ljude koji nemaju snage i koji odbijaju promjene. Ne možemo i ne smijemo mijenjati druge, samo sebe. To je osobna odluka i svatko je treba donijeti za sebe, budući da kroz nju mora i proći.

Energetski kapacitet je nešto što se, kao i disciplina, vježba i može pojačavati. Ukoliko ste se odlučili na proces promjene, svi trebaju znati da je u redu na tom putu padati, ustajati, plakati, biti u kaosu, odlučiti ne biti ono što ste nekad bili, prekinuti neke odnose i napokon živjeti u skladu sa sobom pa makar to značilo iz korijena transformirati sve što ste nekad o sebi znali. Samo sa sobom trebate živjeti i zato od sebe nikad ne odustajte!

Foto: Maks Petković/Instagram/Giphy