Vjerojatno je potpuno ludo i pomisliti da se na tržištu prodaje stvarčice za djecu i bebe koje nisu dobre za njihovu kožu, ali kao i za mnoge stvari danas, niti na tu moralnu obzirnost ne možemo računati
Vjerojatno nije pogrešno reći da ne postoji nitko na ovome svijetu koga bismo više poželjeli zaštititi od – bebe. To malo, bespomoćno stvorenje ovisi isključivo o odrasloj osobi, uglavnom roditelju, a to ne da nije mali teret, nego često postaje jedna od primarnih funkcija roditelja. Drugim riječima, to goluždravo stvorenje poželimo maziti, paziti i čuvati od sveg zla na ovome svijetu. Zvuči jednostavno, zar ne? Jer tko bi želio nauditi bebi? No, stvarnost je daleko od toga.
Možda će zazvučati pretjerano apokaliptično, ali opasnosti koje danas vrebaju sa svih strana daleko je više nego prije samo nekoliko desetljeća. Ili smo samo danas bolje upoznati s njima? Osim hrane koju je sve teže nabaviti odgovarajuće kvalitete, i kozmetike koja sadrži nevjerojatan broj štetnih spojeva (da, čak i ona za bebe), tu je i odjeća. Kakav je to problem, pomislili ste, pa biram pamuk i to je to, zar ne? Ne.
Osim činjenice da je nešto načinjeno od pamuka, tu su još brojne okolnosti koje utječu na kvalitetu tkanine u koju odijevate bebu.
“U obradi tekstila često se koriste toksične supstancije (npr. olovo, kadmij, živa, krom, perflorirani kemijski spojevi, klorobenzeni, biocidni i antifungalni spojevi, itd.) koji predstavljaju opasnost u izravnom kontaktu s kožom. Količina štetnih spojeva koja se koristi danas u proizvodnji kozmetike, odjeće i obuće zapanjujuća je. Ftalati, spojevi koji se dodaju plastici i neprestano se otpuštaju, zabranjeni su u proizvodnji dječjih bočica i igračaka, no koriste se u pojedinim dijelovima odjeće i obuće. Problem leži u tome što nacionalne regulative ne pokrivaju niti približno toliki broj kemijskih spojeva“, pojašnjava poznati pedijatar Milivoj Jovančević.
Ono na što bi trebalo obratiti pažnju pri odabiru tkanina, a ponekad je izrazito teško utvrditi, jest način obrade materijala. Pitali smo djevojke iza domaćeg brenda dječje odjeće Lunilou, iza kojega su sestre Izabel Andrijanić i Ivana Lučić, poznatog po ekološkoj proizvodnji i sigurnoj odjeći za djecu kako je tome doskočio.
“Većina materijala prolazi kroz razne kemijske procese kojima se odjeća boji, pegla, pere i češlja kako bi se postigla mekoća. Upravo ti procesi na odjeći ostavljaju tragove koji mogu uzrokovati pretjeranu osjetljivost kože. Svi naši proizvodi prolaze kroz proces ozonskog pranja nakon same proizvodnje. To osigurava potpunu odsutnost svake kemikalije, bakterije i virusa koji su tijekom proizvodnje mogli doći u dodir s proizvodom”, kažu djevojke iz Lunilou brenda.
Roditelji uglavnom znaju da je pamuk najčešće najbolji izbor, a potvrđuje to i dr. Jovančević:
“Dječjoj koži najviše odgovaraju materijali koji su prozračni, koji omogućavaju učinkovito sušenje u situacijama pojačanog znojenja. Načelno, djeca su tjelesno aktivnija od odraslih, stoga odjeća treba osigurati optimalno održavanje tjelesne temperature. Prednost treba davati prirodnim materijalima, a najčešće je to pamuk. Tkanine bi trebale biti bez toksičnih tvari (škodljiva bojila i antimikrobna sredstva, nanočestice). Najsigurnije je da u kontaktu s kožom bude neobojena organska pamučna tkanina.”
Lunilou proizvodi načinjeni su isključivo od organskog pamuka, lanenih i bambusovih vlakana te kože bez kroma, a proizvodnja ekološke odjeće nije jeftina, ona mora biti najbolje kvalitete i održivosti kako bi opravdala isplativost. Stoga je ideja, svakako, da se ova odjeća nasljeđuje.
“Trudimo se njegovati kulturu slow fashiona, a svi naši modeli klasičnog su dizajna i posebne kvalitete da bi se mogli prenositi na mlađe generacije kako to često biva. Naši klijenti su ljudi koji shvaćaju da briga o okolišu kreće malim koracima i kreće od pojedinca”, kažu iz Luniloua.
Činjenica je da je velikoj većini roditelja danas daleko lakše kupiti odjeću koja je – jeftina. A sve češća i sve veća ponuda u lancima prodavaonica dječje odjeće, ali i lancima kojima odjeća nije niti približno primarni proizvod, itekako mami roditelje. No, valja imati na umu da je takva odjeća gotovo u pravilu manje kvalitetna, a nerijetko i štetna. Stoga je preporučljivo dobro proučiti etiketu onoga što kupujete.
“U današnjem svijetu godišnje se proizvodi 400 milijardi četvornih metara tekstila, a čak 60 milijardi četvornih metara tog tekstila odlazi u smeće zbog kulture fast fashiona zbog koje proizvodi sve više a samim time i baca sve više. Zbog proizvodnje koja uslijed globalne potražnje mora biti što jeftinija i što brža, u drugi plan stavlja se kvaliteta i to je razlog zašto većina odjeće i obuće ne odgovara standardima koje pred nas stavlja moderno i ekološki osviješteno društvo”, pojašnjavaju iz Luniloua.
Inače, ako ste se pitali mijenja li se što odrastanjem i kako to da se kasnije daleko manje brinemo o tome što odijevamo, evo odgovora:
“Dječja je koža gotovo dvostruko više propusna nego koža odrasle osobe, pa najveća opasnost leži u tome što su štetni spojevi dvostruko štetniji za novorođenče.
Osim toga, novorođenče ima sedam puta veću relativnu površinu kože (površina u odnosu na tjelesnu masu) u odnosu na odraslu osobu. Dakle, s vremenom opasnost od štetnih supstancija na koži pada, ali to ne znači da dijete predškolske dobi možete odjenuti u bilo što, ne pazeći na sastav i proces dobivanja materijala”, pojašnjava dr. Jovančević.
Izreka “Nisam toliko bogat da kupujem jeftino” ovdje poprima jedan sasvim novi smisao – zbog činjenice da se radi o našem najvećem bogatstvu, djeci.
