Upravo danas, u Tehničkom muzeju je završilo treće prikupljanje priloga za virtualni fundus budućeg Muzeja susjedstva Trešnjevka. Ovom se društvenom akcijom, u koju su bili pozvani svi koji čuvaju sjećanja s Trešnjevke u predmetnom obliku, polako stvara fundus budućeg muzeja koji će čuvati sjećanja, informacije, povijest, događaje jednog od najživopisnijih zagrebačkih kvartova.

Fantastičan je to projekt koji je krajem prošle godine pokrenula udruga BLOK, a o svojoj su ideji napisali: “Muzej susjedstva Trešnjevka – izgradnja odozdo” prvi je korak u pokretanju kvartovskog muzeja zasnovanog na demokratskim načelima, uključivanju zajednice i ideji revalorizacije baštine koja je istisnuta iz službenih narativa. Budući muzej gradit ćemo kroz terenski rad sa zajednicom – istraživanje Trešnjevke i prikupljanje građe za virtualni fundus koji ćemo prezentirati na jesen 2020.

View this post on Instagram

U sklopu projekta Muzej susjedstva Trešnjevka uskoro predstavljamo nekoliko tematskih virtualnih tura kvartom. Jedna od njih bavi se ženskom poviješću Trešnjevke, a koncipirala ju je Tihana Bertek ispred partnerske organizacije K-Zona/ VoxFeminae. ✊🍒 Jedna od zastupljenih lokacija je Lošinjska 24. Na tu adresu je u rujnu 1944. poslana šifrantkinja i radiotelefonistkinja Ljerka Dulčić-Kirac kako bi preko radio stanice održavala vezu između gradskih ilegalaca i oslobođenog teritorija. Kuća je bila u vlasništvu sestara Benel. Stanica se mogla koristiti samo tri minute dnevno kako je ustaške vlasti ne bi otkrile. Dulčić-Kirac provela je 8 mjeseci na tavanu kuće. Njeni roditelji su sve to vrijeme živjeli u Zagrebu, ali ona im se nije javila kako se ne bi razotkrila. "U rujnu 1944. godine stigla sam u Zagreb. Bila sam mlada, puna poleta, nisam znala za strah, vjera u pobjedu me nosila i svaki zadatak Partije značio je za mene mnogo. Tu smo se Šaban i ja ukrcali na tramvaj i odvezli do kraja trešnjevačke ceste, gdje se odmah uz potok nalazi Lošinjska ulica i mala kuća s visokim prizemljem, podrumom i tavanom. Na njoj je broj 24. Vlasništvo je obitelji Benel, koja je pristala da me primi, točno znajući što će se dogoditi ako nas otkrije neprijatelj. Šaban me upoznao s bakom, starom učiteljicom u penziji, i Olgom i Micikom, profesoricama njemačkog i francuskog jezika. Po dolasku okupatora obje su prekinule rad u školi i bavile se instrukcijama. Kad je ugovoreno da dođem k njima, po naređenju Partije, prekinule su rad u Agitpropu grada, a za kamuflažu počele su održavati tečajeve njemačkog jezika za predškolsku djecu! Micika i Olga su vrlo inteligentne i kulturne žene, koje su mogle dobro proći u bilo kojem političkom režimu, ali su radije izabrale ovaj neizvjestan i riskantan put. Nikad se nije znalo što će donijeti sutrašnji dan. A baka Benel? Starija, dostojanstvena gospođa, učiteljica — prosvjetiteljka, udova višeg šumarskog savjetnika. Što je nju ponukalo da u tim godinama pođe putem koji je svakog trenutka mogao biti prekinut? Isto što i njene kćeri: ljudsko dostojanstvo, sloboda i borba protiv fašizma. Nastavak na Facebooku…

A post shared by Muzej susjedstva Tresnjevka (@muzej_susjedstva_tresnjevka) on

Dok marljivo prikupljaju donirane predmete i slažu kockice sjećanja te usput sve i objavljuju putem društvenih kanala Facebooka i Instagrama, pokrenuli su i virtualne ture u sklopu stranice muzejsusjedstvatresnjevka.org. U sklopu projekta predstavili su nekoliko temtaskih virtualnih tura kvartom kao što su Fragmenti ženske povijesti Trešnjevke, Savska ulica i počeci industrijalizacije Trešnjevke te Migrantska Trešnjevka. Jednostavnim klikom na interaktivnu mapu otvara vam se tekst prepun fotografija i zanimljivih informacija. Čak i ako niste stanovnik Trešnjevke odnosno “iz kvarta”, prikazi kako je to nekoć izgledalo i što se tamo događali iznimno su zanimljivi.

View this post on Instagram

Trešnjevka je bila jedna od najrazvijenijih industrijaliziranih općina u Jugoslaviji. Osim tvornica poput "Končara" i "Tesle" ili pak "Industrogradnje" i "Vijadukta", na Trešnjevki su radile i tekstilne tvornice "Vesna" i "Savremena žena". Obje su proizvodile uglavnom za izvoz. "Savremena žena" nalazila se na adresi Lipovečka 1, na križanju s Ozaljskom ulicom (na mjestu današnjeg kasina) sve do 1999. godine kada je otišla u stečaj. Na fotografija je haljina iz konfekcije "Savremena žena", proizvedena povodom Univerzijade koja se u Zagrebu održala 1987. godine. Fundusu ju je priložila Lovorka Šošić. #trešnjevačketvornice #MuzejsusjedstvaTrešnjevka #MST

A post shared by Muzej susjedstva Tresnjevka (@muzej_susjedstva_tresnjevka) on

Također, organizatori poručuju da ako u svojim ladicama i ormarima pronađete neki predmet ili fotografiju koji povezujete s Trešnjevkom, slobodno im se u bilo kojem trenutku možete javiti,  a oni će dogovoriti termin preuzimanja i fotografiranje priloga.

View this post on Instagram

Iz povijesti industrije na Trešnjevki: Tvornica namještaja Bothe i Ehrmann osnovana je krajem 19. stoljeća, a od 1912. radila je na adresi Savska 25, na obodu Trešnjevke. Bothe i Ehrman tada je zapošljavala preko 500 radnika te je bila jedna od najvećih tvornica namještaja Austro-Ugarskoj Monarhiji. Osim u Zagrebu, imala je podružnice u Beču i Beogradu. Djelatnost tvrtke uključivala je tapetarske radove i uređenje interijera, opremajući hotele, banke, kavane i restorane te stanove. Uredila je, među ostalima, interijere Prve hrvatske štedionice (1899./1900.), Kavanu Corso (1907.), Hotel Palace (1908.), Hotel Esplanade (1925.) i dr. Zagrebačka podružnica prestala je s radom 1937. godine, no već se 1936. na mjesto njezinih pogona u Savskoj 25 preselio Zagrebački zbor (danas Studentski centar). U prilogu su reklame objavljene u Ilustrovanom listu iz listopada 1913. godine te u jutarnjem izdanju Obzora iz travnja 1924. godine kao i fotografije stolca, vitrine i pisaćeg stola proizvedenih 1904. godine koji su danas dio fundsa Muzeja za umjetnost i obrt. #trešnjevačketvornice #MST #MuzejsusjedstvaTrešnjevka

A post shared by Muzej susjedstva Tresnjevka (@muzej_susjedstva_tresnjevka) on

View this post on Instagram

Nogomet se na Trešnjevki igra još od 1926. godine kada je skupina uglavnom golobradih entuzijasta osnovala HŠK Panoniju. Otpočetka ukorijenjen u radničku tradiciju kvarta, klub je imao problema s tadašnjim vlastima pa se tek tri godine kasnije uspio registrirati i to pod novim imenom – HŠK Trešnjevka. Ispočetka je jedva spajao kraj s krajem, ali je ipak opstao sve do izbijanja Drugog svjetskog rata u kojemu se privremeno gasi, a više istaknutih članova kluba pogiba sudjelujući u Narodnooslobodilačkoj borbi. Obnovljen je 1950. godine pod imenom NK Trešnjevka te je od 1951. dio Radničkog sportskog društva Trešnjevka. Od sredine 1950-ih do sredine 1960-ih proživljava svoje zlatno doba. Kulminacija je ulazak u Prvu saveznu ligu 1964. godine, u kojoj će „zeleni“ provesti 3 sezone. Usprkos rezultatskoj krizi i padu nekoliko rangova niže u idućim godinama, klub je nastavio s radom sve do danas kada se natječe u 4. nogometnoj ligi središte Zagreb. ⚽️🏃‍♂️ #sportnaTrešnjevki Ako imate neke sportske uspomene s Trešnjevke, donesite ih na Muzej susjedstva Trešnjevka: prikupljanje priloga! 🍒 – crticu pripremio Krešimir Zovak

A post shared by Muzej susjedstva Tresnjevka (@muzej_susjedstva_tresnjevka) on

 

 

 

 

Foto: Muzej susjedstva Trešnjevka