Sudeći po aktualnim anti-social network trendovima, priličan broj ljudi na ovo pitanje odgovorilo bi potvrdno. Štoviše, izgleda da je sve poželjnije imati no social media partnera – a upravo je to bio povod za ovaj tekst nakon kojeg ćete se možda zapitati biste li trebali ići na odvikavanje od društvenih mreža kao i odgovoriti si na pitanje iz naslova – može li se danas živjeti bez društvenih mreža?

Medijski sveprisutna Bella Hadid ili Ariana Grande imaju offline partnere koji su sušta suprotnost njihovim hipereksponiranim životima. Kako piše časopis “Dazed”, može ih se lako prepoznati – nisu stavili post na Instagram od 2018. godine, bez ironije koriste emoji koji istovremeno i plače i smije se ili ne znaju što znači goblin mode (nisam ni ja znala, ali vratit ću se na to kasnije). U virtualni svijet “zarone” tek kako bi pronašli neke tutorijale ili videozapise vezano za svoje cool hobije umjesto besciljnog skrolanja Twitterom, Instagramom, Facebookom ili TikTokom dok ih ne počnu peći oči i boljeti palčevi.


Doista, je li vam privlačnije da tip na prvom dejtu ima potrebu snimiti TikTok video i objaviti pet Instagram Storyja, ili da niti jednom ne pogleda u svoj mobitel, već je fokusiran isključivo na vas? U eri live tweetanja razvoda i ovisnosti o društvenim medijima kod većine ljudi, neimanje profila na društvenim mrežama očigledno više ne znači biti introvertiran već “seksi”. A osim što zrače samopouzdanjem jer nemaju potrebu za dobivanjem društvene validacije od strane potpunih stranaca, offline partneri mogu nas vratiti u realnost kad zaglavimo u virtualnom vorteksu daily feeda. Ipak, sve ovisi o našem habitusu i tome što tražimo kod partnera, a za neke je offline mode svojevrsni red flag jer prije susreta u realnom životu nemaju mogućnost online screeninga. 

Virtualna romantika ili romantični hendikep?

Pravnica Zrinka (31) kaže da je praksa obaveznog background checka potencijalnih partnera na društvenim mrežama već odavno prerasla u svojevrsnu opću kulturu, samo je pitanje koliko je ljudi spremno priznati da to uistinu radi. “One koji nemaju društvene mreže i to moraju isticati kao neku vrlinu doživljavam kao i ljude koji se hvale da ne posjeduju televiziju ili ne jedu rafinirani šećer. Ako se oni osjećaju bolje zbog toga, neka im je.” U istom tonu dodaje: “Nemam ništa protiv ako potencijalni partner nema društvene mreže, ali draže bi mi bilo da ih ima jer bih mu lakše slala memeove, koji su za mene bitan dio dobrog funkcioniranja veze i odavno već sastavni dio internetske “kulture”.” 

Menadžerica Ana (34) tvrdi da joj društvene mreže nisu najvažnije ako upozna nekoga face-to-face, ali da će ipak škicnuti njihove profile na društvenim mrežama ako postoji ta mogućnost. Na pitanje smatra li da je postalo lakše pronaći partnera u virtualnom svijetu, poglavito zahvaljujući aplikacijama za dejtanje, Ana ističe da se uopće ne može sjetiti kad joj je netko zadnji put prišao uživo, dok joj preko Facebooka i Instagrama nerijetko šalju zahtjeve i upite na koje ne odgovara osim ako dotične ne poznaje. “Pretpostavljam da zbog toga i jesam single – morala bih se prilagoditi i možda tako upoznavati tipove.” Zrinka pak zazire od aplikacija za dejtanje, smatrajući da je dinamika međuljudskih odnosa, pogotovo u sferi dejtinga, dosta narušena njihovom pojavom. “Sve su koncipirane kao stočni sajam, svedene su samo na površnost i iskrivljene od pravih vrijednosti za temelj neke zdrav(ij)e veze.”A jesu li ikad imale slučaj da su preko društvenih mreža stekle određeni dojam o nekoj osobi koji se u stvarnosti pokazao sasvim pogrešnim? Ana odgovara da se ipak vrlo brzo mogu razabrati fake životi i profili: “Svi su isti – putovanja, fancy restorani, trendi odjeća, cool ekipa, divne obitelji i tako dalje.”


Zrinka dodaje kako naša osobnost koju odlučimo prikazati online predstavlja tek nijansu toga kakvi smo u stvarnosti. “Zato volim i raditi već spomenuti background check kako bih dobila što bolji uvid u to kakva bi mogla biti neka osoba koju sam recentno upoznala prije nego što se “pošteno” nađemo uživo.” Jer, kako ističe Ana, sve je do osobe i “onog nečeg” zato što je kemija još uvijek bitna, a preko društvenih mreža ne možeš ju osjetiti. 

S druge strane, sociolog Josip (35) je u višegodišnjoj vezi, a nema profil na ijednoj društvenoj mreži, kao ni njegova partnerica – pri čemu ističe da joj je to definitivno bio plus, odnosno jedna tema oko koje su se našli jer oboje jako cijene privatnost. No pritom nam otkriva: “Prije ulaska u vezu, bio sam svjestan da zbog nedostatka virtualne vidljivosti statistički sebi smanjujem šanse da uspostavim neku vrstu kontakta, bio to romantični, prijateljski, poslovni ili neki drugi. Taj kanal je danas jako izražen i ne bih svakom preporučio da odabere takav put. Isto kao primjerice veganstvo; nekoga preporodi fizički i psihički, a netko (kao ja) ne može ni zamisliti takav život.

Offline život

Prema istraživanju Statiste, njemačke tvrtke specijalizirane za podatke o tržištu i potrošačima, očekuje se da će broj korisnika društvenih mreža do 2023. godine dosegnuti brojku od 3,43 milijarde. Facebook već sada na mjesečnoj razini koristi više od milijardu aktivnih korisnika, a tu brojku premašio je i Instagram, na kojem 500 milijuna ljudi dnevno objavljuje svoj Story. Stoga, ako čitate ove retke, velika je vjerojatnost da ste i vi među njima. A ako se pritom ne možete uopće sjetiti kada ste točno otvorili svoj Facebook ili Instagram profil, to definitivno govori da ste zaboravili kako izgleda život bez virtualnog paralelnog svemira. Stoga nas je zanimala percepcija društvenih mreža od strane offline osoba te smatraju li iste da zbog nesudjelovanja u virtualnoj sferi društva nešto propuštaju (budući da su zasigurno u manjini).

Social addict.Vector illustration business social media concept.

“Više me strah da ću propustiti neke trenutke dok slobodno vrijeme, koje mi kronično nedostaje zbog obveza oko dvoje male djece, provodim gledanjem tuđih, često lažno napucanih profila”, kaže nam sociologinja Sanja (34). “U senzacionalistički orijentiranom društvu, htjeli mi to ili ne, preplavljenost informacijama s društvenih mreža sveprisutna je i neupitna. Svjedočimo na dnevnoj bazi tome da su zapravo svakodnevne teme različitih portala upravo raznorazni statusi ili fotografije skinute s pojedinih profila korisnika društvenih mreža. Čim se stvori hype oko nečega, rijetki su mediji koji to ne poprate pa smatram da me ništa bitno ili aktualno ni ne može zaobići.” Stoga ističe: “Suprotno nekoj prvoj pretpostavci o osobi koja 2022. ne koristi društvene mreže, izuzetno sam društvena osoba i jedino što mi može nedostajati jesu fizička druženja, a ne virtualna.” Iako dodaje da je svjesna brojnih prednosti društvenih mreža u smislu komunikacije i arhiviranja fotografija, višesatno skrolanje po tuđim profilima, na kojem se nerijetko lažno predstavljaju savršeni životi, uvijek joj se činilo kao gubitak vremena.


Josip također ističe da u manjoj mjeri posredovanjem medija neizbježno konzumira sadržaje s društvenih mreža. Premda ne skriva da su ga ipak privlačile, pa je zato neko kratko vrijeme i imao Facebook profil, koji je davno ugasio, ne smatra da nešto propušta ako ih ne koristi: “Kad ne znaš što je to što propuštaš, onda uopće ne propuštaš. Moja introvertiranost kao karakterna osobina i privatnost kao osobna vrijednost prevagnuli su nad mojom ljudskom znatiželjom.

S druge strane, Zrinka koja intenzivno koristi društvene mreže apostrofira: Bez njih se svakako može, ali u ovim vremenima kad su nam svima mobiteli srasli s rukom, društvene mreže svakako su neizostavan čimbenik u svakodnevnom životu. Ušuljale su se u rutinu da provjerimo što ima novog online kao što su se prije čitale dnevne novine uz jutarnju kavu.

Pritom otkriva kako je prije nekoliko godina shvatila da joj je screen time na Instagramu četiri sata dnevno te da je stoga odlučila na mjesec dana deaktivirati sve svoje profile koje ima na društvenim mrežama kao svojevrsno odvikavanje od te moderne ovisnosti. Iako priznaje da joj je u tom periodu osjetno porasla koncentracija i produktivnost kad nije stalno bila dekoncentrirana notifikacijama, kaže da joj bilo ujedno i dosadnije bez održavanja kontakata s određenim prijateljima s kojima se povremeno čuje samo u virtualnom prostoru. “Ne planiram se opet tako “radikalno” isključivati s Instagrama (Facebook otvaram jako rijetko, mislim da je on postao novi Myspace, arhaična društvena mreža), sada samo isključim notifikacije na tjedan-dva kad želim tempirati takav oblik distrakcije.”

Kod odgovora na pitanje je li pomišljala ugasiti svoj Facebook ili Instagram profil ili barem na neko vrijeme apstinirati od virtualnog svijeta, Ana se nadovezuje na Zrinkino razmišljanje: Pokušala sam ih ugasiti, ali to je nemoguće u današnjem vremenu. Na jedno vrijeme sam izbrisala Facebook profil i nedugo nakon toga kupila avionsku kartu preko engleske agencije. Kod naplate sam ustanovila da su mi skinuli dvostruki iznos s kartice. Naravno, nisu imali kontakt-centar niti odgovarali na mailove te je jedini način da ih kontaktiram bio upravo Facebook. Stoga sam vratila profil da bih ih kontaktirala i dobila novce natrag. Očito ništa danas ne funkcionira bez društvenih mreža“, zaključuje.

Picture perfect Instagram planet

Iako osobno imam profile na društvenim mrežama, sve ih više koristim isključivo radi posla, poglavito Instagram. A kad mi dođe da neku situaciju iz života objavim na IG Storyju u realnom vremenu, često mi na pamet padne cartoon časopisa New Yorker – “Ako si trčao maraton u šumi, ali nema nikoga da to objavi na društvenim mrežama, jesi li stvarno trčao maraton?”. I onda se sjetim da zapravo nitko ne mora znati trenutno gdje sam ni što radim, odnosno imati uvid u moje dnevne aktivnosti i upoznavati me na takav način.


Na taj “ako-nisi-na-društvenim-mrežama-nema-te-nigdje” mindset, liječnik Matej (34) gleda kao na potragu za afirmacijom među poznanicima i nepoznatim followerima te običnu ovisnost, kao što je ovisnost o šećeru. Baš kao što smo kao klinci htjeli biti što sličniji našem 2. b razredu i u svojoj originalnosti ne iskakati previše, tako i sada tražimo utjehu u priznanju okoline za ono što činimo neovisno o tome što to nešto prikazujemo onako kako pretpostavljamo da okolina od nas očekuje. Svoj stan uvijek prikazujemo kao raskošan i uredan, dijete sređeno i nasmijano, ljubimce nestašne i preslatke, a pod tepih bacamo sve one također dragocjene trenutke kad nam se ne da oprati posuđe odmah poslije ručka ili kad bismo željeli da psa nikad nismo niti udomili. Danas su ljudi toliko ovisni o prihvaćanju objavljenog sadržaja kod svoje publike da im taj like treba sve češće i češće. To je obrazac nalik ovisnosti o heroinu, stoga i društvene mreže idu u prilog povećanoj ovisnosti pa sada, osim objave fotografija, imamo Storyje, TikTok i Reels te u realnom vremenu u svakom trenutku imamo priliku za dopaminsku injekciju. Tako zaključuje kako današnji korisnici objavljuju sadržaj samo zato da zadovolje osjećaj kako se nešto događa i da je to nešto vrijedno pažnje, pa makar se ona ogledala u broju pogleda i likeova.


A upravo su likeovi sve više predmet manipulacije (kao i fotografije skrivanje lošijeg profila lica, zauzimanje poze da se vizualno produže noge do retuširanja). Naime, primjetan je trend skrivanja likeova na fotografijama ili brisanje istih ako korisnik nije zadovoljan njihovim brojem. A među fotografijama koje donose mnogo likeova definitivno su one s djecom kojih su društvene mreže prepune. Novopečene majke nerijetko objavljuju slike svojih beba odmah nakon poroda, a kasnije foto i videodokumentiranjem svoga života ostavljaju dojam divne supruge, majke savršeno istesanog izgleda i generalno idilične obitelji, čime se nameću teško dostižni ideali i, posljedično, dovodi do generiranja anksioznosti i depresije uslijed uspoređivanja s tuđim životima. Kao majka dvoje djece, Sanja kaže da u posljednje vrijeme ipak primjećuje pozitivne pomake kod prikaza savršenog obiteljskog života s malom djecom: Vjerojatno se taj trend nadovezuje na općenito rastući trend na društvenim mrežama koji ima tendenciju realističnijih prikaza života, bilo žene nakon poroda, s viškom kilograma, bez šminke itd. Taj iskreniji i ranjiviji pristup uzeo je maha i publika ga je, rekla bih, objeručke prihvatila jer su ljudi očito prezasićeni idejom savršenstva i serviranjem života koji je daleko od stvarnosti.


A kad je riječ o poslu, mnogi koriste društvene mreže u svrhu samopromocije, ali ponekad to prijeđe granicu u tolikoj mjeri da stvore kompletni alter-ego. Kako kaže Matej: Ako radite kao privatnik, vrlo brzo izgubi se ta fragilna linija koja dijeli čisti biznis i utrku za klijentima od profesije. Tu bih povukao paralelu s online ponašanjem običnih korisnika koji neće objaviti story #lovemyjob i #livelovelough ako rade na odčepljivanju kanalizacijskih cijevi, pa tako primjerice privatni plastični kirurg sigurno neće objaviti komplikaciju nekog zahvata, a koja je u kirurgiji statistički neizbježna.


Na kraju krajeva, sve se svodi na to u koju svrhu koristimo društvene mreže. Ali neporecivo je da u tom kontekstu često dolazi do takozvanog Hawthorne efekta, odnosno situacije u kojoj se ljudi ponašaju drukčije jer znaju da ih se promatra. Zato pozdravljam goblin mode, na koji sam se referirala u uvodu ovog teksta. U eri manifestiranja, mindfulnessa i ostalih životnih filozofija koje nas uče kako postati najbolja verzija sebe, goblin mode je upravo suprotno. George Costanza koji kaže da će ovo biti the summer of George“, a na kraju leži doma u trenirci i jede čips sa svog trbuha.