I vjerojatno ne postoji Riječanin koji ne voli zaviriti u ovaj Dnevni boravak s vremena na vrijeme. Ovaj simpatični caffe s razlogom nosi to ime.
Svoja je vrata publici otvorio još davne 2014. godine, na adresi Ciottina 12a. Već od samog početka želja vlasnika bila je stvoriti svojevrsni dnevni boravak svojim gostima. Mjesto gdje se osjećaju ugodno, gdje uživaju u predahu i kavici, a i ponuda knjiga je tu da učini boravak opuštenijim. Police prepune knjiga, CD-a i vinila dominiraju uređenjem, a dugački šank je idealan za večernji predah. Upravo se od tamo slušaju koncerti koji se svakog tjedna ovdje organiziraju. Četvrtkom je recimo jazz, a naići ćete na promocije albuma, knjiga, javne tribine. Dnevni se boravak od klasičnih kafića izdvaja bogatom ponudom knjiga, a svakodnevno je otvoren do ponoći. Baš zato je ovdje gušt doći poslušati jazz koncert ili čuti što je novo na kulturnoj društvenoj sceni grada Rijeke. Osim glavnog prostora, Dnevni boravak ima i svojevrsnu galeriju gdje su redovito izloženi radovi različitih mladih umjetnika, a tu je i terasa koja u toplim mjesecima vrvi dragim licima. Nemojmo zaboraviti niti ponudu koktela i pića koje ljetne mjesece itekako čine idealnim za boravak u Dnevnom boravku.
Maleno, šarmantno i toplo mjesto s dragim ljudima, gdje su svi pozvani, to vam je ovaj Book Caffe od milja zvani Dnevni. A iza priče stoje Marko i Martina koji i dalje dosljedno okupljaju odličan tim ljudi. Kakvi su dojmovi danas te je li sve ispalo kako je trebalo osam godina nakon otvorenja, ispričao nam je Marko.
Tko stoji za priče o Dnevnom boravku, s kojom idejom ste ga otvorili?
Danas, nakon punih osam godina opstanka svemu unatoč, mogu reći da iza Dnevnog stoji ekipa dobrih ljudi koja se trudi priču o Dnevnom održati živom, toplom i prisutnom. Postanak Dnevnog je vezan uz jednu fazu mog životnog puta u kojoj sam, pomalo načet ljudima i brzinom, pokušao izgraditi utočište, prvenstveno sebi, a onda i svakoj dobroj duši koja prijeđe prag Ciottine na broju 12a.
Moja Martina i ja smo u cijeli taj ugostiteljsko-programsko-kulturni cirkus uskočili bez puno kalkulacija, ali zato sa svime što smo u tom trenutku 2014. mogli dati… i ekonomijom i nadahnućem i dušom. Okruženi prijateljima i ljudima sličnih afiniteta, izgradili smo, ali doslovno, od golih zidova bivšeg servisa kopirki i pisaćih mašina, kutak i sjecište puteva ljudi od ugode i veselja, ponešto umjetnosti i kulture. Tako je priča započela i uspjela se održati kroz vrijeme, uz podršku i suživot s ljudima koji su prošli kroz Dnevni ‘s onu stranu šanka’. I mislim da je upravo to ključ Dnevnog, dakle, ljudi i odnosi koji više podsjećaju na obiteljske, negoli radne. Silno mi je drago, s odmakom u vremenu, okrenuti se i shvatiti kako je Dnevni na neki način odgojio poneku generaciju mladih ljudi, mnoge životno spojio, brojne otpratio u svijet i, čini mi se, to i dalje uporno čini.
Trenutno, zbog životnih okolnosti, ne stižem u Dnevnom biti koliko bih uistinu htio, no, Dnevni vodi i održava odlična ekipa mladosti na koju sam i mislio kada sam uvodno spomenuo da iza Dnevnog stoji ‘ekipa dobrih ljudi’. Martina i ja smo, ipak, uvijek tu negdje u blizini, s guštom i pažnjom.
Kako ste zadovoljni dosad s postignutim, je li ispalo onako kako ste planirali?
Je li ispalo onako kako smo planirali ne mogu reći, jer sada shvaćam da i nismo nešto ludo planirali, nego smo se jednostavno prepustili nizvodno, okolnostima i osjećaju. Čini mi se da i nije loše ispalo. Na strogo osobnoj razini, Dnevni mi je otvorio poneka vrata u životu i omogućio trenutak (ili nešto više) s ljudima s kojima se, inače, nikada ne bih dotakao hodajući konvencijom očekivanih staza. Znate, ugodno ćaskati s pokojnim Igorom Mandićem na šanku uz pivo, mojoj maloj duši nešto je značilo. Prilike i susreti bili su mnogi, a sugovornici duhom moćni i iskreni. S nekima su ostala i dalje žive prijateljstva. Prema tome, jesam li zadovoljan? Apsolutno!
Kako kreirate program u Dnevnom boravku i što se sve možete kod vas doživjeti, vidjeti, čuti?
Programski dio priče Dnevnog u bitnim je koordinatama definiran, s jedne strane, ‘Jazz večerima četvrtkom’, koje se pod dirigentskom palicom Denisa Razumovića – Razza, u kontinuitetu zbivaju već punih sedam godina i, s druge strane, suradnjom s nakladnikom VBZ u sklopu organizacije riječkog sajma knjiga i festivala pisaca ‘Vrisak’, ranije tijekom svibnja, a posljednje tri godine tijekom rujna. Između tih dviju smjernica stoje konstantne i brojne likovne izložbe u izdvojenom prostoru ‘Galerijice’, suradnja s Distune promocijom u priređivanju glazbenih druženja i warm-upova za koncerte u njihovoj organizaciji, subotnja književna jutra koja priređuje Hrvatsko književno društvo, mnoga glazbena događanja, u smislu promocije albuma ili video brojeva, spontana druženja riječkih glazbenika na jammovima utorkom… u biti teško se svega sjetiti i smisleno pobrojati. Organizacija događanja je veoma fluidna i nije opterećena formom pa se, nakon inicijalnog truda i osmišljavanja priče, stvari sada odvijaju tako da se, pored stalnih programskih partnera, ljudi sami javljaju i realiziraju svoje ideje i projekte u Dnevnom.
Kakva je atmosfera u Dnevnom boravku?
Teško je dati odgovor na tako otvoreno pitanje, no, atmosferu bih ponajprije prikazao spontanom i opuštenom, a opet živom zato što se, unatoč svoj različitosti ljudi koji svraćaju u Dnevni, uvijek nešto zbiva, kuha, planira.
Njihov detaljniji program pratite ovdje.
Foto: Facebook Book Caffe Dnevni boravak
