Pred nama je mjesec koji obiluje mističnom i intrigantnom škorpionskom energijom, zbog čega vrijedi podrobnije istražiti što se krije u simbolici ovog znaka

Prije nego li se dotaknemo astroloških događanja u studenom, Livija će se osvrnuti i na Noć vještica, to jest, mitološke priče o odlasku iz svijeta živih u podzemni i ponovno među žive koji simboliziraju (kolektivno) nesvjesno u nama: da noćne more, duhovi, demoni i ostale aveti koji proganjaju žive nisu ništa drugo nego potisnuti i odbačeni dijelovi naše psihe koji nam se neprestano vraćaju kako bismo napokon obratili pozornost na ono što nam žele reći. Uz to, kako bismo još bolje razumijeli sve što nas čeka ovaj mjesec trebamo razumijeti priču puta prema samospoznaji i upoznavanje njenih glavnih junaka, te se upoznati s konceptom arhetipova od kojih je sve počelo. Pa, krenimo. 

Noć kad je prohodan put između svijeta živih i mrtvih

Otprilike u ovo doba godine prije više od dva tisućljeća, pod mračnim nebeskim svodom na travnatim vrištinama Britanskog otočja okupljala su se brojna keltska plemena u proslavi festivala Sahmain. Među pripadnicima plemena vladalo je uvjerenje kako početkom najmračnijeg doba godine nastupa dan kad je prohodna granica između svijeta živih i umrlih, omogućujući preminulim dušama kratkoročni povratak kući. Iako je većina tih posjeta s onog svijeta vjerojatno bila dobronamjerna i uzrokovana pukom nostalgijom, statistička vjerojatnost govori u prilog da je dio posjetitelja ipak imao agendu makar dobro uplašiti svoje dojučerašnje susjede i prijatelje. Kako bi spriječili da im se prerano pridruže umirući od straha, ondašnji su ljudi palili krijesove na vrhovima brežuljaka kako bi otjerali zle duhove, a nerijetko bi na sebe navlačili i maske izrađene od krzna, rogova i ostalih životinjskih accessoires ne bi li se sakrili od zloduha. Ovaj izvorno poganski blagdan u SAD su donijeli Irci pristigli tijekom velikih migracijskih valova u 19. i 20. stoljeću, odakle se pod utjecajem mainstream kulture velikim globalizacijskim valom tijekom 20. i 21. stoljeća vratio Europi i proširio ostatkom svijeta. Danas poznat pod nazivom Halloween (od eng. Allhallowtide ) obilježava se na posljednju večer mjeseca listopada, netom uoči kršćanskog blagdana Svih svetih 1. i Dušnog dana 2. studenog.

Iako je u kršćanskoj tradiciji blagdan Svih svetih dan sjećanja na voljene umrle osobe koje više nisu s nama, u tradicijama Srednje i Južne Amerike obilježava se na mnogo drugačiji način od onog u ostatku svijeta, koji se uglavnom svodi na mirni odlazak na groblja, paljenje lampiona i tihu molitvu za duše preminulih. Za vrijeme trodnevnog festivala Día de los Muertos upriličuju se brojni posjeti među prijateljima i članovima obitelji, kada se nazdravlja istovremeno u čast živima i na uspomenu mrtvima. Pritom se pripremaju nekoć omiljena jela umrlih članova zajednice, zbijajući šale na račun preživjelih i prepričavajući brojne anegdote iz zajedničkog života. Lijepo prepustiti se nostalgičnoj ugodi uspomena, jer u nama kroz sjećanje žive i dalje oni kojih odavno više nema, no još je ljepše slaviti život prisjećajući se da smo na ovom svijetu samo u tranzitu. Sadašnji trenutak naše je najveće bogatstvo, jer prošlost postoji samo kao uspomena, a budućnost kao projekcija koja možda nikada neće doći.

Putovanje između svijeta živih i onog umrlih uglavnom se odvija u jednom smjeru, iako je među junakinjama i junacima brojnih mitova oduvijek bilo onih koji su bili toliko smjeli ili očajni da ih ništa nije moglo zaustaviti u naumu da za sebe osiguraju povratnu kartu. U grčkoj mitologiji, rijeke Stiks i Aheront razdvajaju svijet živih od Hada, podzemnog svijeta mrtvih, a moguće ih je prijeći samo lađom kojom upravlja slijepi starac Haron koji za svoje usluge transporta zahtijeva plaću u obliku novčića koje su bližnji polagali na zatvorene vjeđe umrlih prije nego su ih otpremili uz posljednji pozdrav. Međutim, prelazak na drugu stranu nije značio udoban i neometan nastavak puta, jer je na ulazu u Had stajao troglavi pas čuvar Kerber spreman rastrgati svakoga tko se usudi neovlašteno prijeći. Psiha je ušla i izašla iz Hada jer je Kerbera našopala svojim čarobnim zobenim kolačićima (pratite je za još recepata), dok je Herkul kera savladao nešto manje uglađenom metodom golorukog gušenja, sve dok monstruozni pas nije izgubio svijest.

Promotrimo li s psihoanalitičkog stajališta ove mitološke priče o odlasku iz svijeta živih u podzemni and back again među žive, moguće je zaključiti da podzemni svijet simbolizira (kolektivno) nesvjesno u nama, da noćne more, duhovi, demoni i ostale aveti koji proganjaju žive nisu ništa drugo nego potisnuti i odbačeni dijelovi naše psihe koji se ponašaju needy i neprestano nam se vraćaju kako bismo napokon obratili pozornost na ono što nam žele reći, a da je putovanje između svjesnog i nesvjesnog dijela naše psihe moguće ako koristimo prikladne alate i znanja. Za razumijevanje priče o putu prema samospoznaji i upoznavanje njenih glavnih junaka, važno je upoznati se s konceptom arhetipova od kojih je sve počelo.

Mythos i logos tvore kozmos

U većini predmodernih kultura postojala su dva priznata načina razmišljanja, govora i stjecanja znanja, koje su Grci nazivali – mythos i logos. Ni jedan od navedenih načina nije bio superioran drugome, već su se smatrali komplemantarnima i nadležnima za posve različite načine spoznaje. Logos (“razum”) je predstavljao pragmatičan način mišljenja koji je točno korespondirao s izvanjskom stvarnošću, u fazonu „what you see is what you get“. Logos je bio ključan za napredak ljudske vrste, organizaciju naših društava i razvoj znanosti, ne gubeći vrijeme pritom na pokušaje davanja odgovora na pitanja onkraj granica spoznaje, poput pitanja o smislu života, zbog čega nije mogao ublažiti tugu radi gubitka voljene osobe ili pružiti zaštitu od nihilizma koji podjednako uništava pojedinca i društvo. U potrazi za odgovorima na takva pitanja, ljudi su se okretali mythosu („mit“). 

Mitovi koji opisuju heroine i heroje koji prolaze kroz labirinte, silaze u podzemni svijet ili se bore s čudovištima, ne govore o činjenicama fizičke stvarnosti, već o nejasnim, nesvjesnim i teško dostupnim područjima naše psihe koja imaju snažan utjecaj na naše mišljenje i ponašanje. Leksik mythosa sačinjen je od arhetipova, instinktivnih i univerzalnih mentalnih slika koje se ciklički i ritmički pojavljaju u svim kulturama, manifestirajući se kroz motivske i simboličke obrasce u snovima, mitovima, ritualima i umjetnosti. Arhetipovi se još nazivaju i „ogranima“ psihe koji su, baš poput organa u ljudskome tijelu, podložni uvjetovanim reakcijama, a njihova se univerzalnost manifestira na jedinstven način. Koncept arhetipova u svojim je djelima podrobno razradio psihoanalitičar C.G. Jung, smatrajući ih manifestacijama nataloženog, stalno ponavljanog iskustva čovječanstva. Kao osnovne arhetipove koji se nalaze u svakom pojedincu Jung ističe arhetipove Persone, Anime i Animusa, te Sjenke.

Tko smo i kako smo?

Personom nazivamo cjelokupni sustav psiholoških funkcija i odnosa s kojima pojedinac dolazi u kontakt s vanjskim svijetom. Budući da pojam „persona“ na latinskom jeziku označava masku, personu ovom kontekstu možemo protumačiti kao masku koju pojedinac stavlja kako bi ostavio dojam na ostale i istovremeno se prikrio pred kritičnim i nemilosrdnim propitivanjima koja dolaze od vanjskog svijeta. Konstruiranje persone svojevrsni je kompromis između osobnosti i zahtjeva društva, cijena suživota u zajednici i vrsta samožrtvovanja koje pojedinac podnosi kao ustupak vanjskom svijetu, zbog čega prekomjerno identificiranje s Personom može uzrokovati brojne neuroze. Animus je arhetip kojime Jung označava muški princip sadržan u osobnosti žene, dok ženske osobine u osobnosti muškarca naziva Animom; pri čemu Anima proizvodi osjećaje, a Animus mišljenja.

Sjenkom Jung naziva odcjepljeni aspekt ličnosti, onaj dio koji predstavlja sve naše urođene potencijale koje odbacujemo jer ne koriste, ili čak štete formiranju naše predodžbe o samima sebi. Kako se naš ego razvija, sve snažnije i uvjerljivije lobira da sve što mu se kod nas ne sviđa potisnemo i odbacimo u Sjenku. 

Svaki arhetip ima svoju svijetlu i tamnu stranu, niži i viši princip manifestacije. Upravo je nesvjesno izražavanje arhetipa Sjenke često uobličeno u destruktivnom ili autodestruktivnom ponašanju, jer Sjenka želi živjeti i spremna je ponavljati nesvjesne obrasce sve dok joj pojedinac ne posveti pažnju. Jung je tvrdio kako apsolutno potiskivanje manje naglašenog tipa ličnosti, jednako kao i potiskivanje određenih sklonosti, nagona ili ideja, kod pojedinca može izazvati neurotično ponašanje. Potisnuti sadržaj utjelovljen kroz arhetip Sjenke nalazi se izvan našeg dohvata, u domeni nesvjesnog dijela naše psihe. I dok nad svjesnim sadržajem pojedinac ima kontrolu, nesvjesni sadržaj koji Jung naziva i autonomnim kompleksom, djeluje prema vlastitim neovisnim zakonima i pravilima. Upoznavanje i prihvaćanje vlastite sjenke je teško, jer nas vlastitit ego zbog naučenih obrambenih mehanizama tjera da sve što ne odgovara njegovom narativu o samome sebi guramo u Sjenku ili projeciramo kao loše i ružno u drugima. Integriranje vlastite Sjenke jedna je od najvećih pobjeda koju je moguće ostvariti u području buđenja svijesti i postizanju individualne slobode.

Za upoznavanje vlastite Sjenke dragocjena je psihoterapija i analiza snova, kao i autorefleksija putem praksi kao što je yoga ili korištenje simboličkih jezika poput astrologije ili umjetnosti. Ekspresijom pomoću sedme umjetnosti redatelj Ingmar Bergman u filmu „Persona“ iznio je svoje viđenje pitanja dualnosti i osobnog identiteta. Baš poput arhetipa, film je poslužio kao medij pomoću kojeg je autorova poruka poslana u svijet:

“One can say that film direction is the transformation of visions, ideas, dreams, and hopes into pictures that are to convey these feelings to the audiences in the most efficient manner. One creates some sort of medium, this long strip of film that reproduces one’s dreams through a lot of machines. Pictures to the feelings of others, to other people.” – Ingmar Bergman

Škorpion, orao i feniks

Astrološki simbolički jezik izuzetno je bogat, a pomoću astroloških tehnika iz univerzalnih se arhetipova na specifičan način manifestira životna priča čiji se osnovni elementi nalaze u natalnoj karti svakog pojedinca. Jedinstven način manifestacije rezultat je nebrojenog niza odluka pojedinca, koji u svakom trenutku odabire potez kojime će odigrati karte koje su mu dodijeljene rođenjem.

Pred nama je mjesec koji obiluje mističnom i intrigantnom škorpionskom energijom, zbog čega vrijedi podrobnije istražiti što se krije u simbolici ovog znaka. Arhetip Škorpiona u svojim avatarima sadrži škorpiona, feniksa i orla. Najniži oblik škorpiona povezan je s primitivnim instinktom koji traži intenzivna iskustva, koristeći pritom strast kako bi kontrolirao okolinu i manipulirao drugima, te postigao uživanje kroz destrukciju i autodestrukciju. Feniks je oblik povezan s transformacijom škorpiona nakon razorne krize koja rezultira utapanjem u vlastitim opsesijama. Bijeli orao je posljednji stadij transformacije, izgrađena i mudra osoba koja na dostojanstven i nesebičan način ispoljava zrelu ljubav prema sebi i drugima.

Astrološki, arhetip Škorpiona u najboljem slučaju predstavlja eros kao strast koja izvire iz dubine našeg bića, u potrazi za intenzitetom transformacije. Eros ili nagon života je, kaže Freud, nagon “koji stalno teži obnovi života i koji ga stalno obnavlja”. U grčkoj mitologiji Eros je božanstvo utjelovljuje strast, požudu i čulnu ekspresiju ljubavi. No, osim instinkta za preživanjavanjem, u čovjeku istovremeno postoji i suprotstavljeni instinkt autodestrukcije i nesvjesne žudnje za smrću, mitološki personificirana u bogu smrti Tanatosu. Borba Erosa i Tanatosa je suštinska životna energija između dva nagona u stanju permanentnog i neizbježnog sukoba. 

Eros sadrži ogroman potencijal za transformaciju, no teško ga je kontrolirati i konstruktivno koristiti ako nismo izgradili vlastitu osobnost. Tada strastveni odnosi, nabrijani poslovi i sva ostala intenzivna iskustva postaju zamjena za svu tu skrivenu i pulsirajuću energiju u nama, koju s vremenom počinjemo koristiti na destruktivan način, robujući svojim nižim strastima. Osobe koje u svojem natalu koji imaju izražen arhetip Škorpiona i snažnu energiju Plutona vrlo dobro poznaju navedene fenomene, no u svakome od nas nalazi se čežnja za intenzivnim iskustvima, kao destruktivni potencijal za izazivanje krize koja rezultira uništenjem i transformacijom. Zbog ovog potencijala s arhetipom Škorpiona povezujemo i onaj Alkemičara, kojeg u nižoj manifestaciji povezujemo s okultnim praksama i uzaludnim naporima da obični metal pretvori u zlato. S druge strane, najviši izraz ovog arhetipa je plemenita potraga za duhovnom preobrazbom. Preobrazba može nastupiti samo ako smo spremni na žrtvu – obrazaca razmišljanja, navika i odnosa koji ne služe našoj dobrobiti, jer preobrazba podrazumijeva uništenje starog kako bi na tom mjestu niknulo sjeme novog.

Astrološka zbivanja u studenom

Energije tranzita u mjesecu pred nama sugeriraju kako je vrijeme za preobrazbu duše, poput preobrazbe škorpiona u orla nakon što dotaknemo samo dno postojanja. Nakon ulaska Sunca u znak Škorpiona 23. listopada, 30. listopada Suncu se pridružio i Mars koji se tijekom boravka u Škorpionu, kojim tradicionalno vlada, nalazi u jedinom vodenom znaku koji mu istinski odgovara. Mars u Ribama pod motom „go with the flow“ pliva onamo gdje ga vode instinkti i emocije. Marsu u Raku teško je prebirati po zapetljanom klupku vlastitih emocija kako bi identificirao ljutnju, zbog čega teško može djelovati odlučno, a problemskim situacijama češće prilazi zaobilaznim nego izravnim putem.

Mars u Škorpionu u nalik je na detektiva koji u pokušaju rješavanja napetih misterija ubojstava izvršava zadatke sa gotovo opsesivnom predanošću, podsjećajući pritom na detektiva Rusta Cohlea iz prve sezone serije „True Detective“. Pritom koristi vodenim znakovima svojstvenu intuiciju, kao strip detektiv Dylan Dog dok konzultira svoje peto i pol čulo. Marsa u Škorpionu, zajedno s još tri osobne planete, u svojem je natalu imao i majstor borilačkih sportova Bruce Lee, u čijem je antologijskom citatu sadržana sva srž snage ovog arhetipa: 

„Be like water making its way through cracks. Do not be assertive, but adjust to the object, and you shall find a way around or through it. If nothing within you stays rigid, outward things will disclose themselves. Empty your mind, be formless. Shapeless, like water. If you put water into a cup, it becomes the cup. You put water into a bottle and it becomes the bottle. You put it in a teapot, it becomes the teapot. Now, water can flow or it can crash. Be water, my friend.”

Već 4. studenog očekuje nas i lunacija Mladog Mjeseca u Škorpionu. Mladi Mjesec vrijeme je kad usmjeravamo namjere i osvještavamo želje, a dok lebdi nad tamnim vodama Škorpiona nastojmo otpustiti sve zamjerke koje nas iscrpljuju i troše nam dragocjenu energiju. Ništa ne traje vječno i ništa nikada ne umire, na što nas podsjeća Mjesečev ciklus koji svakih 29 dana prolazi kroz proces potpune preobrazbe.

Remember, remember, the 5th of November, kad i Merkur ulazi u znak Škorpiona. Mitološki Merkur je glasnik bogova zbog svoje sposobnosti da neometano putuje između svijeta živih i svijeta podzemlja. Umjesto teme balansa i kompromisa koje su dominirale tijekom boravka Merkura u znaku Vage, osnovne značajke njegovog tranzita znakom Škorpiona bit će brzo i oštroumno zaključivanje, te prodorni istražiteljski impuls da se pronikne u srž svakog problema. Sposobnost lucidnog razmišljanja i odlučivanja može narušiti samo potreba za dominacijom nad svima koji se usude propitivati naše odabire i smjer djelovanja. Konjunkcija Marsa i Merkura u Škorpionu 10. studenoga osnažit će našu potrebu za introspekcijom i željom da bolje razumijemo utjecaj emocija na našu sposobnost razmišljanja i djelovanja. Pri komunikaciji naših zaključaka djelovat ćemo vrlo strastveno, sugestivno i krajnje uvjerljivo.

U mjesecu pred nama očekuje nas i treća ovogodišnja pomrčina Mjeseca koja će se odviti 19. studenog u znaku Bika. Bik je drugi horoskopski znak, opipljivog zemljanog modaliteta, koji se bavi pitanjima osobnih resursa, materijalnih vrijednosti i svime što smatramo vrijednim u svom životu budući da nam pruža užitak i osjećaj sigurnosti. Senzualni Bik cijeni stabilnost i luksuz, a grozi se dramatičnih promjena i naglih preokreta, stoga bi dramatična energija pomrčine u nama mogla uključiti alarm ne bismo li se preispitali što nam u životu služi kao izvor osjećaja sigurnosti.  Pomrčine simboliziraju nepredvidive preokrete, završetke, kulminacije i manifestacije. Pozivaju nas na buđenje svijesti, a tamna strana mjeseca potiče na suočavanje sa Sjenkom u nama samima. One koji se to odvaže očekuje nagrada u vidu psihološkog i emotivnog rasta.

Bljesak optimizma i vedrine pojavit će se 22. studenog, kad Sunce iz Škorpiona prelazi u inspirativni vatreni znak Strijelca, usmjeravajući naš fokus na teme putovanja, obrazovanja i osobnog razvoja putem aktivnosti i okolnosti koje nam omogućuju da slobodno rastemo i širimo svoje vidike. Nakon spoznavanja sebe, vrijeme je da se otvorenog srca upustimo u avanturu otkrivanja čitavog svijeta.

Potkraj mjeseca, 29. studenog Mars u znaku Škorpiona formira trigon s Neptunom, planetom podsvijesti, mašte i transcendencije koji se nalazi u Ribma. Ovaj povoljan aspekt donosi emotivno iscjeljenje u vezi osobnih tema koje su nas dugo mučile, kao i šansu da oprostimo drugima, ali i sebi, što u pojedinim situacijama nismo znali ili mogli postupiti ispravno. Vrijeme je za prizivanje snage sadašnjeg trenutka kako bismo si pomogli pri iscijeljivanju traumi iz naše prošlosti, sjena koje nas i dan danas progone.

Pouka mjeseca pred nama jest da istinska preobrazba nije moguća bez hrabrosti da se izložimo boli. Živimo u društvu koje nas potiče da negiramo svoju Sjenku i navodi nas da se identificiramo s bezbrojnim personama koje pokazujemo svijetu. Bez iskrenog prihvaćanja Sjenke nemoguća je integracija svih dijelova ličnosti u cjelovito biće, s manama i vrlinama poput svih ostalih. U Sjenki se osim zastrašujućih dijelova naše osobnosti skriva ogroman potencijal, koji nećemo upoznati i razviti sve dok ne smognemo snage prihvatiti vlastitu ljudskost i neumoljivu činjenicu da sve naše poželjne osobine imaju i naličje koje ne smijemo odbaciti, kako pritom ne bismo odbacili i neprocjenjiv dio sebe.