Redateljica Mirna Dizdarević ima jako zanimljiv blog “Mislim, dakle kuham”. Svaki recept prati kratki osvrt na nedavna događanja ili samo njezina promišljanja o životu i društvu. Znate ono, kako nam se svima razasute misli spajaju u cjelinu u tim nekim trenucima mira. Donosimo jedan od postova koji je kombiniran s receptom za sočne browniese

“Svi smo u nekim krizama. Svakome nešto fali što neko drugi ima, i u konstantnoj smo utrci s drugim ljudima. Ono što je prečudno je činjenica da smo konstantno u utrci sa ljudima koje uopće ne poznajemo. Da se razumijemo, kada je bilo kakvo takmičenje u pitanju prva sam koja će priznati da mrzi gubiti, moram biti prva, i kada se igraju neke igre, bolje da ih ne igrate sa mnom. Bilo kako bilo, zavist i takmičenje s ljudima koje ne poznajemo je mene zaobišlo, i možda baš zato što se ljutim na “Čovječe ne ljuti se”, ne ljutim se kada vidim nepoznatu osobu na Instagramu koja ima nešto što ja ne. Postali smo opsjednuti virtualnim svijetom, da ne vidimo ispred nosa ono što već imamo, što god to bilo. Opsjednuti ljudima koje ne znamo, i koje gledamo samo u savršenoj Insta kocki. I da bude još veći apsurd, pratimo ljude koje ne volimo, i to svakodnevno.

Zašto? Zato što ne prihvaćamo svoju realnost. Zato što grass is greener on the other side je postao moto većine ljudi, a nitko ne kaže maybe my grass will be greener if I take care of it?! Lakše je hejtati nego posvetiti vrijeme sebi. Shvatiti šta je to što nam stvarno nedostaje, pokušati poboljšati sebe, svoju okolinu. Odbaciti sve ono što nas čini nesretnim, ljutim, tužnim, nekreativnim. Lakše je hejtati nego reći NE, ja ovo ne želim više za sebe. NE, ne trebaš mi. NE, nemam potrebu za tim. DA, zahvalna sam za sve što imam u ovome trenutku.

Umjesto da se takmičimo sami sa sobom, i da mentalno napredujemo, takmičimo se sa nevidljivim ljudima od kojih nas dijeli jedan klik i još tisuće i tisuće kilometara. S ljudima koje nikada nećemo vidjeti, i s ljudima čiji su životi, možda, itekako sjebani.

Neću lagati, imala sam trenutaka kada bih bila u fazonu, “joj i ja bih ovako”, ali što više radim na sebi to sam sretnija sama sa sobom, svojom okolinom, onim što imam, i mogu se samo veseliti svom daljem uspjehu, i budućnosti ma kakva god ona bila.

Realno, i ja bih nekada da sam Beyonce, ali ipak ne bih da napišem pet albuma o tome kako me muž vara. Sorry Bey.

I zato, ne hranite se zavisnošću, legende ste takvi kakvi jeste, pratite ljude koji vas inspiririraju i čine sretnim, i hranite se umjesto hejtom mojim browniesima s malinama.  Uvijek i zauvijek!

Sastojci

200 g maslaca

200 g smeđeg šećera

4 jaja

130 g glatkog brašna

50 g kakaa

1 čajna žlica soli

100 g čokolade za kuhanje

100 g čokolade 70%

smrznute ili svježe maline

raspberry brownies served with fresh berries, dark background, selective focus

Priprema

Pećnicu zagrijte na 180 stupnjeva. Na pari istopite maslac i čokoladu, ostavite sa strane. Mikserom sjedinite šećer i jaja. Dodajte čokoladnu smjesu. U drugu zdjelu stavite brašno, kakao, i sol. Suhe sastojke prosijte u čokoladnu smjesu i sjedinite drvenom kuhačom. Pola smjese uliti u posudu za pečenje. Dodati maline, onako odokativno. Rasporediti ostatak smjese, i na vrh staviti još malina.Stavite da se peče, i nakon 25 minuta provjerite da li je kora formirana na vrhu. Ako jest, brownie je gotov. Ostavite da se skroz ohladi, i uživajte!”