Godina prepuna neizvjesnosti, stresova, neočekivane stvarnosti i privikavanja na neku novu i dalje traje. Voljeli bismo reći da je iza nas, ali čini se kako nam se protegnula i u 2021. Štoviše, mnogi nam govore kako je izgledno da stvari više nikada neće biti iste.
No, ova su nas neizvjesna vremena, koliko god da teška bila, na nešto važno ipak podsjetila, a to je briga o svom zdravlju, prvenstveno mentalnom. O tome smo poželjeli razgovarati s Ivanom Peršin koja već neko vrijeme proučava i prakticira gestalt psihoterapiju.
Kako se osjećaš posljednjih mjeseci?
Znaš kako – kao na Rollercoasteru! Moj dojam je da je nekako trenutno kod mene sve ubrzano i u tim trenucima pokušavam uhvatiti mir za sebe i u sebi. Ima tu svega – ljutnje, zadovoljstva, zabrinutosti, ali i nade.
Je li protekla godina ostavila traga na tebi osobno – privatno i poslovno?
Trag ostavlja svaka godina sa svojim iskustvima, tako da ti moram reći da me ni ova nije zaobišla. Projekti na kojima sam radila su stali i još uvijek stoje, što je itekako utjecalo na moj život, privatno i poslovno. Gotovo je nemoguće da su te dvije kategorije odvojene, one se preklapaju svakodnevno. No istovremeno se otvorio prostor za ono što najviše volim, direktan rad s ljudima kroz psihoterapiju.
Kada promatraš ovu globalnu situaciju koja nas je sve zatekla, što misliš što nam se to kao društvu dogodilo?
Eh, ovo pitanje daje naslutiti kao da to nema veze s nama, a zapravo gledamo u vlastitu posljedicu. Dogodilo nam se društvo koje smo sami kreirali, nekako metaforično pogledali smo se u ogledalo. A ako nismo pazili na sebe i na ono što činimo, vrlo vjerojatno nam se taj pogled neće sviđati.
Je li baš trebalo biti tako i čemu nas sve uči?
Pa ako govorimo o globalnoj situaciji, tako je kako je i mi na to ne možemo puno utjecati, ali na ono jest zapitati se kakve to veze ima s nama i što nam je potrebno dok smo u toj situaciji koju dijelimo. Voljela bih zaista da nas nečemu nauči, ali nisam sigurna da ćemo imati velika otkrića koja će mijenjati društvenu svijest. Ipak gajim nadu spram pojedinaca koji mogu učiniti nešto za sebe.
Kako se takva situacija neizvjesnosti i zapravo bespomoći može odraziti na mentalno zdravlje?
Prirodno želimo znati i razumjeti, ali ni jedna od tih postavki u ovoj situaciji nije zadovoljena i to stvara osjećaj bespomoćnosti. Još uvijek nam do kraja nije potvrđeno podrijetlo i ponašanje virusa, ne znamo što možemo očekivati i kada će doći kraj. I ako tu pribrojimo potrese koji su pogodili Zagreb pa Petrinju i okolicu, osjećamo se kao da našim životom upravlja nešto nad čime nemamo utjecaja, što je točno. Ali imamo sebe i činjenicu da možemo odabrati kako ćemo se postaviti iz svoje pozicije spram svega što nas okružuje.
Zbog čega je bitno da se pobrinemo za svoje mentalno zdravlje, da se naučimo nositi s novonastalom situacijom sa što manje posljedica?
Kako bi bolje razumjeli sebe, priznali si da je u redu da smo tu gdje jesmo i da je u redu to što osjećamo. Da čujemo sebe i da u tom procesu dok se sami sebi približavamo imamo podršku. I onda, kada se oko nas situacija mijenja, imamo više kapaciteta da si pružimo odgovore, ali i da pružimo podršku drugima.
Čini li ti se da zanemarujemo mentalno zdravlje danas?
Trenutno mislim da se u društvu i medijima više nego ikad prije govori o važnosti mentalnog zdravlja, ali ozbiljan i konkretan plan na tu temu se mora kreirati od strane političkih aktera, koji po mom mišljenju zanemaruju i ne adresiraju to na svojim agendama. Stoga to nije nešto o čemu se treba pričati u kriznim situacijama već nešto što treba biti prisutno i integrirano u društveni kontekst.
Koji su sve načini da si pomognemo na svakodnevnoj razini?
Usmjeriti se na sebe i ono što nam je potrebno. A to je nekako povezano i s time koliko poznajemo sebe, znamo li što nam je potrebno i imamo li kapaciteta tražiti i dati si to, to je već veliki korak. Ali ne zavaravajmo se, često to nije lako i nije nešto što možemo u 5 koraka. To je proces kojemu su strpljenje, povjerenje i brižnost prema sebi suputnici. Znaš, trenutno ne možemo putovati u druge zemlje, ali možemo putovati kroz sebe i sa sobom.
Što ti osobno činiš za sebe?
Osim što idem na terapiju? (smijeh). Na mene priroda ima veliki utjecaj, taj kontakt mene liječi, kao i kontakt s ljudima koji su mi bitni u životu.
flash!
Ivana Peršin svoj rad s ljudima usmjerava kroz gestalt psihoterapiju (pod supervizijom) te sistemski gestalt coaching u vlastitoj firmi Kapsua (kapsula-komunikacije.hr). S njom i njezinim kolegama s edukacije iz gestalt psihoterapije pri zagrebačkom IGW institutu, razgovarali smo i za aktualno tiskano izdanje časopisa Grazia 257 koje možete pronaći na kioscima.
Foto: Pexels/ Maksim Goncharenok, Lisa Fotios
