Mali gastro projekti koji su promijenili sliku hrvatskog tržišta

Marija Gašparović/Mali plac

Već neko vrijeme traje pokret zdrave hrane, na svjetskoj, ali i na domaćoj razini. Bilo bi romantično reći da se svijest o zdravoj hrani probudila sama od sebe, ali je izglednije da u ovo moderno doba govorimo o sili prilika, o prehrambenoj industriji masovne proizvodnje koja polako dotiče dno (ili ga je već dotaknula) te o načinu života koji nas sve više prisiljava na to da se konačno počneno brinuti o sebi

Briga o sebi trebala bi započeti upravo sviješću o tome što točno jedemo i otkuda dolazi to što jedemo. Tajna je u izravnom kontaktu s proizvođačima i poznavanju njihove priče, a upravo je ta tajna postala trend koji podržavamo. Začetnik zdrave domaće gastro scene je projekt “Mali plac”, koji već nekoliko godina dosljedno i pažljivom selekcijom okuplja i povezuje male proizvođače zdrave hrane te ih kroz svoju platformu djelovanja javnosti predstavlja na tjednoj bazi. Danas brojne udruge djeluju u tom smjeru, a i sve više restorana za svoju kuhinju nabavlja svježe i provjereno. Prije gotovo tri godine, otvorena je zagrebačka “Korica”, jedna od prvih kvalitetnih pekarnica koja se brine o stvaranju kruha bez aditiva i mehaničkog tretiranja. Prošli mjesec u tome joj se pridružila još jedna “Bread Club”, u kojoj nastaju mirisne delicije od kiselog tijesta, maslaca i namirnica iz ekološkog uzgoja. Priča o pokretu kvalitetne hrane tu ne staje, nego dapače, raste iz dana u dan, dobivajući nadogradnju u vidu novih proizvoda i novih načina proizvodnje. Za tu su nas temu inspirirali ovi mali gastro projekti koji su nam zapeli za nepce jer su odlučili stvari raditi drukčije, s naglasakom na dobrom osjećaju i zdravlju, naravno.

Zdravlje dolazi s veganskog bloga Kriška i po

Luna Džidić-Uzelac

Pokušavam ljudima približiti put prema pravom zdravlju, sretnijem i manje opterećenom životu. Sigurna sam da svatko može doći do zdravlja ako to želi. Važan korak na tom putu jest razviti ljubav i poštovanje prema sebi kako bismo mogli poštovati i druge ljude, prirodu i sva bića na ovome planetu, pa i svoju hranu, naravno. Ljubav i zahvalnost, to su neke vrijednosti koje bih voljela prenijeti kroz svoj rad.

Prije četiri godine Luna Džidić-Uzelac započela je s pisanjem bloga i to nakon što je, iz zdravstvenih razloga, iz prehrane izbacila svu prerađenu hranu. “Bila sam sigurna da ljudsko tijelo ima sposobnost samoizlječenja ako mu damo pravu hranu, a nakon nekoliko mjeseci eksperimentiranja, zadržala sam se na sirovoj prehrani (kasnije sam to polako proširila na cjelovitu biljnu prehranu). Svi zdravstveni problemi su nestali, čak i oni za koje se nisam niti nadala. Osjećala sam se zdravije i sretnije nego ikad, a i prijatelji i poznanici su to primijetili, pa su mi krenule stizati hrpe poruka od ljudi koji su željeli čuti kako se hranim te da im dam neki savjet kako da i oni uspiju prehranom doći do zdravlja“, govori mi Luna o pokretanju projekta kroz koji svakodnevno svoje čitatelje inspirira zdravim i korisnim receptima. Sirovi keksi od badema, krekeri od amaranta s namazom od avokada i s klicama, tofu fish, chia desert s jagodom i mentom, sladoled od lješnjaka i banana samo su neke od veganskih delicija koje Luna priprema pazeći na to da jela budu pripremljena za organizam na najzdraviji mogući način. Zato će i zdravije alternative kao što su kokosovo ulje, kakaov maslac, agavin sirup i pirovo brašno često potpuno zamijeniti cjelovitim namirnicama; tako će kolač zasladiti datuljama, a umjesto ulja koristi prirodni maslac od badema.

Luna Džidić-Uzelac

Još jedna stvar koju naglašava na blogu, a o kojoj se možda ne govori dovoljno, jesu načini obrade pojedinih namirnica koje posebno vrijedi proklijati ili fermentirati kako bi nutrijenti iz njih postali iskoristivi ljudskom tijelu. O dugoročnosti i održivosti biljne prehrane, ova nas mlada zagovornica zdravlja, temeljito uči na svom blogu Kriška i po dok inspiraciju traži na svojim putovanjima i u različitim kuhinjama svijeta, a ponekad čak razmišlja o kombinacijama koje nije probala niti vidjela, ali joj se čini da imaju smisla. Na njezinom blogu očekujete neočekivano i, prije svega, zdravo.

Superhrana se nalazi u žlici Super junačkog maslaca

Sanjin Kaštelan

Proizvodim sve kao da radim za svoje najmilije, a kupci su mi prije svega krug ljudi koji širi pozitivu, a ne izvor profita. Pričam otvoreno o svemu što sam naučio i prošao kako bih i mlađe motivirao na stvaranje noviteta. I dalje sam ponosni sanjar s ciljem samoodrživosti.

Prije nekoliko godina, Krunoslav Čabraja krenuo je izlazak iz sivog perioda života tražiti putem zdravije prehrane, odlazeći svakodnevno u prirodu i trenirajući, a kad je izbacio sve životinjsko iz prehrane, kao vegan je počeo učiti više o hrani. Na tom putu istraživanja, iz čiste potrebe za nutritivno jačim obrocima, 2015. godine nastao je #SUPERJUNAČKIMASLAC. Pripremljen je od kikirikija, koštica bundeve, konopljinih sjemenki, sezama, lana, hladnoprešanog suncokretovog ulja i himalajske soli, a do vjernih fanova, kojih je sada već dosta, stiže kao fini, glatki namaz ili u crunchy varijanti. Obje u jednakoj mjeri daju “izvanzemaljsku” energiju, govori nam Kruno čija želja da domaćem tržištu ponudi drukčiji proizvod nije prestala još od pokretanja. Prošle je godine napravio i prvu slatku verziju Super junačkog maslaca s medom te za vegane s javorovim sirupom, a trenutačno ima čak šest okusa, pri čemu ne staje, nego se i dalje povezuje s malim OPG-ovcima, stvarajući nove priče. Njegovi proizvodi i dalje nastaju u kućnoj praksi jer upravo time zadržava puno veću kvalitetu, a zbog toga ga nećete vidjeti na policama dućana. “Divan je osjećaj kad nešto što si počeo raditi samo za sebe odjednom postane proizvod koji drugi redovito kupuju i često poklanjaju prijateljima. Mnogi su osjetili stvarnu snagu i moć iz mojih teglica. Omega masne kiseline, proteini, vlakna, magnezij, kalij, kalcij, cink… Sve ono što nam nedostaje u industrijskoj hrani postoji u jednoj žlici SJM-a. Tijelo osjeti korisnost, šalje signal mozgu da želi još, dok smo i tržište i ja zadovoljni time.

Ljuto je zdravo, a to zna Ljutomania

Nama je izazov privući što više ljudi i naučiti ih kako je ljuto zapravo zdravo i da nije poanta samo u ljutini nego i u aromi koje daju razne sorte chili papričica. Zato smo spojili slatko i ljuto kako bi prije svega ženskoj populaciji približili chili. I uistinu smo uspjeli u tome.

Za Tinu i Danijela Držanića težak poslovni period života postao je izlaz u male osobne pobjede i pokretanje vlastitog posla pod nazivom Ljutomania. Daniel je prvo posadio manju količinu chili papričica, a nakon toga je uslijedio i mali plastenik od 30 m2. Papričice su lijepo napredovale, a ono oko čega su bili složni i uporni jest tretiranje biljaka isključivo prirodnim sredstvima te izostanak bilo kakve kemije. Nakon zadovoljstva prve berbe, trebalo je osmisliti što s plodovima. Iako bez prethodnog iskustva u pripremanju ljutih umaka, prvo su skuhali “Tinas Milad Sauce” i “Tinas Hot Sauce”, a stigao je i “Pure Fire” te chili začini i “Peperoncino”. Nakon prvog predstavljanja javnosti, bilo je vrijeme i za veći plastenik u Maloj Subotici te organizaciju poslovanja kao OPG, nakon čega su počeli surađivati s restoranima i prodavaonicama. Danas u svojoj ponudi imaju kuhane i fermentirane umake, začine, ukiseljene papričice, slatko-ljute marmelade, namaze, pikantni kikiriki, svježe papričice i još mnoge proizvode čijem su se stvaranju posvetili u potpunosti i s puno ljubavi. Također, tu su da nam pokažu kako je ljuta papričica doista važna za naš organizam jer djeluje antiupalno, sprječava rak prostate, hrani imunitet i još mnoge druge dobre stvari koje će vam rado otkriti uživo ako ih “ulovite” na nekom od sajmova zdrave hrane gdje se često predstavljaju, a proizvode možete naručiti putem interneta.

Što sve može nastati od mandarina Mandarinet

Kontakt čovjeka s prirodom kao i s drugim ljudima nužan je, pogotovo u današnje vrijeme općeg otuđenja, a upravo to mi promoviramo. Pomažemo ljudima osvijestiti one najvažnije dijelove života kao što je svakodnevni unos hrane, da znamo što jedemo i čime hranimo svoje tijelo.

Mateja i Stipe su 2014. pokrenuli brend Mandarinet kao njihov odgovor na tada aktualne probleme oko plasmana mandarina. Svojima načinom rada bili su pioniri u svom poslu te su utrli put mnogim drugima. Započeli su s izravnom dostavom mandarina i ostalog citrusnog voća, nastavili s marmeladom od mandarine, da bi na kraju pete sezone paleta proizvoda iznosila čak 12 različitih finih delicija na bazi mandarine i citrusnog voća; šest marmelada (od mandarine, naranče, crvene naranče, grejpa, limuna i kivija), slatko od mandarine, tri vrste likera (mandarina, grejp, crvena naranča), arancine, med od cvijeta mandarine te, naravno, svježe voće (mandarina, naranča, crvena naranča, klementina, limun, grejp, kivi, kumkvat) koje u sezoni (od sredine rujna do početka ožujka), na tjednoj bazi isporučuju u Zagreb, Ljubljanu, Graz i Beč. Njihov rad prepoznat je i vani pa su tako u Engleskoj osvojili nagradu za fine marmelade (Great Taste Awards i World’s Original Marmelade Awards), a broj fanova njihove palete proizvoda stalno raste. Već smo drugu godinu u ekološkoj poljoprivrednoj proizvodnji i to je jedna od osnovnih vrijednosti koje zastupamo, kao i minimal waste koncept koji je među ekološki osviještenom populacijom sve popularniji, ali je isto tako i sam po sebi nužan. Svojom inovativnošću, svaku sezonu činimo različitom i ni sami ne znamo kakva će ona sljedeća biti jer smo skloni promjenama koje su nužne i uvijek dobrodošle. Od sadnje novih nasada agruma, do branja voća, pakiranja i distribucije, osmišljavanja novih proizvoda, prenošenja vlastitih iskustava kupcima sve su to stvari u kojima ovaj mladi par istinski uživa jer, kako kažu, rade nešto opipljivo i plemenito, i za njih i za druge, i za biljke i za čovjeka.