Ona je neposredna, drugačija. Da je moto „do srži svoja“ njezin izbor u svim životnim peripetijama, osjeća se, pomalo neobjašnjivo, s nekoliko metara udaljenosti. Iz nje isijava energija koja vas razoružava, a sve vaše obmane kao da osvjetljava. Iako to ne govori i ne namjerava, ova vas tamnokosa djevojka tjera na veću dozu iskrenosti. Veću od one koju biste samom sebi htjeli priuštiti. 

Na prvi takt ugodnog dijaloga, kao da vas izbacuje iz preudobnih cipela i tjera da istrčite iz te dobro poznate zone komfora u kojoj se ionako ništa vrijedno ne događa. Indirektno, snažno, a opet nepodnošljivo lako, uvlači vas u svoju zonu iskrenosti i kreativnosti. I u njoj vam se daje do kraja.

Ona je Lu Jakelić, kantautorica i radijska voditeljica. Žena u tijelu mlade djevojke koja hrabro i neustrašivo slijedi svoj put prema mjesecu koji toliko voli, a pritom svaki svoj korak gradi na temeljima dostojanstvenosti i kvalitete u koju tako pobožno vjeruje. Biti svoj, biti iskren prema sebi – istina je koju živi privatno i profesionalno. Glazba koju stvara, a koja mnoge liječi, odraz je njene unutarnje ljepote koja vas preplavljuje kao jutarnja rosa pri prvom susretu s njenom pojavom.

U njezinoj se opipljivoj prisutnosti osjećate poput onog, od svijeta, netaknutog djeteta koje je jednom sanjalo i voljelo bez nekog posebnog razloga ili kriterija. U sjeni njenih dubokih riječi i prodornog pogleda, osjećate da vašim snovima i strasti živo bilo i dalje otkucava.

Ususret novom glazbenom apaurinu koji priprema, ova mlada glazbenica, pridružila se globalnom Pokretu autentične ljepote koji potpisuje premium brend za njegu kose Authentic Beauty Concept. Proizvodi za kosu? Da, ali i puno više od toga. Filozofija ovog brenda ističe ljepotu pojedinca koja dolazi iznutra, a nudi proizvode koji kroz čiste, veganske formule naglašavaju prirodne teksture, bez potrebe za drastičnim transformacijama. Da iza brenda stoji priča u kojoj su se mnogi prepoznali, potvrđuje i niz predivnih  žena koje su se priključile pokretu koji se na društvenim mrežama krije pod nazivom #authenticbeautymovement. Mlada i perspektivna glazbenica Nika Turković, spisateljica Ingrid Divković te glumice Leona Paraminski i Ornela Vištica samo su neke od njih.

Danas je autentičnost „it“ riječ iza koje se kriju mnogi, ali koju istinski žive samo rijetki. Pojavom društvenih mreža, zakoračili smo duboko u eru popularnosti i „lajkova“ kao društvenih imperativa.  Ovaj sindrom poharao je sve generacije, a na putu do „izlječenja“, brojni pojedinci posežu za filterima, nerijetko i onim karakternim, skrivajući sami sebe i svoju istinsku prirodu. Kako gledaš na to? Što je za tebe autentičnost?

Strašan je svijet tamo negdje, ovdje. Unutar nas samih prije svega. Ljudi odavno koriste “filtere” u životu, a društvene mreže samo su zamaglile situaciju dodatno. Prikazujemo se onima kakvima nismo ili kakvima želimo biti. Previše vremena trošimo na prikazivanje, umjesto na samo-prokazivanje. Rastužuje me to i plaši, no dođe trenutak u kojem kreneš to osvještavati sam za sebe. Autentičnost je sve ono čega te strah, ali se ne bojiš to prihvatiti kao ljudsko biće koje će jednom umrijeti. Autentičnost je sve ono što te čini živim i sve ono, zbog čega ćeš živjeti kao Svoj. Jedina “formula”. 

Na snimanju si osjećala bol zbog teške privatne situacije koja ti se dogodila nekoliko dana ranije. Kao promatrača i emotivnog introverta, fascinirala me tvoja odlučnost da je ne umanjuješ, ne ignoriraš. Kao da si odlučila prepustiti se njezinom prožimanju i jednostavno biti prisutna u toj boli. I stvarati autentično. Ne prikrivati svoje osjećaje. Biti svoja do srži. Jesi li uvijek bila tako iskrena prema sebi? Koliko je potrebno samopouzdanja za izražavanje emocija koje nekada nisu tako ugodne i, ne manje važno, koliko je hrabrosti potrebno kako bi se čovjek ogolio pred drugima?  

Teško je biti iskren prema ostalima, a najstrašnije prema sebi. Kad to počneš prakticirati, na površinu Tebe ispliva sve od čega si. Često čitam i slušam da smo “od zvijezda, od magije”, od dobrote i krasnih stvari. Da, ali i od prašine smo: od laži, trauma, strahova, propitkivanja, teških stvari za nositi. Najveće samopouzdanje sjaji kad si to priznaš, a i kad kreneš na svemu tome raditi. E tu dolazi hrabrost. Prije hrabrosti, možda zrelost. Tužno je što često imaš i hrabrost i zrelost prijevremeno, pa tu pati tvoj odnos s ljudima. A kad nemaš to, pate drugi. Nekako Vam nemam ništa pametnije za reći, osim toga da je bol osnovna ljudska emocija kojom rađaš svoju sreću, baš kao to što rade majke koje rode djecu. 

Authentic Beauty Concept je premium veganski brend za njegu kose koji pojedinca motivira da prihvati ne samo autentičnost svoje kose, nego sebe u punini. To direktno čini kroz čiste formule u proizvodima koji ne transformiraju kosu već naglašavaju njenu prirodnu teksturu, a indirektno kroz poruke koje šalje, a koje motiviraju žene da budu svoje. Iskrene, autentične, takve kakve jesu.  Što ti se posebno svidjelo u ovoj filozofiji? Zašto si se pridružila Pokretu autentične ljepote? 

Kod brenda mi se najviše svidjelo to što je primarno važna upravo priča o autentičnosti, snazi i iskrenosti. Pridružila sam se projektu koji mi je pristupio pitanjem: “Kako druge potaknuti da budu hrabri?”, a ne mi nužno htio samo poslati proizvod. Proizvodi sami po sebi su divni svojim sastavom i izgledom, ali budimo realni – šminke, parfemi, šamponi i odjeće su kratkotrajni flasteri koji će pomoći našem samopouzdanju. Prihvatiti sebe u cijelosti, a i druge bez obzira na njihove životne odluke je najveći znak plemenitosti i autentičnosti. O ovom pišem i govorim zbog Authentic Beauty Concepta, a to je znak da brend radi nešto jako dobro, važno.

https://www.youtube.com/watch?v=5WlUHOx7Ios&feature=youtu.be

Jesi li ikada imala problem s prihvaćanjem nekog dijela sebe? Bilo da je u pitanju fizička ili karakterna komponenta? Ako jesi, što je bilo presudno u tom procesu prihvaćanja i kako si se nakon toga osjećala?

Jedan moj tekst govori: “Ljudi su teški, ta’ svaka duša svoj gram nosi.” Napisala sam to prošle godine, a shvaćam svakodnevno. Misliš da vjeruješ sebi ili nekom drugom, a u masu trenutaka izgubiš tu vjeru. Biti ‘samo čovjek’ nije lako. Rađamo se sa prirodnom potrebom da volimo i da dajemo ljubav drugima, a sebi dati tu ljubav i prihvaćanje, kao da je najveća života vještina koju moramo naučiti. 

Da, jasno da svaki dan preispitujem svoje tijelo ili um. Ponekad mi je to inspiracija da budem veća, a ponekad me rastužuje što uopće preispitujem vrijedim li. Presudno za prihvatiti se, jest odluka i shvaćanje da se sam rađaš i sam umireš te da ćeš većinu životnih prekretnica odlučiti sam. I to je snaga prihvaćanja. Mislim da je biti sam najsigurniji u sebe,  najveći oblik ljubav koju možeš dati u životu, prije nego što to podariš svojoj djeci.

Nerijetko spominješ da je važno dotaknuti druge, ostaviti smislen trag iza sebe. U vremenima kada je ova „ideologija“ pomalo utopijska, možemo zaključiti da vrijednosti na koje aludiraš nisu na cijeni. Vrijedi li danas stvarati autentičnu glazbu koja najčešće nije mainstream? Koliko je teško biti beskompromisno svoj i ne ušutkivati vlastitu intuiciju? Taj tihi šapat u grudima koji pjeva melodiju srca, a koja egu nije uvijek ugodna?

Bez filozofiranja – kad zažmirim i zapjevam ja sam svoja. Odem u svoj svijet gdje vrijedi sve što napišem i sve što mislim. S druge strane, tu je umjetnički čovječji nemir u “pravom svijetu”, koji ti govori da ništa nije dovoljno dobro. Mi umjetnici smo ti koji stajemo ispred stotinu umova prikazati što svi osjećaju dok se kriju u tišini. Ja sam ta koja će reći “boli me” za nekog drugog, prije nego što to kažem sebi. I zato da, apsolutno vrijedi stvarati autentičnu glazbu, poeziju, umjetnost, razgovore…sve stvarno. Sve što nam treba da bi se danas, kada je popularno promovirati apatičnost, osjetili ljudskim bićima. Nije lako, ali je lijepo i dugoročno nagradno.

Na snimanju si indirektno rekla da često zaboravljamo koliko vrijedimo. Kao pojedinci, kao bića. Rekla bih da je taj „zaborav“, prikrivena bolest modernog društva. Pošast zbog koje, paradoksalno, sjajimo više no ikada, a živimo puninom vlastitog srca tiše no ikada. Gotovo nečujno.  Što bi poručila svima onima koji zatomljuju svoju istinsku prirodu? Svoje snove i strasti, uvijek pronalazeći opravdanja i isprike za svoju pasivnost i nedostatak odvažnosti u borbi za vlastite snove?

Nemojte si lagati. Nemojte tražiti brzi izlazak iz boli i brz osjećaj zadovoljstva. Život je putovanje u kojem neće sve biti onako kako ste zamislili. No tu su zato snovi. Snovi se neće probuditi i jednog dana Vam reći da Vas više ne vole. Snovi Vam neće nikad reći “ne vrijediš”. Ako išta, ako ipak nisu Vaši za odsanjati, odvest će Vas na put na koji ipak trebate ići. Nemojte biti lijeni i nemojte ne poštovati svoj nutarnji poziv. Ja sam prva primjer, koja sam se odlučila baviti onim za što sam rođena. Glazba je ekvivalent istovremene patnje i radosti, podnošenja i nošenja, besparice i bogatstva. Izgubila sam ljude oko sebe, a dobila Sebe kroz njih. Izgubit ću se još milijun puta kako bih se našla. A sve se to događa po zasluzi, ako a) ne odustaješ od svojih snova, b) ne odustaješ od ljudi i c) ne odustaneš od sebe samog. 

Uskoro nam stiže tvoj novi singl. Možeš li nam za kraj odati kako se zove i što u glazbenom smislu možemo očekivati od Lu Jakelić u budućnosti?

Novi singl se zove “Možda” i moja nova odluka je ne više toliko govoriti o pjesmama, koliko pustiti da one jasno ispričaju moje biće. Stiže kroz nekoliko dana. U glazbenom smislu, na jesen objavljujem svoj debitantski album “Sve o čemu sam šutjela” koji je u pripremi posljednjih godinu dana. On nosi deset autorskih pjesama, video-priču o snimanju albuma, moje riječi, snove i moje dobitke i gubitke. Sa 25 godina proći to sve u samo 365 dana za mene je ogromni uspjeh i borba. Stvarati svoje riječi i puštati ih u svemir poslovno i glazbeno je privilegija i dar, ali jednako tako nosi težinu. Ipak, da ohrabrim sve koji požele raditi nešto svoje iznutra, bez te težine nema autentične lakoće postojanja i radosti. Ne bojte se, na pravom ste putu ako Vas je strah.

Fotografija: Mare Milin, Marko Gregurić

Video: Marko Gregurić