Nikolina Knežević

I dok Hrvatska iz godine u godinu sve manje financija izdvaja za kulturu i umjetnost, satnica likovne kulture u školama se drastično smanjuje, a pravo umjetnika na dostojanstven i kvalitetan život ozbiljno se dovodi u pitanje, druge zemlje propisuju boravak u prirodi i konzumaciju umjetnosti kao lijek za dušu, um i tijelo.

Kada govorimo o važnosti likovne kulture u obrazovanju i situacije u hrvatskom školstvu dolazimo do poraznih činjenica na koje možda ponajviše ukazuje Udruga za promicanje vizualne kulture (OPA) koja u svom djelovanju ističe porazni podatak kako je od 1997. godine satnica likovne kulture u Hrvatskoj smanjena na jedan sat tjedno dok je minimalna obavezna satnica umjetničkih predmeta u EU u osnovnoj školi prosječno 50 do 100 sati godišnje. Za usporedbu u Hrvatskoj ona iznosi samo 35 sati. Na važnost likovnog stvaralaštva i prisutnost likovnosti u svakodnevnom životu upozorava profesorica Snježana Šarančić koja je u svom radu Dobrobiti likovnog stvaralaštva sažela ključne zaključke mnogih istraživanja u području likovnosti i njezinog utjecaja na svakodnevni život pojedinca. Jedan od ključnih zaključaka svakako je onaj dr. Ranka Rajovića, autora Nikola Tesla centra, člana Mense i Vijeća za darovitu djecu koji je u knjizi IQ djeteta – briga roditelja istaknuo kako mozak izazvan našom aktivnošću i okruženjem stvara nove sinapse koje znače bolju komunikaciju među moždanim stanicama i veću mogućnost stvaranja novih ideja, pa tako crtanje olovkom, rezanje škarama, modeliranje gline i slikanje kistom razvijaju finu motoriku, koordinaciju oko-ruka, te akomodaciju oka što je izuzetno bitno za stvaranje što većeg broja sinapsi. Na taj način u djetinjstvu je itekako moguće intenzivno utjecati na broj sinaptičkih veza i razvoj kreativnog mišljenja kod pojedinca.

Nikolina Knežević

Ne smijemo zaboraviti kako razvoj kreativnog mišljenja podrazumijeva razvoj i učenje vještine gledanja i opažanja, a učenjem promatranja, opisivanja, analiziranja i interpretiranja poboljšavamo mogućnost izražavanja misli i emocija što neposredno podrazumijeva i razvoj kritičkog razmišljanja. Znanstvenici ističu kako umjetnost omogućuje razvoj sposobnosti sagledavanja različitih perspektiva i procjenjivanje iz različitih gledišta, odnosno kako nema jednog jedinog ispravnog odgovora kao u egzaktnim znanostima, što rezultira i porastom originalnosti.

Frančeska Pilić

Dok Hrvatskoj tek predstoji osvještavanje relevantnosti likovne kulture u obrazovnom sustavu, te dobrobiti likovnog stvaralaštva i izražavanja u široj zajednici, posljednjih mjeseci u medijima možemo čitati o inovativnim metodama liječenja i poboljšanja kvalitete života upravo integracijom likovne umjetnosti u svakodnevni život koje su primijenile zemlje diljem svijeta. Tako je, primjerice, prošle godine u Kanadi grupa liječnika pokrenula projekt u kojem su pacijentima koji pate od niza fizičkih i psihičkih problema počeli prepisivati izlete u muzeje i umjetničke galerije kao novi način poboljšanja njihovog psihofizičkog stanja. Takav potez ne treba čuditi ako smo upoznati s dugovječnom praksom art terapije koja polako postaje sve aktualnija i u Hrvatskoj.

Naime, diljem svijeta se art terapija koristi u cilju poticanja ozdravljenja, osobnog rasta ili poboljšanja kvalitete života, a bazirana je na kreativnim metodama izražavanja kao osnovnim elementom komunikacije između liječnika i pacijenta. Razvojem unutarnjih potencijala i kreativnih načina izražavanja pacijentima se lakše suočiti s problemima i riješiti ih na konstruktivan način. Kanadski pilot projekt ostvaren suradnjom Frankofone udruge liječnika u Kanadi i Muzeja umjetnosti u Montrealu jedan je od koraka djelovanja u cilju koji je direktorica muzeja istaknula za Relax News, a to je da će kultura i umjetnost u XXI. stoljeću biti ono što je fizička aktivnost bila za zdravlje u XX. stoljeću. Kanađani nisu jedini koji smatraju da boravak u galerijama i muzejima donosi mnoge dobrobiti u životu pojedinca, ne samo u vidu snižavanja krvnog tlaka, usporavanja otkucaja srca i općenito podizanja razine hormona sreće, već i u socijalizaciji, te općem poboljšanju psihološkog zdravlja. Web portal artnet News piše o neobičnoj nizozemskoj dobrotvornoj zakladi Ambulance Wish Foundation koja organizira putovanja za pacijente u terminalnim fazama bolesti kojima je posljednja želja u životu posjetiti Rijksmuseum. Zaklada je do sada organizirala više od 50 takvih putovanja, a kako je nedavno otvorena impresivna izložba “All the Rembrandts” povodom 350. obljetnice umjetnikove smrti na kojoj se može razgledati 400 radova velikog majstora, pretpostavlja se da će želja za posjetom biti još i veća. I dok mnogi kao posljednje želje navode proputovanje svijetom ili druženje s voljenima, visoko mjesto na listi želja ima i umjetnost što potvrđuje osnivanje zaklade za posjet Rijskmuseumu.

Ana Ratković

Da umjetnost poboljšava mentalne i fizičke sposobnosti ljudi prepoznali su i u Velikoj Britaniji gdje je krajem prošle godine britanski ministar zdravstva Matt Hancock predstavio inicijativu koja će omogućiti liječnicima da prepišu terapijske tretmane koji se temelje na umjetničkim ili hobističkim tretmanima za bolesti koje variraju od demencije, plućnih bolesti, pa sve do stanja psihoze. Magazin Smithsonian navodi kako bi britanska kampanja trebala biti pokrenuta u cijeloj Velikoj Britaniji do 2023. godine, a uključivala bi višestruke društveno-umjetničke aktivnosti od likovnih umjetnosti, preko glazbenih koncerata, posjeta knjižnicama, pa sve do vrtlarstva i tečajeva kuhanja. U istom članku upoznajemo se s već vidljivim pozitivnim posljedicama ovakvog djelovanja, a Kat Lay za Times ističe kako su ranija uključivanja aspekata umjetničkog djelovanja potvrdila višestruke pozitivne rezultate poput, primjerice, suradnje Londonske kraljevske filharmonije i pacijenata koji su preživjeli moždani udar, te su tijekom rehabilitacije počeli svirati glazbene instrumente. Čak 90% sudionika je potvrdilo poboljšanje svog fizičkog i mentalnog zdravlja. Ništa lošiji rezultati ne dolaze od pacijenata s ranim znakovima psihoze koji su tijekom pohađanja satova plesa poboljšali svoju koncentraciju i komunikacijske vještine, dok su pacijentima s plućnim problemima propisani satovi pjevanja. Sva navedena istraživanja i primjeri implementiranja različitih vrsta umjetnosti u svakodnevan život samo potvrđuju koliko nas takve aktivnosti mogu učiniti produktivnijima, sretnijima i zdravijima. Naravno da neke teže oblike bolesti ne može izliječiti umjetnost, ali svakako može pozitivno pridonijeti i znatno utjecati ne samo na fizičko nego i psihičko zdravlje.

U nadi da će i naša zemlja shvatiti kako ulaganje u umjetnost i kulturu može doprinijeti dobrobiti zajednice i svih hrvatskih građana, kolumnu zaključujem istraživanjem Sterna i Seiferta koji su potvrdili kako bavljenje vizualnom umjetnošću snižava razinu stresa, smanjuje broj rasnih i etničkih incidenata, te može potaknuti rast zaposlenih i trgovinu, a time unaprijediti i lokalnu ekonomiju. Umjetnički i kulturni događaji mobiliziraju zajednicu, privlače interes stanovnika i posjetitelja, te poboljšavaju socijalne odnose u zajednici. Stoga, što čekamo?