Pjevačica je na društvenim mrežama izjavila da njezina oporuka zabranjuje objavljivanje posthumne glazbe, te izrazila podršku Andersonu .Paaku koji je to čak istetovirao. Smatraju li se albumi nakon smrti neetičnima?

Lana Del Rey nedavno je rekla da je kreirala oporuku koja sprječava da se bilo koja njezina glazba objavljuje nakon njezine smrti. Tu je izjavu upotpunila fotografijom tetovaže kantautora Andersona .Paaka koja je zapravo molba istoga. “Kad odem, ne objavljujte posthumne albume ili pjesme s mojim imenom”, stoji na tetovaži podlaktice. “To su bile samo demo snimke i javnost ih nikada nije trebala čuti.”

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Lana Del Rey (@lanadelrey)

Ta je vijest pokrenula lavinu komentara, poglavito oko etičnosti posthumnih albuma, koji se prodaju u vrtoglavim ciframa. Dapače, možda će vam se učiniti i da su postali sve učestaliji posljednjih godina, Juice WRLD, Pop Smoke, Mac Miller, Prince i Lil Peep objavljene su nakon smrti umjetnika, a nije se samo zaustavilo na glazbi.Kako upravljati imanjem pokojnog umjetnika stigla je u prvi plan i nakon što se dosad neviđena slika Jean-Michela Basquiata pojavila u kampanji Tiffany and Co. uz JAY-Z-a i Beyoncé. Mnogi su se ljubitelji umjetnosti na društvenim mrežama uznemirili nazvavši upotrebu slike u reklami neukusnom, a neki su tvrdili da je reklama umanjila značenje umjetničkog djela, kao i Jean-Michela Basquiata kao umjetnika.

Nedavno je i Chadwik Boseman, na prvu obljetnicu njegove smrti, prikazan kao animirani lik u seriji “What If?” Iako je sve bilo dirljivo, i uvijek jest kad je riječ o posthumnim obilježjima koji na neki način održavaju te velike umjetnike živima – oni nisu pristali na to i s razlogom se stvara rasprava o etičnosti.

Zoya Raza-Sheikh, koja je nedavno pisala za NME, ovaj je fenomen pripisala činjenici da su digitalni albumi lakši za pronaći, a i s obzirom na to da su mnogi glazbenici umrli mladi, njihovi obožavatelji na taj način “tuguju i opraštaju se”. No drugima mogu djelovati i sablasno i polučiti potpuno drugi efekt.

Unatoč tome, i očitom uspjehu zbog te kategorije “ostanka najdražih nam umjetnika s nama”, činjenica je da stavljanje njihovog rada u novi kontekst, pa čak i u neko novo doba, sigurno nisu bile namjere tih umjetnika – pa se ne može reći niti to da je fer ako nisu to htjeli niti onda, zašto bi sad? Podsjetimo se i moćne priče o Franzu Kafki koji je svoja djela htio spaliti i nema pojma da je Max Weber napravio upravo suprotno.

Etika koja stoji iza ovih posthumnih izdanja, ali i prikazivanja i stavljanja u drugi kontekst – nesumnjivo će ostati predmet velikih rasprava. S jedne strane, tu je ljepota održavanja nasljeđa, a i činjenica da pjesme stare 50 godina, koje su “evergreen”, obožavamo i kao nove generacije s drugim iskustvima. No, valjda će se, poput Andersona .Paaka i Lane Del Rey, umjetnici češće odlučiti te stvari regulirati.

Foto: Ethan Miller/Getty Images Entertainment via Getty Images