Jedna od stvari koja je obilježila prošlu godinu definitivno je borba protiv klimatskih promjena. Marširalo se, prosvjedovalo se, plovilo se do New Yorka, jedna djevojčica Greta postala je simbol pokreta, ali i ukazala osviještenost takozvane generacije Z koju naša nije imala. Podaci NASA-e su stajali iza njih – nauštrb silnih kompanija i kapitala, ova agencija oštro je i apokaliptično najavila da imamo točno 12 godina da zaustavimo klimatske promjene, inače naša zelena (valjda) planeta više neće biti jednako mjesto za život.
Svako malo smo na internetskim bespućima naletjeli na satove koji otkucavaju zadnje minute i pelikane umotane u plastiku. Bez obzira na krikove mladih koji su molili da im ostavimo Zemlju naseljivu i za njihovu djecu, ismijavalo ih se, kritiziralo a djevojčica Greta, primila je najviše udaraca od onih, “koji znaju bolje” i “ne padaju pod utjecaj medija”. Ne shvaćajući da je ono što oni pričaju baš protiv krupnog kapitala i nema milijardera na svijetu koji ih ne bi najradije ušutkao. Tražili su prelazak na obnovljiv izvore, održivi rad industrija, smanjivanje emisija CO2, manje letova, manje cestovnog transporta… Jednostavno nezamislive stvari za tijek poslovanja!
NEMOGUĆA MISIJA
Zatim je 8. veljače svim relevantnim svjetskim medijima protutnjala vijest da je Antarktik dosegnuo nikad zabilježenu temperaturu od 18 stupnjeva Celzijusa. Malo tko je trepnuo. Samo pet dana kasnije, živa je skočila na 20 stupnjeva Celzijusa. Jasan znak da smo došli do točke bez povratka i da je onaj sat počeo još brže otkucavati. NASA je objavila da čak i da ovog trena prestanemo emitirati stakleničke plinove, da bi se globalno zatopljenje nastavilo par desetljeća zato jer ugljikov monoksid ne može izaći iz atmosfere stotinama godina. S obzirom na to da nije postojao globalni odgovor, također su rekli da će trend rasta globalne temperature preći 6 stupnjeva Celzijusa, te da će Arktik ostati bez leda kroz par godina. Smatrali su da je situacija toliko narušena da jedino što može spasiti Zemlju, pa tako i nas “globalno koordinirana akcija svih zemalja u smjeru novih pravila oko emisije CO2 i održivih oblika energije.” Isto se smatralno ravnom nemogućim.
No iz ne toliko humanih razloga isto se dogodilo. Svijet je stao. Dogodio se koronavirus. Koji ne da je napravio sve to, nego još i više. Globalna industrija je stisnula kočnicu. Gotovo da nema tvornica, minimalno je aviona, minimalno je automobila, nema emisija CO2 u mjeri u kojoj je to bilo prije. Nećemo ući u neke ezoterične razine i reći da je Majka Priroda uzela stvar u svoje ruke, iako se čini nadrealnom koncidencijom, već da sagledamo, kako ljudska (ne) aktivnost utječe na jedini dom koji imamo.
I'm in the central city of China-Wuhan, today the weather is very good, the blue sky, birds and trees have grown green! Under the control of the virus outbreak, our city will usher in a beautiful spring! pic.twitter.com/IzSesUE219
— helven (@helven19) March 15, 2020
REZULTATI
Stručnjaci su govorili da je potrebno smanjiti emisije CO2 za 45 % do 2030. godine kako bismo ublažili posljedice klimatskih promjena. Kao pojedinci, najveću stvar koju smo mogli napraviti za klimu je riješiti se automobila jer se radi o jednim od najvećih onečišćivača okoliša (o važnosti prelaska na automobile na električnu energjju pišemo u aktualnom tiskanom izdanju Grazije!). U industrijskim zemljama poput članica Europske unije, ako prestanete koristiti automobil možete smanjtii 2,5 tona CO2, to jest oko ¼ svoje prosječne godišnje emisije (9.2 tona) koje proizvodi i svaka druga osoba u razvijenim državama. Iako za sada ne postoje službene brojke utjecaja ovog zastoja svijeta, “dani bez auta” koji postoje u nekim zemljama u svijetu, mogu nam dati dobar dojam. Primjerice, u Parizu je u jednoj ulici u tom jednom car-free danu izmjeren pad onečišćenja za čak 45 %, dok je u Londonu, u Regent Streetu izmjeren pad od 60 % od dana prije. A sad zamislimo cijele gradove kako su stali na tjedne, a možda i mjesece. Jer danas su ceste sablasno prazne, tek koji dostavljač.
Drugo je smanjiti letove. Jedan transatlantski povratni let ispusti oko 1,6 tona CO2 što je gotovo godišnja emisija CO2 jedne osobe u manje razvijenim zemljama (ovdje možete izračunati svoju emisiju). Takvih letova je (bilo) gotovo 1.800 dnevno, od prosječno sveukupno 40.000 – 100.000 letova dnevno. Danas, prema Flightu Radaru, u zraku je trenutno svega 4.000 aviona i to najviše onih humanitarnih.
Što se tiče industrija, samo proizvodnja odjeće uzrokuje 3 % globalne emisije CO2. Što baca posebno svijetlo na činjenicu da se velika količine odjeće baci nakon kratkog vremena zbog fast fashion norme koja je, na sreću, u opadanju. Jedan od faktora zašto se počelo razbristravati iznad Kine i Italije, država velikih proizvodnih pogona i tvornica.
Pa ako vas i ne brinu klimatske promjene, WHO je još 2018. godine objavio da je onešišćenje zraka tihi ubojica, a generalni direktor dr. Tedros Adhanom Ghebreyesus, rekao je da taj problem treba dobiti atribut hitnosti jer otprilike 7 milijuna preuranjene smrti godišnje dolazi od onečišćenog zraka, od čega 4 milijuna zbog vanjskog onečišćenja. Štoviše, čak i prije nego li je koronavirus postao najkorištenija riječ na globalnoj razini, UN-ov EPR (Environmental Performance Review) je procijenio da će između 385 milijuna i 725 milijuna ljudi u svijetu biti podložnije infektivnim bolestima što će klimatske promjene biti intenzivnije.
SAVEZNIK ILI NEPRIJATELJ KLIMATSKIH PROMJENA?
Međutim, koronavirus bi dugoročno mogao ipak napraviti više štete što se tiče klimatskih promjena: zbog manjka potražnje, cijena nafte će pasti, što će ju učiniti dostupnijim, a zbog toga i zbog kraha gospodarstva, kompanije koje se bave projektima s fokusom na održivu energiju će se jako boriti kako bi mogli financirati projekti. Tako da bi projekti koji rade na dostupnijoj solarnoj energiji, energiji vjetra i hidroeletranama mogli dobiti velike kočnice. Pa čak i primjeri spomenute aviokompanije će imati manje novaca za uložiti u projekte koji su usmjereni na smanjivanje emisije CO2, što je mnogo njih dobilo kao uvjet za ostvariti do 2027. godine.
PRAVOVREMENA AKCIJA
Utjecaj našeg ponašanja tek se treba vidjeti, iako su društvene mreže već preplavile snimke zemlje iz svemira gdje se vidi razina smanjenja onečišćenja zraka te slike venecijanskog kanala koje ulijevaju nadu. Nitko nije rekao da će svijet propasti ako se ne krenu poštivati mjere usporavanja. Ali da će nam život na Zemlji postati teži, u smjeru požara, poplava, uragana, oluja i raznih drugih klimatskih nepogoda, hoće. Tko zna, možda je jedan mali tanki silver lining ove pandemije što će Zemlja, barem nakratko, moći prodisati bez uobičajenih aktivnosti ljudi. Vjerujemo (i nadamo se) da ovaj period neće biti dug, ali možda će nam nakon njega prestati biti apstraktan utjecaj koji imamo na prirodu. Možda shvatimo da, iako je naš trag neosporan, nije i nepovratan. Da neki koraci u smjeru održivog suživota s prirodom, ipak nisu baš toliko nemogući kao što su mnogi pretpostavljali, i na kraju dana, ovaj virus nam je pokazao da ako čekate dok ne vidite posljedice, znate da je prekasno da bi posljedicu zaustavili.
