Koliko puta vam se dogodilo da vam netko kaže: “Kako ti dobro stoji ta haljina”, a vi automatski odgovorite: “Ma nije, stara je, kupila sam je na sniženju”? Ili kad pohvale vaš rad, a vi kažete: “Nije to ništa posebno, samo sam imala sreće”. Naime, navika da umanjujemo komplimente gotovo je univerzalna, a ipak se rijetko propitujemo zašto to činimo
Psiholozi ističu da se sklonost umanjivanju komplimenata često povezuje s načinom na koji doživljavamo sami sebe, ali i s društvenim normama koje oblikuju naše ponašanje. U mnogim kulturama naglašava se važnost skromnosti, pa se otvoreno prihvaćanje pohvale može doživjeti kao znak pretjerane samouvjerenosti ili hvalisanja. Zbog toga ljudi, često i nesvjesno, biraju umanjiti kompliment kako bi izbjegli dojam da se previše uzdižu. Brojna istraživanja dodatno pokazuju da žene češće od muškaraca umanjuju komplimente upravo zato što je društveno prihvatljivije da budu samozatajne, dok se od muškaraca češće očekuje da otvoreno istaknu vlastite uspjehe. Ova razlika jasno upućuje na to da umanjivanje komplimenata nije samo osobni refleks nego i oblik ponašanja duboko ukorijenjen u društvenim očekivanjima i rodnim ulogama.
View this post on Instagram
No fenomen umanjivanja komplimenata povezan je i s konceptom self-serving bias, odnosno sklonošću da vlastite uspjehe pripisujemo vanjskim okolnostima, a ne vlastitim sposobnostima. Kad nam netko kaže da smo nešto odlično napravili, lakše nam je prebaciti zasluge na sreću, tim ili okolnosti, nego preuzeti pohvalu na sebe. To stvara paradoks: dok se izvana trudimo biti skromni, iznutra zapravo umanjujemo vlastitu vrijednost i šaljemo poruku da je teško povjerovati u pozitivnu sliku o sebi.
U psihologiji samopoštovanja naglašava se koliko je važno znati primiti kompliment. To ne znači razvijati ego, već učiti prihvaćati vlastitu vrijednost. Kad na pohvalu odgovorimo jednostavnim “hvala”, ne samo da priznajemo vlastiti trud nego i pokazujemo poštovanje prema osobi koja nam ju je uputila jer kompliment je i oblik povezivanja među ljudima.
Ako komplimente stalno odbacujemo ili umanjujemo, dugoročno riskiramo da naš unutarnji narativ postane uvjerenje kako oni nisu opravdani. Na taj se način stvara začarani krug nesigurnosti i sumnje u vlastite kvalitete.
View this post on Instagram
Zato stručnjaci savjetuju da svjesno pokušamo prekinuti taj automatski obrazac. Umjesto brzog: “Na nije ništa”, dovoljno je odgovoriti “Hvala, puno mi znači što to kažeš”; kratka rečenica koja može djelovati neugodno u trenutku, ali s vremenom gradi zdraviji odnos prema sebi i vlastitoj vrijednosti. U konačnici, prihvaćanje komplimenata nije pitanje taštine, nego zdravog odnosa prema sebi jer naučiti stati iza vlastitih kvaliteta jednako je važno kao i znati prepoznati vlastite slabosti.
Foto: Instagram/@brunabear
