Ako još niste vidjeli ove originalne radove, upoznajte kiparicu Josipu Čamber, s kojom smo razgovarali o njezinim veselim, impresivnim i dekorativnim ogledalima i skulpturama
Nakon završene Škole za primijenjenu umjetnost i dizajn, odjel kiparstva, u klasi prof. Vinka Fabrisa, 1998. godine završava Visoku školu Agora, odjel slikarstva, u klasi prof. Ksenije Turčić. U njezinim počecima obrazovanja leže i počeci njezina interesa za izradom drvenih skulptura. “Na odjelu kiparstva u Školi za primijenjenu umjetnost i dizajn kada sam se prvi puta susrela sa obradom drva. Od tada je za mene drvo uvijek prvi izbor. Uz skulpture rado se izražavam i kroz formu reljefa, a radni proces moje izrade je isključivo ručni, svaka pojedina etapa u obradi je bitna i zahtjevna, od tesanja, turpijanja, rašpanja do patiniranja drva. Obrada drva je na neki način „muški posao“, fizički vrlo zahtjevan i na prvi pogled daleko od utopističke ideje o poetičnoj kreativnosti umjetničkog rada, ali upravo ta težina i uklanjanje viškova na samoj biti materije pri stvaranju novih oblika imaju na mene terapeutski učinak”, otkriva nam Josipa drugu stranu umjetničkog svijeta.
Ogledala Mašte pravi su odraz ljepote umjetničkog rada
A kako se započela baviti izradom ogledala, veselo nam je ispričala naša sugovornica: “Prvo ogledalo nastalo je kao maturalni rad. Sama ideja se u to vrijeme razvila kao dio unutarnje potrebe i način da reljefu dam primijenjenu funkciju spajajući dva kontrastna materijala, plemenito drvo i brušeno kristalno staklo. Ogledalo je, samo po sebi, nešto nestvarno, dvosmisleno, nešto što nas zavarava ili potiče na maštanje, ulazak u drugi svijet, naše pomagalo u suočavanju s vlastitom biti, o onome što želimo biti, o onome što jesmo”. Mnoge je njezine radove bilo moguće vidjeti na brojnim izložbama, a iznimno važan trenutak za njezino stvaralaštvo predstavlja projekt “Ogledala Mašte”.
Razigrani radovi kao rezultat umjetničke slobode
Josipu prije svega inspiriraju forme koje vidi u prirodi, kao i neke apstraktne ideje, osobne maštarije te sve to nastoji pretočiti u likovni jezik, ispričala nam je, a njezini radovi rezultat su prave umjetničke slobode: “Stvaram isključivo iz svojih unutarnjih poriva, bez stvarne potrebe za tržišnom prilagodbom i to je jedini način na koji me privlači ostvariti vlastiti jedinstveni potpis.” Posjetitelji na njezinim izložbama i kupci njezinih radova imaju iste reakcije kao i mi: “Reakcije su uvijek pozitivne jer se izražavam dječje veselo, razigrano, pokušavam zadržati to dijete u sebi. Kupci su uvijek veliko priznanje i nagrada jer upravo oni djelu daju novi suživot u svom domu ili nekom drugom prostoru, a ja ih s podvojenim osjećajima tako puštam da metaforički odrastu.”
I za kraj, podijelila je Josipa s nama neka svoja razmišljanja vezana uz pogled na budućnost, kao i svoj cjelokupni rad: “Živimo u vremenu kada je nemoguće raditi planove i upravo mi je svjesnost o tome pripomogla razvoju ideje u kojoj sve manje nastojim biti fokusirana na budućnost te dubinskoj potrebi da što više vremena provodim u sadašnjosti. Iza mene je vrlo plodno radno razdoblje i u rezervi imam pripremljene cikluse gotovih radova koji čekaju svoj pravi trenutak i izložbene lokacije. Ciklus „Životinje i egzotične ptice“, ciklus skulptura pod nazivom „Fuge“ te ciklus maski „Hommage slikarstvu Željka Lapuha“ na koji sam naročito ponosna. Ustvari tek sad osjećam da ulazim u pravu fazu konceptualnog, promišljenog kiparstva.“
Ne znamo jesu li nas u ovoj priči osvojile boje, oblici ili pozitivna energija s kojom svome radu pristupa Josipa, no svakako preporučujemo da ostale Josipine novitete pogledate odlaskom u malu izložbenu galeriju na Zrinjevcu ili ovdje.
Fotografije: Josipa Čamber
