Granica između posla i odmora nikada nije bila tanja, a upravo oni koji su trebali imati najviše slobode često se najteže uspijevaju isključiti
Prije petnaestak godina freelancing je predstavljao gotovo ideal rada budućnosti. Uz strelovit razvoj digitalnih tehnologija i sve veću mogućnost rada na daljinu, postao je sinonim za slobodu – rad s plaže, putovanja s laptopom, samostalno organiziranje vremena i bijeg od uredske rutine od 9 do 5. Digitalni nomadi bili su simbol nove generacije radnika koja je, činilo se, napokon pronašla način kako uskladiti posao i život.
U posljednjih se nekoliko godina ta slika počela mijenjati. Freelancing više nije samo priča o slobodi, nego i o prilagodbi. Mnogi su ga počeli kao povremeni posao uz stalno zaposlenje, u pokušaju da nadoknade rastuće životne troškove ili stvore dodatan izvor prihoda. Kod brojnih je ljudi taj side job s vremenom prerastao u primarno zanimanje, a s njime su došli i stalna potraga za klijentima, nesigurni prihodi i teško povlačenje granice između posla i privatnog života.
Od potrage za dream jobom stigli smo do potrage za održivim načinom rada. Iluziju o radu s plaže zamijenila je stvarnost ispunjena brojnim sastancima, stalnim traženjem novih klijenata, balansiranjem između više “poslodavaca” nego ikad i, na koncu, sve češćim burnoutom. Eurofound je u prošlogodišnjem istraživanju pokazao da su upravo samozaposleni suočeni s većom financijskom nesigurnošću i nižom kvalitetom života u odnosu na “klasične” zaposlenike. Ovisno o industriji, burnout je sve češći, a posebno u kreativnim branšama. Primjerice, čak 60 posto nezavisnih novinara potvrdilo je da su osjetili posljedice burnouta, a više od polovice njih moralo je pronaći više poslova nego što ih je moguće kvalitetno koordinirati kako bi nadoknadili financijski jaz.
Otkud dolazi nemogućnost odmora?
Nalazimo se usred ljetne sezone u kojoj do nas dopiru bajkoviti prizori s tuđih odmora. Čini se da su baš svi oko nas na godišnjem, potpuno bezbrižni. No godišnji odmor, ako ste freelancer, nerijetko samo izaziva još veće količine stresa i brige zbog financijske situacije i propuštenih poslovnih prilika. Kako se onda uistinu odmoriti?
Razgovaramo s Bernardom Škegro, mag. psihologije i edukanticom integrativne psihoterapije koja stoji iza psihološkog savjetovanja za odrasle Tvoja priča, o tome zašto nam je danas toliko teško odmoriti se i kako naučiti postavljati zdrave granice.
“Izraz “nemam vremena” gotovo je postao statusni simbol, a vlastitu vrijednost sve češće dokazujemo kroz ono što radimo. U kulturi koja slavi zauzetost i 24/7 dostupnost, lako počnemo vjerovati da vrijedimo više što smo produktivniji. Tada odmor prestajemo doživljavati kao prirodnu potrebu, već kao nešto što treba “zaslužiti”, objašnjava Bernarda.
Iako mlađe generacije sve intenzivnije pružaju otpor ovim ukorijenjenim obrascima, posao je i dalje jedna od ključnih komponenti u načinu na koji poimamo sebe. Istraživanje objavljeno prošle godine, koje je pratilo prijelaz mladih osoba iz sustava obrazovanja na tržište rada, pokazalo je da je profesionalni identitet jedna od ključnih domena u cjelokupnoj slici o sebi te da ga snažno povezujemo s općim doživljajem vlastite vrijednosti.
Hustle kultura, govori Bernarda, dodatno pojačava pritisak da uvijek imamo još jedan cilj koji moramo ostvariti: “Problem nije u ambiciji ili želji za napretkom, nego kada više ne znamo stati jer se tada javljaju krivnja i osjećaj da ne radimo dovoljno. U svojoj praksi susrećem ljude koji teško odmaraju. To nisu nužno oni koji imaju najviše posla, nego oni čiji unutarnji glas govori “odmor je gubitak vremena”. Zdrav odnos prema poslu ne znači da nemamo ambicije. Razlika je u tome radimo li iz smisla i zadovoljstva, ili iz straha da nismo dovoljno dobri. Nije problem raditi puno. Problem je kad bez rada više ne osjećamo vlastitu vrijednost.”
Kod freelancera je ovaj problem posebno izražen jer su granice između privatnog i poslovnog života znatno zamagljenije. Isključiti se tijekom godišnjeg odmora djeluje poput luksuza na koji nemaju pravo.
“Kada posao ovisi gotovo isključivo o vlastitom angažmanu, lako se razvije osjećaj da moramo uvijek biti dostupni jer ćemo izgubiti klijente ili prilike za nove suradnje. Važno je razumjeti da postavljanje granica nije znak neprofesionalnosti, već preduvjet za očuvanje mentalnog zdravlja i dugoročne kvalitete rada. Ako uvijek radimo, naš mozak nema priliku isključiti se i oporaviti, čime si povećavamo rizik za kronični stres i burnout”, objašnjava psihologinja.
Umijeće nedostupnosti ili kako se isključiti
Istraživanje Navigating Boundaries pokazalo je da bez stvarnih, fizičkih ograničenja poput ureda i radnog vremena dolazi do neprimjetnog prelijevanja posla u slobodno vrijeme – slobodne večeri, izlasci u grad i boravak na plaži prekidaju se mikrozadacima poput brzinskog odgovaranja na mailove ili sitnih poslovnih obveza koje odrađujemo usput, što nas zapravo neprestano drži u stanju pripravnosti. Upravo zato, kako i Bernarda ističe, nisu važne samo granice prema drugima, već i one koje postavljamo sami sebi.
“Granice se ne postavljaju samo prema klijentima, već i prema sebi i svojim očekivanjima. Zdrave granice počinju onda kada si dopustimo biti povremeno nedostupni, bez osjećaja da zbog toga nismo dovoljno odgovorni ili predani poslu.”
Prvi korak koji može pomoći da se lakše isključimo jest financijsko planiranje unaprijed. Kad unaprijed postepeno izdvajamo novac za godišnji, smanjujemo pritisak, osjećaj krivnje i strah od propuštenih prilika za vrijeme samog odmora. Uz financijsko planiranje, važno je obratiti pažnju i na timing godišnjeg. Pokušajte ga uskladiti s razdobljima kada i vaši klijenti imaju manji intenzitet posla i ne rade na velikim projektima, kako biste se lakše isključili bez osjećaja da nešto propuštate.
Osim dubljeg rada na percepciji vlastite vrijednosti i samopoštovanju, postoje i konkretni koraci uz koje se ovog ljeta i slobodnjaci mogu doista prepustiti odmoru.
“Obavijestite klijente unaprijed kad ste na godišnjem i jasno komunicirajte kada ste ponovno dostupni. Ugasite notifikacije na mailu i poslovnim aplikacijama; no ako je povremeno potrebno odgovarati na mailove, odredite kratko vrijeme u danu za to. Usmjerite pažnju na aktivnosti koje vas mentalno odmiču od posla, a pune vas energijom – boravak u prirodi, kuhanje, sport, čitanje”, govori psihologinja.
Potrebno je pritom pripaziti da posvećenost odmoru ne preraste u pritisak da u tom razdoblju moramo “doživjeti” baš sve idealne scenarije i “odraditi” sve planove za godišnji. Stoga Bernarda dodaje: “Važno je ne pokušavati ispuniti svaki dan odmora sadržajima i planovima, nego ostaviti prostor za dosadu i vrijeme bez rasporeda jer se upravo tada naš mozak ima priliku oporaviti od svakodnevnog stresa. I dok ste na godišnjem, zapitajte se: radim li ono što mi pomaže da se odmorim ili ono što mislim da trebam raditi? Odgovor na to pitanje često otkriva odmaramo li se zaista ili smo posao samo zamijenili drugim obvezama.”
Foto: Pexels, Dupe photos
