Kako je Venezuela prošla put od prosperiteta do kraha

Prosvjed protiv Nicholasa Madure i podrška novoj nadi južnoameričke političke scene

Priča o Venezueli, o tome kako je zemlja došla od jedne stabilne države kojoj su zavidjele mnoge južnoameričke do one koju je pogodila hiperinflacija, iz koje je pobjeglo preko tri milijuna stanovnika prema izvješću UN-a, priča je o korupciji, lošem vodstvu i pretjeranom miješanju države u ekonomiju

Možda je sada teško to vjerovati, kada svijet obilaze slike venezuelskih ulica na kojima građani kopaju po smeću, gdje nema dovoljno vode i hrane za sve, gdje se vode svakodnevne borbe s policijom i vojskom, no Venezuela je nekoć bila najveći uzor južnoameričkim državama. Imala je najveće rezerve nafte na svijetu, kontinuirana ulaganja od strane SAD-a i zavidan BDP. Zatim je na scenu došao Hugo Chavez 1998. godine. Veliki protivnik globalnog kapitalizma i imperijalizma Amerike i bogatih zapadnih zemalja. Provodio je socijalističku revoluciju, a iako su slobodni i višestranački izbori bili održavani, on je imao gotovo svu vlast.

Za vrijeme njegove vladavine, Venezuela je bila glavni američki opskrbljivač nafte. To je značilo nepregledan uvoz novca, koji je, nažalost, Chavez iracionalno trošio da bi u isto vrijeme bio jedan od najvokalnijih protivnika Amerike na svjetskoj političkoj sceni. Ekonomija je bila vođena iznimno loše jer su na vodeće pozicije postavljeni neučinkoviti i needucirani pojedinci koji su tamo zasjeli po političkoj podobnosti i zaslugama u Chavezovoj borbi za vlast (poznato?). Nije trebalo dugo da nafta postane gotovo jedini konkretan prihod države, što je bio početak današnjeg crnog scenarija…

 

Juan Guaido

POTPUNI KRAH

Međutim, Chavez i ekipa su za njegovog nasljednika, Nicolása Madura, bili ekonomski stručnjaci i vrsni političari. Ovaj bivši vozač autobusa, ministar vanjskih poslova i potpredsjednik Venezuele za vrijeme Chavezove vlasti, donio je potpuni krah jednom prosperitetnoj državi. Vlast ovog autoritativnog predsjednika obilježili su eksproprijacija, protjerivanje stranih kompanija, stroga kontrola cijena, loše upravljanje (dao je lukrativne industrije vojnim licima koja su mu bila vjerna), korupcija… I kao rezultat toga, pad BDP za 40 posto u samo pet godina! Činjenica je da strane velike kompanije od kojih se zazire donose posao, znanje, tehnologiju i veliki su potrošači nafte. Zato ne čudi što je, nakon što ih je Maduro otjerao, proizvodnja nafte pala na najniže unazad 30 godina, a kada se tome prirodadaju američke ekonomske sankcije i smanjenje kupovine nafte, koja je tvorila pretjeranih 95 posto prihoda od uvoza, krah je bio nezaobilazan.

Svi ovi potezi, na čelu s nesposobnom vladom koji su činili ljudi bez imalo znanja o resorima za koje su bili zaduženi, doveli su do toga da su propale gotovo sve domaće tvornice, pa sada stanovnici za hranu i osobne potrepštine ovise gotovo u potpunosti o uvozu, a distribuciju još od Chaveza nadgleda država, što je dovelo do toga da su police u dućanima prazne i da se osnovne stvari za život moraju pronaći na crnom tržištu. Stanje je sada takvo da je iz Venezuele pobjeglo više od tri milijuna ljudi, hiperinflacija je premašila milijun posto, a oni koji su ostali nemaju novaca kupiti si kartu za autobus za pobjeći. Svjedočanstva govore kako većina nije vidjela jabuku godinama, da je prosječnoj osobi težina pala za 12 kilograma u godinu dana (takozvana “Maduro dijeta”) a siromaštvo je premašilo sve razumne granice – sada taj epitet ima 90 posto stanovnišva. Danas, gotovo svi stanovnici Venezuele bore se s time kako da si osiguraju egzistencijalne potrebe pa ne čudi sve veći broj prosvjeda, kriminala i tučnjava.

POČETAK PROMJENA?

Početkom godine, Juan Guaidó, dotadašnji predsjednik Nacionalne skupštine, proglasio se predsjednikom Venezuele, a priznalo ga je više od 50 država, među kojima je i Hrvatska, iskoristivši stavku zakona po kojem “ako ne postoji legitimno izabrani predsjednik ili on iz nekog razloga ne može obnašati svoju funkciju, predsjednik zemlje postaje predsjednik Nacionalne skupštine”. Kako su se pojavila saznanja da je Maduro lažirao izbore koji su doveli do inaugaracije, Guaidó je tu vidio šansu da preuzme vlast i izazove Madura. Naravno, tome je slijedio Madurov bijes u obliku protjerivanja američkih diplomata iz zemlje (dao im je 72 sata da izađu iz zemlje) jer je taj čin vido kao američko miješanje u politiku. Što i nije paranoična pomisao jer Trump je bio među prvima koji je priznao Guaidóa kao novog predsjednika. No, zadnja anketa koja je provedena među stanovnicima Venezuele prije par dana, govori da pada podrška Guaidu. U veljači, 49 posto stanovništva je vjerovalo da je Guaidó njihov pravi i legitiman lider, dok je isto mislilo za Maduru tek 34 posto. No, sada, čak 41 posto podržava Maduru, dok tek 36 posto podržava Guaidu.

S obzirom na to da Madura podržavaju Kina, Rusija, i Iran – čini se da sve što preostaje jest čekati sljedeći potez jedne od strana…. Hoće li to dovesti do građanskog rata, hoće li se situacija riješiti izborima ili će Maduro povući neki još gori potez… 

 

mm
Nives Bokor

Glavna urednica