Godine 2016. u Hrvatskoj je razvrgnuto više od trećine brakova. Iako još nemamo službene podatke za 2017., sumnjamo da se situacija iznenada promijenila. Nećemo čak reći “nabolje”, jer iako je razvod težak proces, u mnogim slučajevima on je doista jedino prihvatljivo rješenje, a evo kako kroz njega proći najbezbolnije
U Velikoj Britaniji nedavno se otvorio prvi “retreat za oporavak nakon prekida”. Da, i to postoji! Ova ideja pala je na pamet savjetnici za veze – Sari Davidson – koja svojim polaznicima daje obećanje da će im otkriti ne samo kako da prežive prekid, nego i da se osjećaju snažnije i spremno za novu, uspješniju vezu. Tijekom dva dana boravka ondje, po cijeni od 599 funti, u krasnom hotelu mnoge žene otvaraju srca i pričaju svoje neriješene priče. Sara ih upućuje da – ako već ne mogu utjecati na događaje – mogu na način na koji se nose s njima. Zatim im savjetuje da maknu sve “digitalne tragove” bivših iz svojih života, da bi se kasnije usredotočili na budućnost i što tko želi samo za sebe. Potpora, usredotočenost na sebe i otkrivanje ranjivosti, kažu polaznice, čine čude.
Premda kod nas još ne postoji takva oaza povratka mira, prije manje od godinu dana objavljen je prvi “Vodič kroz razvod braka”. Ova knjiga je podigla mnogo prašine pri izlasku, a prevedena je na više jezika. Autorice “Vodiča” – Ivana Mijić Vulinović, pravnica s iskustvom na sudu i u privatnoj praksi s razvodom, te Karmen Kmetović Prkačin, socijalna radnica i psihoterapeutkinja koja radi s parovima u procesu razvoda – shvatile su da je to nešto što mnogima nedostaje jer, “bez obzira na različite razloge zbog kojih se ljudi odluče razići, pitanja, dvojbe i teškoće s kojima se bivši partneri suočavaju su manje – više isti”, kaže Mijić Vulinović dok opisuje razloge nastanka priručnika koji razvod sagleda u svim njegovim dimenzijama: pravnoj, psihološkoj i iskustvenoj.
FAZE PREISPITIVANJA I KAKO ZNATI JE LI DOISTA VRIJEME ZA KRAJ?
Prema mišljenju mnogih, najteže je donijeti odluku o razvodu. Iako to ne znači da će vam u tom trenutku “zasjati sunce”, barem ćete se pokrenuti s mrtve točke. Kmetović Prkačin ističe da bi brak trebao biti odnos koji nas ispunjava, oplemenjuje i obogaćuje, a ne onaj koji nas iscrpljuje, umara ili frustrira i ne održava se na temeljima ljubavi, tolerancije, razumijevanja i prihvaćanja. “Ako osjećamo bilo koji oblik nezadovoljstva, smatram važnim postaviti si pitanje: Zašto želim ostati u braku? Ako je odgovor: zato što volim partnera i naš zajednički život iako postoje neslaganja – možda se ona mogu riješiti bez ili uz pomoć stručne osobe. No ako je odgovor: isključivo zbog financija, statusa i/ili djece, iako s partnerom imam narušen odnos (ne razgovaramo, rijetko se viđamo, ne vodimo ljubav, ne veseli nas ništa zajedničko raditi, ne podnosimo prisutnost partnera, ako razgovor o bilo čemu završi svađom ili vrijeđanjem), definitivno bi trebalo preispitati njegovu kvalitetu.”
TEŠKO SUOČAVANJE S ISTINOM
Treba napomenuti da autorice “Vodiča” nisu zagovornice razvoda, dapače, upravo će objaviti novu knjigu “Vodič za sretan brak: Psihološko-pravni priručnik”, no sugeriraju da bi – ako do toga mora doći – partneri trebali odabrati sporazumni razvod koji je najlakši, najbezbolniji i ostavlja najmanje emotivne posljedice na obitelji, za razliku od onoga na temelju tužbe. No do njega teško da će doći dok ne shvatimo da nekoć bliska, a danas “suprotstavljena” strana ne radi protiv nas, nego “za sebe”, što Kmetović Prkačin objašnjava na sljedećem primjeru: “Primjerice, vaš partner kasni na ručak koji ste cijeli dan kuhali jer je sreo društvo iz srednje škole. Vi ste ljutitu jer vam je to neprihvatljivo i njegovo ponašanje tumačite kao nedostatak poštovanja i ljubavi. No on nije napravio ništa protiv vas. Napravio je za sebe. Zadovoljio je svoje potrebe (npr., za zabavom) uz prijatelje koje nije dugo vidio. Vi biste možda postupili drukčije, no to nije razlog da padate u očaj. Uvijek imamo izbor napraviti nešto za sebe. Ako partner kasni, možete se ljutiti, ali možete i npr., uzeti knjigu, pogledati film ili, pak, nazvati prijateljicu.”
Rijetki su slučajevi u kojem se partneri razvedu mirno, bez ljutnje i frustracije, ali treba imati na umu da je ljutnja čak i dobra neko vrijeme jer nam služi u trenutnom uspostavljanju kontrole nad neželjenom situacijom, dok dugoročno – donosi bol. Važno je, dakle, gledate li na cijelu situaciju kao na izazov ili problem, te da je preokrenete u svoju korist, vjerujući kako sada dolazi – vaše vrijeme.
PR(A)V(N)I KORACI
“Prvi pravni koraci ovise i o individualnom i zajedničkom psihološkom pristupu cijeloj ‘stvari’ “, ističe Mijić Vulinović, pa nastavlja: “Najčešće je problem fokus na uskoro bivšem partneru i njegovim lošim osobinama. Izlaz iz te psihološke zamke ključ je za znatno lakše prevladavanje svih brakorazvodnih tegoba, a to je prebacivanje fokusa s partnera na sebe. I jasno – na dijete, odnosno djecu.”
Čisto pravno gledano, za sve brakorazvodne tegobe predviđena su rješenja, koja nisu tek mrtvo slovo na papiru kako mnogi, nažalost, pogrešno misle, kako napominje Mijić Vulinović. “Posve konkretno – skrb o djeci i nakon razvoda ostaje zajednička, bez obzira na to tko ostaje ili, pak, odlazi živjeti s djetetom. Ako jedan roditelj priječi drugoga u ostvarivanju roditeljske skrbi, opet su zakonom predviđeni mehanizmi za realizaciju svojih i djetetovih prava. Ako roditelj koji ne živi s djetetom ne plaća uredno ili, pak, uopće ne plaća alimentaciju, temeljem presude se vrlo lako može ostvariti to pravo. Po pitanju imovine zakon je također vrlo jasan – ono što je stečeno u braku dijeli se pola – pola, osim ako je drukčije dogovoreno. Ono što ste naslijedili ili vam je, pak, darovano, kao i ono s čim ste ušli u brak ostaje vaše.”
Jasno da u praksi ima svega: različitih manipulacija i neodgovarajućeg postupanja djelatnika pri nadležnim institucijama, pa čak i nasilja (više psihičkog). “Ipak, češće ljudi sami sebi bespotrebno zakompliciraju život, a kako sebi, tako i djeci, što onda, nažalost, nerijetko ima loše posljedice.”
POSEBNO PAZITE NA DJECU
Djeca trebaju biti zaštićena od međusobnih optužbi i ne smije ih se stavljati u poziciju da biraju strane. Odluku o razvodu roditelji trebaju zajedno priopćiti kako dijete ne bi tražilo krivca u jednom od roditelja. Jako je važno reći djetetu da ga oba roditelja jako vole i da ono nije krivo za razvod, te nije preporučljivo izlagati mu detalje odnosa. Objašnjenja tipa “ne slažemo se dugo, nismo sretni više, trudili smo se spasiti odnos, ali nismo uspjeli” sasvim su dovoljna. Djeci, na kraju, treba objasniti tehnička pitanja poput, gdje će i s kime živjeti, na koji način će se viđati s drugim roditeljem i sl.
TRI PREDRAZVODNE FAZE:
- FAZA NEGACIJE – partneri su svjesni da situacija među njima nije zadovoljavajuća, ne žele priznati kako imaju problem pa radije stvari stavljaju pod tepih.
- FAZA SPAŠAVANJA – nakon što su partneri priznali sebi, a potom i jedno drugome da imaju problem, pokušavaju sami ili uz pomoć stručne osobe poraditi na svojem odnosu.
- PRIPREMNA FAZA – kada su partneri pokušali sve kako bi popravili odnos, no i dalje se ne vide rezultati te prevladava nezadovoljstvo, i odlučuju kako je bolje biti razdvojen negoli biti u odnosu koji ih čini trajno nesretnima.
