Zagrebački pop rock bend Bang Bang na sceni je već dugi niz godina. Iza sebe imaju brojne uspješne singlove, dva studijska albuma dok je treći u pripremi.
“Mol. 2”, njihov drugi studijski album, skladan je u molskom tonalitetu i dostojan je nasljednik prvog albuma “Bez obzira na sve” na čijim su krilima Bang Bangovci osvojili Porin za najboljeg novog izvođača 2015. godine. Krajem siječnja objavili su “Bolje sutra”, treći singl s nadolazećeg trećeg studijskog albuma, a prati ga i spot snimljen tijekom izazovne godine. Svi ljubitelja Bang Bang zvuka će sigurno primijetiti kako je ovo nešto potpuno drugačije, ali stilski opet vjerno stilu benda. Za razliku od ljubavnih tema koje su činile okosnicu prva dva albuma, ekipa iz benda je odlučila ponuditi nešto novo svojoj publici. “Nadamo se da i vi vjerujete u ‘Bolje sutra’ kao što vjerujemo i mi”, poručuju iz Bang Banga.
Osim u bolje sutra, članovi benda Lara Antić i Hrvoje Prskalo vjeruju kako je spojiti privatno i poslovno odlična ideja odnosno dokaz su kako je tome tako. Prvo su bili poznanici, zatim prijatelji te su se putem zaljubili, započeli zajednički stvarati u bendu Bang Bang te su se prije koju godinu i vjenčali. Tako njihov bend osim odlične glazbe, obilježava i njihova uspješno poslovno-ljubavna priča. Lara nam je ispričala više o tome.
Bang Bang je na sceni od 2012., recite mi u nekoliko rečenica glazbeni put benda i gdje se nalazite danas u odnosu na prve korake?
Sve je počelo demo snimkom koja uopće nije bila namijenjena meni, odnosno bendu. Hrvoju se svidjelo kako zvuči moj vokal u toj demo snimci i predložio je da objavimo pjesmu. Tek par sati prije premijere singla osmislili smo ime benda. Prve dvije, tri godine mijenjala se postava benda, a zadnjih šest godina uz mene su moja četiri mušketira. Zajedno smo prošli dvjestotinjak koncerata i jedva čekamo ponovo zasvirati pred publikom. Trenutno radimo na trećem albumu, trudimo se biti diskografski aktivni pa objavljujemo dva do tri singla godišnje.
Ti i Hrvoje ste se upoznali 2003. godine na Šalati, na promociji singla benda Flyer “O jednoj mladosti”, no ljubav se razvila tek kasnije. Reci mi kada i kako je zaiskrilo?
Čudna je to priča. Prvi put smo se upoznali 2003. godine kada je Hrvoje s prijateljima došao na promociju spota benda Flyer u kojem sam pjevala prateće vokale. Tada ga nisam baš doživljavala, a vjerujem ni on mene. Upoznali smo se, odmjerili i svatko je otišao na svoju stranu. Iza toga smo se često sretali i Hrvoje me znao pozvati u studio da snimim prateće vokale za druge izvođače. Tada smo se već malo više gledali, ali oboje smo bili u vezama pa do ˝one iskre˝nije došlo. Nastavili smo se tako sretati na raznim eventima, koncertima i onda su nas brodolomi nekako spojili. Nakon nekih tužnijih ljubavi na obje strane, došao je trenutak gdje smo se oboje našli slobodni. Izjadali smo se jedan drugom i shvatili da je vrijeme da se prestanemo samo sretati i gledati, već da bismo trebali poduzeti prvi korak. I eto nas, nakon 9 godina, u bendu i u braku – ne možemo si pobjeći sve i da hoćemo. Ja mislim da bolje nije moglo ispasti…
Kako je to dijeliti glazbu privatno i poslovno? Ne znam usudim li se reći posao. (smijeh)
Zapravo odlično, ali mi ni ne znamo za drugačije. Postoje dani gdje se malo teže sporazumijevamo, a postoje i oni gdje se sve složi ˝k’o po špagi“. Oboje imamo neke određene rituale što se snimanja tiče, ili što činimo prije nastupa, ali tako je i s ostatkom benda. S vremenom smo te stvari međusobno prihvatili i poštujemo ih. Recimo ja jako volim mir i tišinu prije koncerta. Volim se koncentrirati, upjevati i sabrati misli. Dečki se pak opuštaju na neke drugačije načine, ali svakome od nas trebaju ti mali rituali. Što se snimanja tiče, tu se Hrvoje i ja redovito sukobljavamo. To su oni kreativni sukobi gdje svako misli da ima bolje rješenje ili bolju ideju. Oboje smo vrlo tvrdoglavi. Srećom tu su dečki iz benda koji su naš savršen balans, a nekad i glas razuma. Hrvoje i ja nismo ljudi koji imaju potrebu svoju bliskost isticati pred drugim ljudima i često nam se na putovanjima dogodi da ljudi ni ne znaju da smo u braku. Za nas je Bang Bang mala obitelj i kao svaka obitelj ona zahtjeva puno razumijevanja, ulaganja u odnos među ljudima, toleranciju, kompromis i ljubav, a ja mislim da mi to sve imamo.
Kako se nadopunjavate, kako se inspirirate?
Hrvoje je veliki kreativac, ne samo u pogledu glazbe. Zanima ga jako puno stvari iz različitih područja: dizajn, uređenje interijera, fotografija, slikarstvo, čak u zadnje vrijeme pokazuje interes za kuhanje, točnije dokazao se kao pravi majstor za ražanj i peku. Sve te stvari i mene zanimaju iako sam za neke manje talentirana. Volimo izazove i mislim da kroz njih najbolje učimo i napredujemo. Ja sam malo brzopletija, a s njim se učim disciplini.
Kako izgleda kada se svađate i mirite?
Ne svađamo se baš često. Uglavnom su razlozi naših sukoba vrlo banalni, vjerujem tipični za svaki brak ili vezu. Naravno, ima i onih ozbiljnijih prepirki za koje smo otkrili da je najbolje napraviti oštar rez i predah, sabrati misli, osjećaje i tek onda razgovarati. Kao što sam već rekla, oboje smo tvrdoglavi pa prepiranje traje dok netko prvi ne popusti i ne ispriča se. Isprika je ključna u svakoj svađi ili prepirci i treba ju izreći ma koliko nam to bilo teško zbog ponosa i ega. Hrvoje je tu puno bolji primjer od mene, iako mislim da sam s godinama i ja napredovala.
Što se tiče glazbenih svađa ili svađa u bendu one su zaista rijetkost. Bilo je par zgodnih okršaja koje sad ne bih navodila jer se nadam da ćemo jednog dana kad budemo slavili 30 godina benda objaviti biografiju sa svim tim zgodnim detaljima. Sada kada gledam na sve te “okršaje”u kombiju shvaćam koliko mi nedostaju. Tako da nek je svađa, prepirki i najvažnije pomirbi dok god smo zajedno i dok sviramo. U bendu je pet različitih osobnosti koje jako dobro zajedno funkcioniraju. Damir Medić od milja zvani Medo ritmički je stup benda, ali glavni i odgovorni što se tiče financija, grafičkog i web dizajna, i definitivno najorganiziraniji član. Ivan Havidić – Hevi je najmlađi član benda, odličan kuhar, osoba koja svako ljeto ugosti cijeli bend i nahrani nas svim morskim delicijama i po meni najbolji gitarist na ovim prostorima. Basist Vedran Kovačić – Beli uz mene najviše brine za emotivno stanje članova benda. On je onaj koji najviše miri kada dođe do sukoba među nama, a mislim i da pobjeđuje u pojavnosti na sceni. Noga na monitoru njegov je zaštitni znak. Za osnovne karakteristike Hrvoja i mene trebate pitati njih.
Što prvo napravite nakon svirke?
Prije i poslije koncerta cijelom bendu treba nekoliko minuta mira. Jako su nam bitni ti trenuci ne samo zbog koncentracije već se stvara neka energija među nama, pogotovo prije samog izlaska na pozornicu. Kao i u sportu kad vidite da se tim bodri i ohrabruje prije utakmice, ista stvar se događa i nama. To je trenutak u kojem nakon svih silnih probi, truda i učenja prezentirate svoje pjesme i umijeće sviranja i uživate u savršenom skladu publike i benda. Sjećam se trenutka par minuta prije izlaska na pozornicu Tvornice kulture. Gledali smo se i pomalo drhtali od uzbuđenja, u pozadini su se već čuli ljudi koji su s nestrpljenjem čekali naš izlazak, a nama je u glavama bila samo jedna misao – ovo smo čekali 7 godina! Sličan trenutak dogodio se nakon koncerta; sreća, ushićenje, ponos… teško je to opisati. Bilo nam je jako bitno da tih par minuta nakon svirke budemo zajedno da se međusobno izgrlimo, čestitamo i da u konačnici zapamtimo sve te osjećaje koji su nas ispunili.
Kada biste morali izdvojiti jednu osobinu koju najviše volite kod ovog drugog, što bi to bilo?
Kod Hrvoja je to pozitivizam i dobroćudnost s kojom zrači. On je osoba koja se uvijek smije i koja uvijek oko sebe širi dobru energiju.
Što biste savjetovali svim parovima koji se pitaju je li “pametno” dijeliti privatno i poslovno?
Nema tu pametnog savjeta. Da su mene pitali prije 9 godina bih li pristala na takvo što rekla bih da nema šanse, ali kroz vrijeme smo se naučili tako živjeti. Teško se mogu zamisliti da smo u poslovima koji nemaju dodirnih točaka i koji nisu ovako isprepleteni. Tolerancija i razumijevanje su ključni, možda i malo lošija memorija, pa zaboravite do idućeg projekta sve one loše stvari i navike koje vas živciraju.
Kako vam je protekla godina dana s obzirom na situaciju s pandemijom? Što ste radili, na čemu i čime ste se bavili?
Prvi dio godine nam je prošao u neizvjesnosti i nismo bili baš umjetnički inspirirani. U naletu kućnih snimaka u prvom lockdownu snimili smo karantensku verziju pjesme “Superstar” gdje smo umjesto uobičajenih instrumenata koristili kućanske aparate i razne druge potrepštine. Zbog strogih mjera i malih oštećenja u studiju uslijed potresa nismo mogli snimati niti održavati probe, ali krajem godine smo se vratili na staro, barem što se toga tiče.
Na čemu trenutno radite i gdje ćemo vas uskoro slušati?
Trenutno radimo na novim pjesmama za album, lagano počinjemo s probama jer sprema nam se nastup na Zagrebačkom festivalu, a i najavljen nam je prvi ovogodišnji koncert u Valpovu 8. svibnja!
Foto: Ljubo Zdjelarević
