Razgovarali smo s Lukom Racićem i Zoranom Zarubicom koji stoje iza electro pop rock benda Buč Kesidi, ususret njihovih čak pet uzastopnih koncerata u Zagrebu

Ime Buč Kesidi se u posljednje vrijeme posvuda spominje jer su prva dva koncerta u dvorištu Akademije likovnih umjetnosti uspjeli rasprodati u nekoliko sati, a nakon toga su i treći nastup popunili za samo četiri dana. To je dovelo do čak pet uzastopnih nastupa od 24. do 29. rujna, a podršku će im držati Pocket Palma, Fantom, BluVinil te Luka Rajić.

Iza jednog od značajnijih novih regionalnih glazbenih imena na sceni stoje Luka Racić i Zoran Zarubica iz Pančeva, a da saznate zašto je ovaj ogroman hype opravdan, dovoljno je poslušati njihov posljednji album “Euforija”. Popričali smo s ovim zanimljivim duom ususret zagrebačkim koncertima.

Mnogi vas nazivaju predstavnicima clubbing generacije, no vi ste baš u periodu pandemije, kad je clubbing bio potpuno zabranjen, s novim albumom podigli puno prašine. To je kulminiralo time da ste čak pet dana kod nas u Zagrebu. Mnogi kažu da je ljudima nedostajalo đuskanja i da je to razlog, no meni se čini da to poprilično umanjuje kvalitetu vaše glazbe. Kako sve to komentirate?

Ljudima su nedostajali koncerti i žurke, i nama je nedostajalo da sviramo, posebno jer nismo stigli da koncertno promovišemo novi album “Euforija” kako treba. Sada konačno ponovo imamo mogućnost da nastavimo, i mada se suštinski dešava isto što bi se dešavalo i 2020. da je moglo, definitivno je tih godinu i po dana “udaranja čežnje” i kod nas i kod publike energetski još više podiglo celu stvar.

 Već neko vrijeme privlačite pozornost, a od novog albuma ste počeli privlačiti puno pažnje. Kako se nosite s time i da vas se “lovi za svaku”, kao što je to bio slučaj sa zafrkancijom da ste najbolji u Srbiji? Kako vidite tu ulogu kritičara i medija generalno kad je riječ o vašoj popularnosti?

Neki mediji rade novinarski posao, neki mediji rade gotovo isključivo za klikove, većina verovatno mora da napravi balans između ta dva. To nam je sve jasno, i jasno nam je da naš posao podrazumeva pažnju javnosti. Jedino možemo da apelujemo na našu publiku i konzumente medija (UPRAVO TEBE KOJI ČITAŠ OVO) da imaju to na umu, da se ne pale na “klikbejt” i ne formiraju instant mišljenja, već da se strpljivo i sa kritičkim otklonom odnose prema svemu što pročitaju.

Koliko ste dugo stvarali album “Euforija” i jeste li ga u startu smatrali konceptualnim? Je li bila neka pjesma koja vam se teže uklapala ili od koje ste morali skroz odustati?

Prve pesme koje smo pravili su nastajale svaka za sebe, tek kada smo bili u fazi završavanja albuma, verovatno smo tada već i imali ime “Euforija”, smo videli da sve pesme koje imamo mogu da se vide i kao deo neke veće celine, što nam je pomoglo da popunimo neke finalne rupe za album. Dosta pesama nije prošla tokom samog početka pravljenja albuma, ali svaku pesmu koju smo načeli za album je na kraju i završila na njemu, osim jedne koju smo rešili da ostavimo za naredni album jer je “Euforija” već bila praktično gotova.

Možete nam reći nešto više o ideji filma “Euforija uživo”? Jeste li to složili jer vam je nedostajalo svirki prošle godine pa da barem nekako date albumu “život” koji zaslužuje ili ste otpočetka znali da tako nešto želite složiti kako biste upotpunili poantu albuma?

Karantin nas je sasekao u pola tuneje i ostavio gotovo celu godinu bez koncerata. Odlučili smo da se animiramo i napravimo nešto što će našim fanovima dati osećaj kao da su na koncertu. Ideja je bila da snimimo mini onlajn nastup i da ga pustimo na naše portale (YouTube, Facebook, Instagram) i tom prilikom smo seli sa redeteljem Davidom Jovanovićem koji je nedelju dana nakon sastanka predstavio scenario i rediteljsku eksplikaciju sa dodatim igranim delovima. Nama se to jako dopalo i odlučili smo da se upustimo u projekat koji je zahtevao da snimimo koncertni film u jednom danu za 19 sati, zajedno sa 120 ljudi. Projekat smo odneli kod Relje Milankovića i njemu se sve jako dopalo pa je odlučio da Bassivity Studios finansira sve i stane kao izvršna produkcija filma. Strava stvar je to što je film prikazan u bioskopima širom regiona i bilo je lepo videti ljude kako đuskaju ispred platna i prave atmosferu kao da su na koncertu umesto u sali. Mislimo da smo ovim projektom najbolje zaokružili ideju iza albuma “Euforija”.

 Za vašu glazbu često govore da je generacijska, čak i zbog vašeg imena. Mislite li da postoje neki stereotipi koji se vežu za vašu generaciju i kako biste vi uopće opisali generaciju kojoj pripadate životno, i za koju vas vežu glazbeno?

Muzički kao da se nalazimo u nekom uzbudljivom periodu gde bendovi nisu u prvom planu, što je nama dalo mogućnost da sami izmislimo svoj hibrid rok benda, i probamo da napipamo šta budućnost nosi za tu muziku koja je nama najbliža. Što se tiče naše generacije generalno, ono što sigurno osećamo je prisustvo interneta koje je jače nego ikada, i integrisano u sve delove života, jer smo odrasli sa njim. Možda je najbitnije za našu generaciju da se ne pogubi u tome, i da nauči da veruje sebi, uprkos svemu što vidi što pokušava da je ubedi u suprotno.

Što biste poručili novim mladim generacijama, za koje se često kaže da imaju odlične platforme za pokazati što znaju i mogu, a s druge strane, došlo je do potpune zagušenosti upravo zbog toga što svatko može uzeti gitaru u ruke i mobitelom se snimiti?

Ne treba se previše porediti sa drugima, jer nikad ne znaš šta je to što ti imaš, a drugi nemaju. Radi svoju stvar i veruj u to.

Osim kod nas, gdje još planirate svirati u neko skorije vrijeme? Iako vjerujem da je još rano, planirate li već nove pjesme?

Trenutni plan je da kada završimo sa koncertima u Zagrebu malo odmorimo sa koncertima i povučemo se da radimo na novim pesmama. Planiramo novi singl i spot do kraja godine, i već za narednu turu koncerata u 2022. planiramo da imamo i po neku novu stvar spremnu za sviranje.

Sve detalje o nastupima ovog dvojca u Zagrebu možete pronaći ovdje.

cover: Vedrana Vukojević, koncert: Marko Ristić