Zagrebačka adresa Jabukovac 28 godinama je bila dom dobro nam poznatog kluba Jabuka, a po njegovom zatvaranju prostor je ostao prazan i otužan. Međutim, zahvaljujući entuzijazmu i djelovanju organizacije Pozitivan Ritam, ovo mjesto dobiva svoje novo ruho te je svoja vrata otvorio klub DVA OSAM

Otvoriti novi klupski prostor u aktualnom pandemijskom razdoblju netko će opisati kao ludost, a netko kao hrabrost, no naš sugovornik Vedran Meniga iskreno će istaknuti da je tu riječ prije svega o ljubavi i posebnom životnom stilu, koji odiše strašću prema kulturi, glazbi i poticanju razvoja domaće scene.

Šibenčanin Vedran Meniga jedan je od vlasnika spomenute tvrtke Pozitivan Ritam, koja svojom tridesetogodišnjom tradicijom razvija i obogaćuje hrvatsku event i glazbenu industriju. U njihovom porftelju raznolikih glazbenih aktivnosti i događanja ističu se vrhunski festivali Dimensions i Outlook, realizirani s britanskim partnerima, zatim pokretanje i redovito odvijanje sada već tradicionalnog reggae festivala Seasplash, kao i osnivanje nezavisne diskografske kuće PDV Record te djelovanje i u PR i booking aktivnostima. Uz to, zagrebačku scenu obogaćuju i klubom Pločnik, a od sada i novim/starim klubom na Jabukovcu – DVA OSAM.

Iako je otvaranje novog kluba bio inicijalni poticaj za ovim razgovorom, s obzirom na bogato iskustvo djelovanja u domaćoj event industriji, Vedran Meniga zahvalan je sugovornik za upoznavanje s problematikom u kojoj se trenutno nalazi ne samo industrija zabave i noćnog života, već i cjelokupna domaća kulturna scena.

“Mi smo trenutno u situaciji da je kultura u ovoj zemlji toliko degradirana” realno će istaknuti probleme u kojima se nalaze. No kako i sam kaže, uvijek završi s pozitivnom misli “zbog čega se organizacija i zove Pozitivan Ritam” te u razgovoru ističe entuzijazam oko otvaranja novog kluba DVA OSAM i predstavlja koncept koji stoji iza čitave priče.

Prostor novog kluba preuzeli su putem javnog natječaja uz zakup na pet godina, stoga adresa Jabukovac 28 u narednom periodu zasigurno (ponovno) postaje jedan od omiljenih zagrebačkih kulturnih punktova, usmjerenih kvaliteti programskog sadržaja i razvoju domaće scene. Detalje u nastavku razgovora otkriva upravo – Vedran Meniga.

Vedran Meniga

Povod našeg razgovora je otvorenje kluba DVA OSAM, na dobro poznatoj zagrebačkoj adresi Jabukovac 28, odnosno u prostoru nekadašnje Jabuke. Kako bi svojim riječima opisao novi klub i koncept koji ste pripremili?

Vedran Meniga: Klub DVA OSAM je platforma za promociju i prezentaciju dostignuća i kreativnosti nezavisne glazbene produkcije, a možda i šireg kulturnog konteksta. Mislim da je definitivno potreban takav klub, koji nužno neće trčati za komercijalnim trendovima, nego će ići u smjeru onoga što mi kao koordinatori kluba smatramo da je dobro i kvalitetno da se prezentira. Naravno, postoji simbioza i kompromis u vezi toga, jer ipak imamo vikend klupski noćni život.

Što očekivati po pitanju dizajna interijera?

Odmah da smanjim očekivanja, to stvarno neće biti veliki zahvati i promjene. Mi cijelo vrijeme komuniciramo da ćemo osvježiti ruho i ostaviti naš pečat ulaskom u taj prostor. Bilo kakve veće intervencije u prostoru zahtijevaju puno širi opseg papirologije i dokumentacije, u smislu da se mijenja tlocrt i da se ruše neki zidovi.

Također, to nije prostor u privatnom vlasništvu, nego u vlasništu Grada Zagreba, stoga se sve komunicira na tri strane, s dopisima i papirima i sve skupa ide jako sporo. Da se ušlo u kompletno preuređenje kluba, samo poslovanje kluba bi to teško podnijelo, s obzirom na ograničeni kapacitet, ali i ograničeno razdoblje dobivenog ugovora u periodu od pet godina.

Ljudi će vidjeti da je nešto napravljeno u unutrašnjosti kluba, budući da dvadeset godina nije učinjeno gotovo pa ništa. S obzirom na takvu zapuštenost, odmah na prvu će biti vidljivo osvježenje prostora, no za ocjenu preuređenja nisam ja relevantan – relevantni mogu biti samo posjetitelji i oni će dati svoj sud, i vidjeti da li je tu nešto novo, lošije ili bolje nego što je bilo prije.

Klub DVA OSAM, Zagreb
Unutrašnjost kluba DVA OSAM.

Iza čitave priče stoji Pozitivan Ritam, s bogatim znanjem i iskustvom u ovom području.

Tako je, mi kao organizacija Pozitivan Ritam smo koordinatori kluba i programa, a imamo tradiciju s preko 30 godina djelovanja, koja je krenula u ratnim godinama u našoj zemlji, kada nisu postojale niti klupska niti festivalska infrastrukture niti bilo kakva scena te smo još od samih početaka djelovanja naviknuti stvarati nešto iz gotovo ničega.

Osim što njegujemo ono što se kod nas zove alternativna ili nezavisna scena, mi cijelo vrijeme tu scenu i stvaramo. U ovim danima uoči otvorenja kluba nalazimo se i u jednoj nezavidnoj situaciji; program kluba je svakodnevan, a postoji vrlo veliki deficit izvođača van našeg nacionalnog okvira koji su na turneji i koji inače pune datume u klubu.

Utoliko se kao dodatna vrijednost stvarno pokazuje naša kreativa i ono što stvaramo, što sada možemo prezentirati na pozornici kluba, bez obzira da li se radi o vlastitim ostvarenjima – tu ću naglasak staviti na izdavaštvo PDV-a, gdje imamo veliki broj i izvođača i autora koje objavljujemo, pa do svih suradnji koje njegujemo kroz duži niz godina. Sve to sada stupa na snagu i na takav način je lakše stvoriti iole kvalitetan program.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by DVA OSAM (@dvaosamklub)

Kada spominjemo otvorenje kluba, program je započeo s Tomijem Phantasmom, koji je svojim programom obilježio klub Jabuka. Jeste li planirano išli s tom simbolikom?

Definitivno da to simbolično ima smisla, a dijelom smo to i dužni uraditi zbog poštivanja natječaja kroz koji smo svojim programom dobili ovaj projekt, odnosno klupski prostor na korištenje. U natječaju koji je svojevremeno raspisao Grad Zagreb piše da se moraju poštivati programske smjernice po kojima je klub prije bio prepoznatljiv, i tu doslovno u zagradama piše goth, dark wave i electro.

Znači, mi definitivno želimo njegovati tradiciju po kojoj je klub bio prepoznatljiv, iako ne nosi više isto ime, ali je na istoj adresi, a Tomi Phantasma je dugogodišnji prijatelj i suradnik i naravno da je to bilo neko logično rješenje. Također, jasno je da to neće biti jedini takav sadržaj – sigurno će biti onoga što je bilo prije, ali imamo i dovoljno prostora u programu gdje ćemo se manifestirati s novostima i drugim stvarima koje na ovoj adresi prije nisu postojale ili barem nisu postojale zadnjih 20 godina.

Dio predstavljenog programa čine i nastupi domaćih DJ-eva i producenata elektroničke glazbene scene, odnosno čini se da s otvorenjem kluba DVA OSAM upravo artisti ovog žanra dobivaju novi hvalevrijedan prostor za nastupe.

Definitivno da je elektronička glazba nešto čime se bavimo, nje nema puno, ali i tu opet činimo razliku između komercijalnih trendova i DJ-eva koji puštaju, nazovimo to tako – prepoznatljive hitove, do ovoga gdje smo mi uglavnom fokusirani na domaću autorsku produkciju.

Svojim programom želimo ponuditi dodatnu vrijednost i već tu možemo pričati konkretno – drugi datum vikenda otvorenja, odnosno subota 11. prosinca je namijenjena za večer “Healing Sounds”. Riječ je o projektu koji traje godinu i pol dana, a glavna inicijativa bio je potres u Zagrebu, a sve je kulminiralo s potresima u Sisku i Petrinji. Okupili smo jednu kritičnu masu domaćih producenata prepoznatljivih i širom svijeta te s njima pokrenuli inicijativu da se napravi ekskluzivna kompilacija koja je svojim benefitom dobrotvorna za žrtve potresa i gdje se sav prihod uplaćuje Solidarnoj. Tako je nastala kompilacija “Healing Sounds”, koja zasada broji 22 domaća producenta, a bit će ih još.

Osim što ima dobrotvornu svrhu, ovaj serijal kompilacije je i testament vremena i dokaz kako danas zvuči domaća elektronička produkcija, u smislu autorstva. Taj ciklus će se zaključiti do ljeta sljedeće godine, s dolaskom drugog dijela vinilnog izdanja, a cilj je da se svi producenti koji se pojavljuju na kompilaciji u narednom razdoblju od nekih sedam mjeseci kroz “Healing Sounds” evente pojave i za DJ pultom u DVA OSAM, a u prvi u nizu takvih evenata bio je upravo u vikendu otvorenja.

Osim toga postoje i drugi DJ-evi i producenti koje ćemo ugostiti i pokušavamo uskladiti program tako da svatko dobije ono što ga zanima – da tu bude i elektronike, i rocka i koncerata, i dark wave stilova…no jasno je da je užasno teško u startu zadovoljiti sve, ali je super da ima nezadovoljnih i da kritiziraju, bitno je samo da nisu u većini.

dvaosam

U programu je naveden i Pozitivan Ritam podcast – možeš li nam reći nešto više o tome?

Kad su nas po drugi put zatvorili prošle godine, u Pločniku smo pokrenuli svakodnevne programe – uložili smo neku lovu u video-stream i studio setup za podcast i u online obliku pokrenuli program “Zvuci dnevne sobe”, koji i danas ide, gotovo svakodnevno. Isprva je to bilo isključivo online, bez publike, a sada se to radi s publikom koja sjedi – znači, DJ/producent pušta neke laganije note, onako u atmosferi dnevne sobe.

Uz to, utorkom smo od 20 do 22h pokrenuli radio emisiju i podcast “Pozitivan ritam”, u kombinaciji s voditeljem Tomislavom Šunjićem, koji je početkom 90-ih zajedno s Aleksandrom Dragašem pokrenuo Trip Records, koji je objavio prve albume Majki, Hladnog piva, Overflowa, Laufera…

Dakle, u sklopu emisije pozivamo goste, imamo jedan neobavezan format onoga čega nam je kroz lockdown najviše falilo, a to je pričanje za šankom. Teme su neobavezne, ali i malo ozbiljnije, s ljudima koji su nam interesantni i koji čine širi krug prijatelja i suradnika s kulturne scene. Podcast objavljujemo na YouTube-u, prvih sat vremena je radio-emisija koja se emitira uživo i na Radio808, gdje se Tomo i ja zezamo i puštamo glazbu isključivo sa vinila, a onda nam za stol dolaze gost ili gosti, tada palimo kamere i započinjemo video-podcast i razgovor.

Gosti su nam prošle godine recimo bili i Davor Gobac, i Coco Mosquito, i Davor Rosturah u kombinaciji s Tomislavom Tomaševićem, koji je u međuvremenu postao i zagrebački gradonačelnik… Reakcije su jako dobre, ljudi pogledaju i mi imamo feelling da nešto korisno radimo te da prenosimo neka svoja znanja i iskustva u ovo vrijeme kada nitko ne zna što će biti sutra.

U periodu otkad ste kroz natječaj dobili na korištenje prostor sadašnjeg kluba DVA OSAM do danas dogodila se značajna promjena, a to je ona gradske vlasti, u čijem vlasništvu i jest taj prostor. Koliko je to bilo izazovno, a koliko je općenito izazovno baviti se ovim poslom, koji uvelike ovisi o svim oblicima institucijama? U jednom od odgovora ranije već si se dotaknuo te teme, no zagrebimo malo detaljnije ispod površine.

Rad s našim institucijama je jako spor. Puno je stvari koje su nepotrebne i koje se mogu riješiti odmah, a ne da to traje danima. Promjene u gradu Zagrebu još nisu vidljive i ne može to doći preko noći. Stvari su od ranije zapuštene, na isti način kao što mogu povući paralelu sa zapuštenim prostorom kluba u koji smo ušli.

Da bi nešto išlo na bolje, potreban je kontinuirani napor i rad te fokus na problemima, i tek se onda počinju prikazivati rezultati. Ako ne radiš ništa, onda se problemi samo nagomilavaju i njih je sad previše da bi se to klupko lako odmotalo.

Ovaj projekt na koji smo mi aplicirali te na kraju i dobili iz dva pokušaja raspisala je stara gradska vlast, s Bandićem na čelu. To je unijelo još dodatne frenetičnosti i ludila u ovu situaciju. S jedne strane, mi smo se otvoreno prijavili na javni poziv na taj natječaj, kako bi se spasio klupski prostor i i njegova tradicija te da ne završi u rukama nekoga tko će od toga raditi sranje, jel bilo je puno takvih ambicija. S druge strane, kad smo osvojili natječaj, oni koji bi trebali podržati tu inicijativu – počeli su nas nazivati bandićevcima. Znači, to je totalno ludilo.

Mi smo svjesni svih tih situacija i pazimo na ljude koji nam zabijaju nož u leđa te podapinju noge. No, ako im posvetimo previše vremena, pogotovo odgovarajući na glupe kritike i napade na prostoru društvenih mreža, onda ćemo na to potrošiti previše vremena i napraviti preveliku štetu sebi. Tako da, imamo svoju viziju i guramo dalje, znamo odgovoriti argumentirano na sve napade, iako ne znam što se može odgovoriti na napad da smo bandićevci, što fakat nema smisla. No da smo legalna i profesionalna organizacija, koja je do sada napravila to sve što je napravila, to je istina. Mi smo legalisti i radimo po propisima.

Ovo je situacija koju je trebalo proći i najgore je to vrijeme pripremanja i otvaranja, a nadam se da kad krene program i sadržaj, da će takvih priča biti manje. Najrelevantiji je klub i činjenica da li će ljudi dolaziti u taj prostor. Klub postoji da se ljudi socijaliziraju, druže, zabavljaju, kreativno izražavaju, da se zaljubljuju i da se svađaju, i da se događa društvena interakcija koja nam je u zadnje dvije godine ukinuta, jer tek tada se događaju lijepe stvari.

U slučaju da takvih stvari nema, klinci su prepušteni ulici i tek onda počinju svi problemi. Klupski prostor s konceptualnim programom u kontinuitetu nudi dobra i velika rješenja za društvo općenito, i to je ono što mi radimo.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by DVA OSAM (@dvaosamklub)

Nedostaje li još takvih inicijativa kao što je bila ova koja je omogućila ponovno otvaranje kultnog klupskog prostora? Već si u odgovoru prije naveo što takve inicijative potiču, kao i načine na koji takvi prostori i programi pozitivno utječu na društvo.

Mislim da bi svaki kvart u Zagrebu trebao imati jedan takav klub, pogotovo ako uzmemo u obzir koliko ljudi živi u Zagrebu. Definitivno da treba puno više ovakvih prostora, gdje će sadržaj ili kvaliteta biti iznad kvanitete, odnosno nečega što diktiraju industrije ili trendovi.

Potrebno nam je još klupskih prostora gdje će glazbeno muziciranje i kreativnost biti usmjereni van dominacije anglosaksonskog govornog područja. Živimo u takvom dijelu Europe gdje je toliko vrijednosti i kreativnih dostignuća koja su šikanirana te uopće nemamo kanale kroz koje se možemo informirati o takvim sadržajima te je klub jedan od načina gdje ljudi uživo mogu dobiti prezentaciju toga na pozornici. Ako kažemo da je sve dostupno na internetu, do tog sadržaja se dolazi jako teško, s obzirom na bombardiranje sa svim glupostima.

Da nije svojevremeno bilo klubova kao što su klubovi socijalističke mladeži u bivšoj Jugoslaviji, koja je stvarno bolje tretirala te prostore koji su se zvali klubovi omladine ili mjesne zajednice, ne bi bilo ni Azre ni Haustora ni Novog vala.

Nove generacije nemaju nikakve šanse za napraviti išta kvalitetno, niti za sebe niti za društvo, ako ih se ostavi na cesti i ne ponudi im se sadržaj, uz ono da mogu kreativno participirati, educirati se, kao i razvijati sebe kao osobu – bez obzira da li je to u rock bendu, ili u filmskom i kazališnom svijetu… Za to jednostavno treba napraviti temelje, to ništa ne dolazi samo od sebe.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by PDV (@pdvrecords)

Polažeš li nadu konkretno u novu gradsku vlast, baš u smjeru promjena po pitanju odnosa prema kulturi, ali i u nacionalnu politiku koja bi trebala pratiti EU smjernice, koje pak u narednom razdoblju stavljaju naglasak i na kulturu?

Ma naravno da polažem nadu, no istovremeno ne vjerujem da će se na tim razinama išta promijeniti. Ja sam prošao više od pola od svog života i od kada sam bio mali slušam kako će biti bolje, a situacija se drastično pogoršava.

Mi smo trenutno u situaciji da je kultura u ovoj zemlji toliko degradirana da treba toliko rada, drugačijih pristupa i razrađenijih modela, da mislim da ću ja do dok dođe do te promjene jednostavno riknut. Mi kao društvo smo svi skupa toliko već naučili živjeti u govnima i nemamo razumijevanja institucija za rezultate koji su relevantni i koji su među najvećima u Europi, a i u svijetu. Od strane institucija nismo podržani više od 1%.

Od rata, kada nije postojalo ništa, preko ekonomske krize do ove proklete korone, mi cijelo vrijeme moramo volontirati i stvarati nešto iz ničega. Sumnjam da će se to promijeniti, no meni to nije toliki bed, uvijek završim s pozitivnom misli, a zato nam se i organizacija i zove Pozitivan ritam.

Smatram da, ukoliko, porezni obveznici kroz određena davanja odvajaju sredstva za kulturu, onda su organizacije poput naše i slične, zaslužile dobiti dio tog kolača, jer se time bave. Međutim, kultura ne smije biti institucionalizirana i to je najveći dvosjekli mač – kada država kaže da će uložiti u kulturne klubove i da će financirati kulturni program, to samo znači da ga kontrolira. Kultura mora biti van institucionalna u smislu kreativnih sadržaja, jer ona treba propitkivati i kritizirati aktualne vlasti te treba uvijek težiti ka boljem.

S financiranjem kulture od institucija, kultura postaje podanik i vidimo da se to u ovoj zemlji događa. S razmjenama ministara kulture, od Berislava Šipuša preko Hasanbegovića i do trenutne ministrice, kultura se tretira katastrofalno, tretira se kao njihova vreća za nabijanje. I mi sada pričamo o tome, umjesto da pričamo o kvalitetnim kulturnim sadržajima i dostignućima.

Zato kultura prema politici treba imati ignore, a politika full zasukati rukave da kulturi bude što lakše, jer opet i te institucije će se za 500 godina moći hvaliti samo kulturnim ostvarenjima – s djelima hrvatskih ili bilo kojih drugih kulturnjaka koji su ostvarili ostvarenja koja će ostati za cijelu povijest. S tim će se hvaliti, a ne s protestima na trgu i s glupostima. To je moje mišljenje i smatram da je kultura totalno degradirana i da utoliko treba još više raditi na njoj, da je politika ne ubije skroz.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Pozitivan ritam (@pozitivan_ritam)

Kakav je tvoj pogled na domaću event industriju, koja je dio čitave kulturne priče i koja igra jako važnu ulogu i u nacionalnom gospodarstvu? Također, koja su ti očekivanja za evente kroz 2022. godinu?

Tko zna kada će ovome biti kraj i dolaze li nam još teža vremena. Gledano ekonomski, za pomoć dobivamo minimalne poticaje i mislim da će se to uskoro ukidati zbog nedostatka novaca, i da se neće dopustiti raditi normalno. Event industrija je šikanirana na najviše, to svi znamo. Načini na koji se te mjere provode su katastrofalni i nelogični, pogotovo kada se vratim na zaključni dio ljetne sezone. Diskusiju da li su protuzakoniti ili protuustavni ću ostaviti nekom drugom, ali su nelogični i vrijeđaju zdravu pamet.

Ovog ljeta su kroz manifestacije profitirali najviše oni koji su radili na crno i to je najbolji dokaz da institucije ne rade u pravom smjeru, jer im bježi ono što bi htjeli zadržati u kasi. Bježi im cash-flow od fiskaliziranih računa, jer su ljudi jednostavno nakon dvije godine dovedeni na rub i počeli su raditi na crno, a država ipak nema dovoljno inspektora da se pokrije svaki punkt gdje se radi na crno i ilegalno.

Konkretno, puno veći rizik je otići u supermarket i kupiti namirnicu s police koju je dodirivao tko zna tko sve, nego doći u klub i konzumirati kulturni sadržaj, pogotovo uz covid-propusnice, a pogotovo nakon ponoći. A sada, da li vidim nešto bolje? Iskreno, u našoj zemlji ne vidim ništa bolje, jer smo premali, tržišta nema, osipamo se trbuhom za kruhom, jer naravno da ćeš ići tamo gdje je bolje.

Odnos institucija prema event-industriji jednostavno nije dobar, i za to ću navesti primjere naših Outlook i Dimension festivala u Puli, koji su još prije deset godina ostvarivale ne samo vrhunske rezultate na području naše zemlje, nego i na području Europe, i to u periodu turističke posezone u rujnu. Govorimo o desecima milijuna kuna koji su ostali Gradu Pula i domaćem gospodarstvu van festivalske potrošnje. Tada to nije prepoznato da se podrži i da se pomogne da se sadržaj očuva, jer osim što je tu direktna dobit za domaće gospodarstvo, tu je i gomila radnih mjesta za domaće ljude. A da ne kažem da su upravo ta događanja pomogla Puli da od industrijskog grada postane turistička meka; nije to napravio niti Croatia Full Of Life slogan niti Hrvatska turistička zajednica, to su napravili festivali Outlook, Dimensions, Seasplash, itd. I onda se nađemo u situaciji da zadnje ljeto gledamo ministricu turizma kako ima svetu misiju protiv javnih kulturnih događanja i u svojim dopisima sugerira svim direktorima lokalnih turističkih zajednica da ne podržavaju te evente.

Rezultati su tu, izvrsni su kada je event industrija u pitanju, a stav domaćih instituacija prema takvim rezultatima je jasan i degradirajuć. Čudo da netko još uvijek živi u ovoj zemlji, da nismo svi već odselili.

Po svemu što navodiš, ispada da je ili hrabrost ili ludost baviti se ovom industrijom, pogotovo u vremenima u kojima se nalazimo.

To je prije svega ljubav i identifikacija osobnog bića, kao i lifestyle. Mislim, ja imam pet banki, radim ovo čitav život, što ću sada mijenjati? Ali, oni koji ubiru najviše plodova rada iz event-industrije, to nisu zaslužili. I slažem se, u profesionalnom smislu, to sve skupa izgleda kao totalna ludost – bolje bi bilo ići prodavati kokice na cesti, gdje znaš koliko su uložio i koliko ti se može vratiti, a ovdje samo ulažeš.

I to mogu odmah usporediti s otvaranjem upravo noćnog kluba – jako je nezahvalna činjenica da se uopće ne zna koliko će biti moguće raditi u tih pet godina koliko smo mi u zakupu tog prostora. Praktički, mi sada otvaramo noćni klub bez mogućnosti noćnog rada, što već dovoljno govori koliko je teško uz sve ostale restrikcije i covid-potvrde. S ovim restrikcijama broj posjetitelja je dokazano podijeljen sa četiri, party program traje do ponoći…to je sve nešto novo nenormalno, čemu se mi moramo prilagoditi, tako da je sve skupa i dosta veliki eksperiment i put u nepoznato, a sigurni smo samo u ono što mi radimo i što možemo isporučiti – a to je kvaliteta sadržaja u tom smislu.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Pozitivan ritam (@pozitivan_ritam)

Dotaknuli smo se raznih tema i ušli u ozbiljnu problematiku situacije u kojoj se nalazi event industrija. I sam si spomenuo da ipak nastojiš atmosferu okrenuti na pozitivno, pa predlažem da razgovor privedemo u tom tonu, uz Pozitivan ritam – što sve pripremate u narednom periodu?

Istaknuo bih informaciju koja je nedavno došla do mene, iako ne mogu reći da je još službena, a to je mogućnost da je Pozitivan ritam na svjetskoj razini rekorder u broju festivalskih događanja i evenata održanih u ovom periodu pandemije. Mi smo jedna od rijetkih organizacija koja je uspjela u zadnja dva ljeta realizirati jedanaest festivalskih događanja. Naš postulat je u posljednje dvije godine došao do izražaja, a on se odnosi na smjer da se treba prilagođavati situacijama koliko je moguće, inače neće biti apsolutno ništa.

U narednom periodu kao pravna osoba obilježavamo prvih deset godina, iako Pozitivan ritam kao organizacija postoji trideset godina. Također, naš magični bermudski trokut po pitanju evenata čine Zagreb, Pula i Šibenik, gdje će se odvijati niz programa, od zagrebačkih klubova Pločnik i sada Dva Osam, do projekta Martinska u Šibeniku, gdje ljeti radimo šest festivala, a uskoro ćemo najaviti i sljedeću sezonu, a tu je i pulski Klub Kotač osnovan od strane Seasplash kolektiva, koji donosi jednu multimedijalnu priču i nadogradnja je EduSplash platforme za edukacije i razvoj. Pred nama je bogati plan programa, u nadi da će se sve moći i održati.

Foto: Nino Šolić / Promo