Jeste li ikad zastali da razmislite o blagodatima samoće? Meni to često pada na pamet. Istina je da često uživam u vremenu koje provodim sama sa sobom. Naravno, ne mogu zanijekati koliko cijenim i uživam u druženju s bliskim prijateljima, ljudima koji me nadahnjuju i obogaćuju pozitivnom energijom. Ipak, moram priznati da mi nije teško biti sa sobom samom. Uživam u jutrima vikendom kad se probudim u tišini, popijem kavu, obavim opuštajući shopping, možda sretnem poznato lice i razmijenim par riječi. Također, šetnje su mi jedno od omiljenih solo aktivnosti. Volim upiti svjež zrak, puniti baterije i pustiti misli da slobodno lutaju, ili možda čak i ne misliti ni na što posebno. No često nailazim na čuđenje okoline: “Šetaš sama?”, ili pretpostavke da se sastajem s nekim, ali to skrivam, jer, eto, solo aktivnosti izgleda da su neobične. Sve to dovodi me do razmišljanja – je li moguće da nas tišina i opušteni vikendi privlače, iako društvo sugerira suprotno? Je li normalno željeti uživati i u samoći?
Svi dobro znamo žudnju za društvenim izlascima, za gužvama i uzbuđenjima, ali ponekad, samoća može biti kao lijek za dušu. Ako mene pitate, ne nosi uvijek teret usamljenosti – zapravo, može biti osvježavajuća i iscjeljujuća. Nedavno sam primijetila da sve više mojih prijatelja, ali i mnogi drugi biraju provesti vikende u tišini vlastite prisutnosti. Čini se da smo postali sudionici u “slow livingu”, pronalazeći sreću u jednostavnim solo trenucima i udaljavajući se od užurbanog ritma društva.
Društvene mreže prepune su priča o promjeni naših navika nakon što smo se suočili s izolacijom uzrokovanom pandemijom i stresnim globalnim događajima. Čak i nakon što su restrikcije popustile, mnogi su zadržali promjenu u percepciji vikenda, preferirajući samoću.
Jedan video na TikToku posebno me privukao. U njemu je žena podijelila kako je promijenila svoj pogled na vikende, uživajući u mirnim trenucima uz kolač umjesto u gužvi i buci. Ta “drukčija” perspektiva vikenda može biti posljedica svega kroz što smo prošli, od pandemije do globalnih stresora. No, je li ta promjena u percepciji vikenda zapravo loša stvar? Trebamo li se zabrinuti zbog toga što sve više uživamo u vremenu koje provodimo sami?
U potrazi za odgovorom, odlučila sam se obratiti Luciji Milas, terapeutkinji psihoterapijskog pravca logoterapije i egzistencijalne analize.
“Sebe uvijek nosimo sa sobom”
Kao vječni optimist, ali i pomalo sebično, da bih zastupala stranu svojih istomišljenika, prije svega sam upitala terapeutkinju o prednostima provođenja vremena u samoći. Tu me ona preduhitrila i istaknula važnost odnosa prema sebi kao osnovu za provođenje vremena sa samim sobom. “Zapravo ne postoji vrijeme kad nismo sa samim sobom,” naglašava i pritom ističe kvalitetu tog vremena kao ključnu – biti povezan sa sobom, dopustiti si da se doista povežemo s vlastitim emocijama, mislima i potrebama. Mir, kako objašnjava, nije uvijek odsutnost buke, već zadržavanje povezanosti sa sobom usred životnih aktivnosti. Različiti životni konteksti, od samačkog života do zajedničkog života s obitelji ili cimerom, utječu na našu sposobnost da provodimo kvalitetno vrijeme sami sa sobom.
No, koliko god uživala u solo vremenu, to ponekad može biti izazovno, a taj aspekt prepoznala je i terapeutkinja. “Nije jednostavno jer se susrećemo s vlastitim mislima i emocijama koje ponekad nisu ugodne,” objašnjava. Osjećaj pritiska i straha od propuštanja nečega može otežati opuštanje i prihvaćanje samoće.
“Ponekad mi klijenti znaju reći kako im je nedjelja emotivno najteži dan. Može na prvu zvučati kontradiktorno jer nam je nedjelja najčešće neradni dan, dan za opuštanje. No nedjeljom osjećaj unutarnje praznine ili neke životne frustracije može doći još više do izražaja jer smo tijekom radnog tjedna najčešće u utrci s poslom i obvezama. U ljudskoj je prirodi da budemo produktivni, da stvaramo. Zato nam je ponekad teško prihvatiti da je OK ne raditi ništa ili raditi nešto samo za sebe.”
No, u tim situacijama, kako nam objašnjava terapeutkinja, važno je znati kako prevladati strah od provođenja vremena sa samim sobom. “Znati tko smo znači znati što nam je potrebno,” naglašava. Razgovor s nekim o svojim osjećajima i potrebama može biti od pomoći. Važno je prihvatiti da je u redu potražiti pomoć kada nam je teško. Ovdje terapeutkinja podsjeća na hrabrost koja se krije u priznanju vlastite ranjivosti i traženju podrške.
Kako prepoznati da nam je samoća potrebna?
Kad je riječ o utjecaju osobnosti na potrebu za vremenom samim sobom, Milas ističe da introverti i ekstroverti imaju različite sklonosti, ali to nije apsolutno pravilo. Iako su ekstroverti poznati po energiji koju crpe iz društvenih interakcija, a introverti preferiraju osamu, obje skupine mogu uživati u vremenu nasamo, a to je dokazalo i istraživanje. “Suprotno uvriježenom mišljenju, introverti nisu uživali u “solo” vremenu ništa više od ekstroverta”, dodaje terapeutkinja.
Milas naglašava i važnost prepoznavanja znakova koji ukazuju na potrebu za malo vremena sa samim sobom. Ističe da je vrijeme za sebe ključno za mentalnu higijenu, a posebno kad se osjećamo preplavljenima, umornima ili kad gubimo fokus. Postavljanje zdravih granica nije sebično, već je nužno za poboljšanje kvalitete života.
Tanka je granica između samoće i izolacije
U razgovoru smo se dotaknule i toga zašto je važno postići ravnotežu između vremena provedenog sa sobom i s drugima. Dok vrijeme za sebe podrazumijeva brigu o vlastitim potrebama i interesima, izolacija predstavlja nezdravo odvajanje od društvenog života.
“Često ističem koliko je važna umjerenost. Treba voditi računa o vlastitoj ravnoteži. Trebamo imati vrijeme za sebe i vrijeme za druge. Čini mi se da smo već definirali što znači vrijeme za sebe, a izolacija bi bila nezdravo odvajanje od društvenog života, kad se potpuno isključite iz društvenih interakcija. Izolacija, osobito ona dugotrajna, povezana je s nizom negativnih posljedica na cijelo naše biće – na fizičkom, emotivnom i psihičkom aspektu. Veći je rizik od depresije, tjeskobe, pretilosti pa čak i ranije smrti. Pandemija je pokazala izazove izolacije, ali i nedostatka kvalitetnog vremena za sebe. Dok su se mnogi ljudi borili s osjećajem izoliranosti, drugi su se suočili s izazovima iznenadnog provođenja puno vremena u blizini članova obitelji ili cimera. Zamućene granice između posla i privatnog života i nedostatak odvojenog vremena značili su da su se mnogi ljudi odjednom borili s potpunim nedostatkom vremena za sebe. Čini mi se da nam je taj period pokazao koliko je loša i jedna i druga krajnost – nužna je ravnoteža društvene interakcije i vremena za sebe, a taj omjer ovisi o nizu faktora, našoj osobnosti, izborima, naših trenutnih životnih uloga i odgovornosti.”
Iako ne postoji univerzalni recept za optimalno vrijeme koje će pojedincu goditi da provodi u samoći, terapeutkinja je istaknula da je važno biti oprezan.
“Moram napomenuti da smo mi društvena bića i da je jako važno koliko nam je život ispunjen ljudima. Mi rastemo u vezi s drugima. Povezanost s drugima jedno je od najvažnijih kriterija za ispunjen život. Dakle, svakako nije zdravo ako neka osoba uopće nema društvenih interakcija ili su one izrazito rijetke. Ono što je također potencijalno opasno jesu tzv. parasocijalni odnosi, u kojima smo preko društvenih mreža “povezani” s drugima. To ne može i ne smije zamijeniti živi razgovor i druženje. To je jedna duboka tema koju je nezahvalno samo ovlaš spomenuti i svakako da društvene mreže i digitalna komunikacija imaju puno pozitivnih aspekata, ali mogu imati i puno negativnih posljedica ako im ne pristupamo zdravo i umjereno”, objašnjava mi terapeutkinja.
Na pitanje kako kvalitetno provesti vrijeme sa samim sobom, Milas ističe da to za svakoga može izgledati drukčije. To može uključivati različite aktivnosti poput vježbanja, čitanja ili jednostavno uživanja u miru prirode. Važno je da ta aktivnost bude ispunjavajuća i smislena za pojedinca te da mu omogući brigu o sebi na emocionalnom, intelektualnom, fizičkom i duhovnom planu.
“Mislim da ne postoji “one size fits all” varijanta, ali svatko od nas treba imati vrijeme u kojem se osjeća slobodno i bez pritiska od tuđih, kao i od vlastitih očekivanja. Važno je pronaći svoj lijek protiv svakodnevnih pritisaka i paziti na sebe, a time posljedično i na druge. Što smo bolji sa sobom samima, to smo i bolji s drugima.”
