Mary Ann Sieghart je u knjizi “The Authority Gap: Why Women Are Still Taken Less Seriously than Men, And What We Can Do About It” sjajno detektirala problematiku još jedne prepreke s kojom se žene diljem svijeta susreću
Prije nekoliko godina Mary Ann Sieghart sjedila je kraj nepoznatog čovjeka na konferenciji, kad ju je on upitao što radi i čime se bavi. Rekla mu je da piše političku kolumnu, uređuje programe za BBC Radio 4, da je sjedila u nekoliko korporativnih odbora, vodila think tank i bila dio upravljačkog savjeta Tate Modern galerije. “Na to je on rekao: ‘Ooo, you’re a busy little girl!’. Imala sam oko 50 godina”, kaže. “Bila sam toliko užasnuta da nisam znala što bih rekla.”
U skorije vrijeme ova poznata kolumnistica i voditeljica imala je sličnu situaciju. Bila je na jednoj drugoj konferenciji i razgovarala s dvojicom muškaraca, kad je došao jedan politički zastupnik. Ignorirao ju je i obraćao se samo muškarcima postavljajući im pitanja o politici. S obzirom na to da već 30 godina piše o politici, Mary Ann je na sva pitanja davala odgovore. “Međutim, svejedno se nije mogao natjerati na to da me pogleda dok odgovaram”, prisjeća se, “pa čak i kad sam završila s odgovorima, postavljao je muškarcima potpitanja.” Zvuči li vam poznato? Šanse su dosta velike da se nešto slično dogodilo vama, vašoj mami pa i značajnom dijelu vaših prijateljica.
Kontinuirani mit
Ne možemo pobjeći od činjenice da su žene i dalje podcijenjene i shvaćene manje ozbiljno od muškaraca. Ali muškarci nisu uvijek jedini krivci; mnoge žene također su same usvojile mit da smo inferiorne i to nas sputava. Način na koji ove “pritajene” pristranosti koče žene Mary Ann naziva “jaz autoriteta” u svojoj istoimenoj knjizi. “The Authority Gap: Why Women Are Still Taken Less Seriously than Men, And What We Can Do About It”.
“I dalje pretpostavljamo da muškarci znaju o čemu govore dok ne dokažu suprotno, dok je za žene obrnuto”, kaže ona. “Kao rezultat toga žene imaju tendenciju da ih se podcjenjuje, veća je vjerojatnost da će ih se prekinuti, njihova stručnost se više osporava, teže im je utjecati na skupinu ljudi i puno je vjerojatnije da će se njihovi stavovi zanemariti u korist muških.”
Nedostatak autoriteta majka je svih rodnih razlika, kako ona ističe, jer ako nas ne shvaćaju ozbiljno kao muškarce, mi ćemo teže dobiti poslove, sporije napredovati, ali i biti plaćene manje. Pri pisanju knjige razgovarala je s osobama poput Hillary Clinton te s ostalim ženama koje svakako spadaju među one s najimpresivnijim životopisima na svijetu, a koje i dalje nisu zaštićene od ovih predrasuda. Hillary joj je primjerice rekla da kad se kandidirala za vođu američkih Demokrata 2016., birači bi govorili: “Oh, nemam problema s glasovanjem za ženu, samo ne za TU ženu.” Tada, 2019., godine kad je još više žena ušlo u demokratsku utrku, glasači su govorili: “Oh, nemam ništa protiv glasanja za žene, samo ne za TE žene”, rekla je Hillary u knjizi.
“Dakle, ono što su glasači poručivali jest to da su jednostavno sve te žene bile u najmanju ruku nedopadljive”, kaže Mary Ann. “A kakve su šanse da su sve te nevjerojatne žene bile nedovoljno dobre? Nije li ipak logičnije da nam je još uvijek teško povezati ženu s pozicijom moći, a još manje s time da neka žena traži takvu vrstu moći?”
Ostati dopadljiva, to jest kontinurano se sviđati drugima, jedna je od mnogih stvari s kojima se moramo nositi kad želimo imati barem neku količinu autorireta. Zato “pazimo da naš ton ne zvuči previše oštro”, da se “ne doimamo previše suzdržanima” ili “da ne budemo previše majčinski tipovi”. U međuvremenu, muškarci mogu slobodno biti asertivni s vrlo malim rizikom da će ispasti nepristojni. Također, rijetko moraju dokazivati svoju sposobnost; zapravo, nekad se čini da im skandali i gafovi samo jačaju popularnost. Kad je riječ o tome kako jaz autoriteta doživljavaju žene druge rase, žene s invaliditetom ili žene iz radničke klase, Mary Ann kaže da jaz postaje još veći. I online reakcije na žene koje imaju autoritet očituju se u užasnom trolanju, puno gorem od onog koji doživljavaju muškarci. Žene imaju 27 puta veću vjerojatnost da će biti zlostavljane online negoli muškarci, kako tvrdi. “To je samo manjina muškaraca, ali ono što su oni spremni učiniti i reći kako bi nas ušutkali je doista stravično.”
Ima li nade za nas?
Koliko god sve to mračno zvučalo, ima nade. Mary Ann vjeruje da možemo suziti jaz autoriteta čak u jednoj generaciji: bilo da vlade osiguraju financijski dostupnu brigu o djeci, a poslodavci bolje prate kako žene rade u usporedbi s muškarcima, do toga da pojedinci ispitaju svoje možda nesvjesne predrasude. “Ako svi zastanemo i razmislimo malo o načinu na koji se različito ponašamo prema ženama i muškarcima, možemo to promijeniti”, kaže ona. “Jaz autoriteta” može biti samo etiketiranje oblika mizoginije koji nam je već svima dobro poznat, ali činjenica je da je on postojeći problem za žene i djevojke. Kao i kod pojmova kao što su gaslighting i mansplaining, etiketiranje ponašanja koje doživljavamo pomažu nam u tome da ih prepoznamo, naglasimo i prozovemo. “Ako želimo jednakost shvatiti ozbiljno, moramo dati jazu autoriteta poštovanje koje zaslužuje”, zaključila je Mary Ann.
Ovaj članak objavljen je u tiskanom izdanju časopisa Grazia, no. 264.
Fotografija: Claudio Schwarz
