Ako ste odrasli u manjem gradu i potom odselili u veći grad, ili možda neku europsku ili svjetsku metropolu, onda vam je sigurno jasno da 24 sata, u primjerice Karlovcu i 24 sata u Zagrebu nisu jednaka.
Preseljenje iz manjeg grada u Zagreb nije mi teško palo. Gužve su mi postale normalne, super mi je što postoji milijun opcija, ma gdje god se uputila, no jedino što nikako ne mogu shvatiti je vrijeme – nikada ne mogu točno odrediti koliko mi treba do nekog mjesta, pa uglavnom dođem ranije. No, to mi ne smeta toliko koliko me fascinira protok samog vremena.
Na što mislim? Jednak broj obaveza, jednak broj sati, no potpuno drukčija percepcija. Ako sam doma, vrijeme mi prolazi kao ludo dok bez pritiska rješavam obaveze. S druge strane, u Zagrebu konstantno osjetim pritisak da ništa ne stižem, ali sve obavljam u roku. Da ne spominjem da mi dan traje 72 sata subjektivnog osjećaja.
U razgovoru s prijateljicom shvatila sam da nisam jedina koja osjeti promjenu percepcije duljine sata i dana ovisno o mjestu gdje se nalazim. S obzirom da se očito radi o promjeni koju i drugi primjećuju, zanimalo me je li problem u ‘glavi’ ili stvarno postoji poveznica između vremena i veličine grada. O tome sam porazgovarala i s Ivanom Štulić, magistrom primijenjene pozitivne psihologije, trenericom i konzultanticom za osobnu sreću, poslovni i životni uspjeh.
Na nas utječu subjektivna i objektivna okolina
“Činjenično je da su određeni zadaci koje obavljamo drukčiji u manjoj sredini, nego u većem gradu. Ako trebaš otići u banku, poštu ili ljekarnu, velika je šansa da ćeš u manjem gradu to odraditi u krugu od 500 metara, odnosno prije ćeš to obaviti nego u većem gradu. To je objektivan dio”, rekla je Ivana.
No, postoji i onaj drugi, subjektivni dio. Kao što nam je konzultantica objasnila, u većem gradu smo uvijek okruženi ljudima koji funkcioniraju na užurbani način: “Svi uvijek jure i zaokupljeni su svojim obavezama. Atmosfera u manjem gradu obično je opuštenija, a ljudi otvoreniji za konverzaciju”.
Ta drukčija percepcija vremena zapravo je miks tih realnih, objektivnih razloga i ovih drugih subjektivnih. No, ono što nam je trenerica istaknula, iako o tome ne razmišljamo, mjesto na kojem živimo bitno je za naše funkcioniranje i mindset.
Osim okoline, veliku ulogu igra i naš unutarnji dio: “Ovisi i o tome jesam li ja osoba koja je uvijek u akcijskom modeu, pa si za svaki dan napravim spisak obaveza i cijeli dan trčim da bih sve stigla, ili sam pak osoba koja će si zadati jednu obavezu koju će odraditi i nakon otići na kavu ili se odmoriti. Znači, kako osoba postupa prema svojim obavezama znatno utječe na to kako će se osjećati dok te iste obaveze obavlja”.
Promjena rituala preseljenjem u veći grad, kao što je, primjerice zaposlenje na novom radnom mjestu može utjecati na disciplinu jer se osoba susreće sa zadacima koje do tad nije imala.
“Recimo da ste dobili posao u nekoj tvrtki, a stan ste iznajmili na posve drugom dijelu grada, normalno je da će vam putovanje do posla uzimati više vremena, morat ćete se ranije buditi i dolazit ćete kasnije doma, pa će vam samim time ostati i manje vremena za obavljanje drugih zadataka”, obrazložila je konzultantica. Dodala je i da su to promjene koje su objektivne te da promjena mjesta življenja uopće ne mora utjecati na našu percepciju vremena, već dapače, da će nam olakšati život te nećemo imati potrebu za ogromnom disciplinom.
Mindfulness kao rješenje problema?
Ponekad je taj, kako sam ga nazvala ‘sindrom velikog grada’ samo izazvan stresom oko promjene životnih navika ili okoline, no, na sreću, kao što je i konzultantica objasnila, za to postoji rješenje, a to je rad na sebi.
“Vanjske okolnosti će uvijek utjecati na nas, no najbitnije je kako ti to percipiraš i što radiš s time. Rad na sebi za svakoga predstavlja nešto drugo; razvijanje vlastite svjesnosti, osvještavanje vlastitih obrazaca misli, osjetiti što se s tobom događa kada si u stresu i slično”, objasnila nam je Ivana.
Jedno od najkorisnijih rješenja, prema konzultantici je prakticiranje mindfulnessa. Mindfulness je prakticiranje svjesne prisutnosti u trenutku. To znači da ako se posvetite onome što sada radite, ili što sada osjećate, manje razmišljate o budućnosti ili se vraćate i razmišljate o nemilim događajima iz prošlosti.
“Postoje tehnike koje možete prakticirati kako bi si smanjili stres – od svjesnog disanja, pojačanja vlastitih osjetila što znači više uživati u hrani koju jedete, prijateljima, prirodi i slično”, rekla je konzultantica.
Dodala je i da prakticiranje mindfulnessa smanjuje depresiju, stres, uzrujanost, dulje stanje nervoze te povećava unutarnji mir, a samim time i zadovoljstvo u onome što radimo, bez obzira koliko obaveza imali.
Ivana je o mindfulnessu snimila i video na svom You Tube kanalu koji nam može olakšati rješavanje stresa, a time riješiti osjećaj pritiska koji nam ponekad nameće užurbanost velikog grada.
