“Idiot” je jedan od najznačajnijih romana ne samo unutar opusa slavnoga ruskog romanopisca Fjodora Mihajloviča Dostojevskog već i svjetske literature uopće. Sva su njegova djela više puta prevedena na hrvatski jezik a najčitanija su “Zločin i kazna”, “Braća Karamazovi”, “Bijedni ljudi”, “Bijesovi” i “Kockar”.
Ovaj klasik je mnogo puta interpretiran i u kazalištu. Knez Miškin mladi je muškarac koji se vraća u Rusiju nakon dugog boravka u Švicarskoj. Dostojevski ga je prikazao kao idealnog čovjeka, apsolutno divno biće, “čovjeka-boga”, odnosno čovjeka čija dobrota i čovječnost nisu od ovoga svijeta.
Idiot
Takav čovjek neizbježno postaje društveni “idiot”, žrtva konteksta u kojem živi, žrtva ljudi s kojima dolazi u doticaj. Povratkom u Rusiju on ulazi u “salon” – metaforu društva u kojem, kako će se vidjeti na kraju, ljudi poput njega nemaju što tražiti.
Ponizno ali prevrtljivo okruženje, iskrivljeni ljubavni četverokut koji će rezultirati tragedijom koja će i njega samoga odvesti “na drugu stranu”, u izgubljenost u unutrašnjem svijetu, u smirenost čovjeka koji je prestao biti čovjek jer je prestao biti – misleći.
Režiser Ivica Buljan je ovo veliko djelo Dostojevskog postavio na kazališnu pozornicu, dramaturgiju potpisuje Vladimir Tabašević, a za ovu predstavu je sam Tabašević napisao: “Suvremenost koju živimo vapi za knezom Miškinom naših dana. Kakva bi sudbina danas snašla tu naivnu, iskrenu dobričinu? Koje visoke krugove bi zgražavao svojom nepromišljenom srdačnošću? Njegova idealna dobrota, samo je okrutnost za njegovo društveno i emotivno biće. Dostojevski je s ironijskim otklonom svoj najljepši književni lik nazvao idiotom, a danas je takva ironijska distanca nemoguća: idealno dobar čovjek današnjeg svijeta, zaista jest idiot, maloumnik vrijedan sažaljenja. Netko tko bi bio prezren zbog toga što se usudio pred svima upražnjavati vrline koje društvo zapostavlja, a koje, to isto društvo, deklarativno zastupa i uzdiže. Doslovan i dosljedan, knez Miškin je idiot zbog toga što ne može nego biti iskren, dobar i blag. Koga od nas nije snašla ta nezgodna okolnost da strada baš zbog onog najboljeg u sebi? Zbog najboljeg u nama, najviše se moramo opravdavati. Možda su ipak vremena idiotska.”
Predstava dolazi 18. lipnja u Zagrebačko kazalište mladih.
Fotografije: Dragana Udovičić
