Bilo bi pogrešno reći da hrvatski film u posljednjih deset godina nije predstavio naslove vrijedne gledanja. No dinamike koje trenutačno vladaju i aktualni naslovi simboliziraju svojevrstan new age naše kinematografije. Koliko god to trivijalno zvučalo, pozitivno je i vraća – ne samo filmske profesionalce nego i masovnu publiku pred hrvatski film
Tko god prati domaću filmsku scenu, zna da se na njoj redovito pojavljuju naslovi koji zaslužuju pažnju. No film i filmska industrija žive tek kad uspiju pogoditi onu široku notu, priču kojom dotiču i masovniju publiku, od koje će u krajnjoj liniji ovisiti komercijalni uspjeh, a potom i daljnje mogućnosti autora i kompletnih kreativnih timova.
Upravo je zato bio važan uspjeh redatelja Nebojše Slijepčevića i producenta Danijela Peka filmom “Čovjek koji nije mogao šutjeti”. S nominacijom za Oscara ove godine, vrhuncem mainstream filmografije, ušli su u dnevne razgovore i interese široke publike te popularizirali temu hrvatskog filma. Od njihovog uspjeha čak i oni koji inače ne prate domaću scenu zastanu na vijestima o domaćim premijerama i od njih imaju veća očekivanja.
Dokaz za to je sijaset naslova koje smo gledali posljednjih mjeseci.
Hrvatski filmovi o kojima se pričalo
Nastavljamo trend i u 2026. – u utrku za nominaciju za Oscara šaljemo dokumentarac “Fiume o Morte!” redatelja Igora Bezinovića. Izabran je kao hrvatski kandidat u kategoriji najboljeg međunarodnog dugometražnog filma – i to je prvi put u povijesti da za tu kategoriju šaljemo dokumentarac.
Bezinović je snimio film koji je teško okarakterizirati, a iako tretira povijesni događaj, izuzetno je relevantan. Govori o okupaciji Rijeke 1919. godine koju je vodio talijanski pjesnik i političar Gabriele D’Annunzio, a cijelu interpretaciju događaja pratimo kroz oči samih Riječana. Postao je najgledaniji hrvatski dokumentarac, kojeg je pogledalo više od 35 000 gledatelja, prema podacima iz srpnja.
Pridonijelo je to i pažnji koja se pridavala (i još uvijek se pridaje) filmu “Mirotvorac”, velikom ostvarenju Ivana Ramljaka, koji je za isti dobio Veliku zlatnu arenu na Filmskom festivalu u Puli ove godine. Film predstavlja Josipa Reihla Kira, načelnika osječke policije koji je zbog svojih mirotvornih tendencija izgubio život, a istinu nikad nismo doznali. U jeku brojnih cenzura koje su se u Hrvatskoj pojavile ovog ljeta, “Mirotvorac” je dokaz važnosti filmskih priča koje su glasnije od sijanja mržnje. Trenutačno je odlična prilika da ga pogledate na platformi Loli, a više o njemu otkrijte u našem tekstu ovdje.
Dok ovi dokumentarci na suvremen način govore o događajima koji su obilježili povijest, scripted kategorija naslova posvećena je hrvatskoj realnosti. Takav je “Zečji nasip” redateljice Čejen Černić Čanak, koji je premijeru imao na Berlinaleu. U glavnim su ulogama Lav Novosel i Andrija Žunac, a uz njih glume i Alma Prica, Filip Šovagović i Leon Grgić. Drama prati mladog sportaša Marka, koji se ponovno susreće sa Slavenom, njegovom dječačkom i zabranjenom ljubavlju. Nasip i poplave iz stvarnog svijeta prelaze u simboličku ulogu, dok selu prijete poplave – za Marka i Slavena one su sasvim emotivne. Andrija Žunac dobio je Zlatnu arenu za najbolju sporednu mušku ulogu, a Lav Novosel nagradu Breza za najboljeg debitanta.
“Južina” je, pak, primjer pitkog i dinamičnog prikaza jedne hrvatske, konkretnije splitske, realnosti iako su likovi namjerno bizarni. Crna komedija isprepletena je hrvatskim mentalitetom kroz svijet stanara jedne splitske četverokatnice. Suspendirani profesor, paranoična starica, neuspješan reper, nasilni partneri – samo su neki od likova koje upoznajemo kat po kat, priču po priču. Redatelj Ante Marin stoji iza naslova koji pokazuje urbanu stranu hrvatskog filma.
Hana Jušić ovog je ljeta na festivalu u Locarnu, kao i u Sarajevu, predstavila svoj dugometražni film “Bog ti neće pomoći”, koji je odmah po premijeri dobio i priznanja – jedno u Locarnu za najbolju žensku ulogu za Ana Mariju Veselčić i Manuelu Martelli, a potom u Sarajevu za promicanje rodne ravnopravnosti. Smješten je u izoliranu pastirsku zajednicu na Dinaru, u koju dolazi Čileanka Teresa, koja tvrdi da je supruga pokojnog brata seoske starješine. Dolazak nepoznate žene unosi nemir u inače tradicionalnu i zatvorenu zajednicu. Publika će ga moći premijerno pogledati na Zagreb Film Festivalu u studenome.
Što to govori o budućnosti
Većina ovih filmova dokaz je toga da znamo filmskim jezikom pričati priče i transformirati ih u univerzalne narative. Hoćemo li nastaviti u tom smjeru ovisi o financiranju i strukturnim promjenama na hrvatskoj filmskoj sceni, no ono što je drukčije je to da će sada sve više očiju – uistinu htjeti pratiti i pogledati domaće naslove.
Foto: IMDb, Kinorama
