Francuski muzeji na društvenim mrežama sve češće traže svoje pratitelje da im kažu što bi željeli vidjeti u najdražim galerijama. Sve je to, kažu, posljedica pandemije
Tradicionalni koncept postavljanja izložbe uvijek bi uključivao jednog ili više kustosa koji odabiru i organiziraju izložbu, no posljednjih deset godina uspon društvenih medija olakšao je uključivanje javnosti u razne projekte, pa tako je i art scena počela ispitivati ljubitelje umjetnosti što bi htjeli gledati. Ovaj trend najpopularniji je u Francuskoj, a jedna od prvih institucija koja je to učinila bila je Musée des Beaux-Arts u Rouenu, koja od 2015. poziva korisnike da jednom godišnje glasaju za radove za koje bi željeli da izađu iz njihove arhive. A sada se, zbog masovnog zatvaranja muzeja i galerija diljem svijeta cijeli koncept prebacio online, pa tako možemo vidjeti digitalne izložbe, Zoom tribine o umjetnosti – a uključenje javnosti o raznim pitanjima nikada nije bilo jednostavnije i prikladnije.
View this post on Instagram
Pandemija koronavirusa, koja je dovela do ubrzane i povećane digitalizacije u svijetu umjetnosti, uzrokovala je da se slične inicijative pojavljuju u cijeloj zemlji. Muzej Anne-de-Beaujeu u Moulinsu, na primjer, zatražio je od javnosti da odabere tri slike koje će zamijeniti one koje su upravo izvađene iz njhovog salona. Glasanje, koje se odnosi na šest djela koja je pažljivo odabrala kustosica muzeja Giulia Longo, završilo je 26. ožujka. Za 35. godišnjicu muzeja Pont-Aven u Bretanji, organizatori muzeja odlučili su zamoliti “autsajdere” ne samo da umjetnost iz svoje trgovine odaberu za izložbu, već i da sastave izgled i sadržaj etiketa koje opisuju radove.
Louvre-Lens, osnovan 2002. godine kako bi oživio regiju Nord-Pas-de-Calais, uvijek je bio eksperimentalan. “Naša je odgovornost neprestano pokušavati izmišljati i ispunjavati potrebe stanovništva koje nije naviklo ići u muzej”, kaže direktorica Louvre-Lens muzeja Marie Lavandier. Njezin novoizrađeni znanstveni i kulturni plan otprilike se sastoji od sistematizacije onoga što se radilo na ad hoc osnovi. “Participativni projekti ne funkcioniraju ako nisu svi uključeni”, kaže ona.
View this post on Instagram
No, zašto je uopće potrebno tražiti savjete izvan stručnosti iskusnog kustoskog tima? “Pomaže nam da kolekcije vidimo u novom svjetlu”, kaže Florence Raymond, kustosica u Lille’s Palais des Beaux-Arts, gdje se program sudjelovanja uglavnom vrti oko fotografije. Svake godine od 2016. godine 21 000 pratitelja muzeja na Instagramu pozvano je da fotografiraju muzej, a onda se ti radovi postavljaju u obliku fizičke izložbe, a u izlaganju sudjeluje i zaštitarski tim.
Osim što je koncept vrlo zanimljiv i što ove prostorije postaju ogledalo lokalnog promatrača, razumijevanje ide u oba smjera. Javnost često ne vidi jasno značenje pojma “kustos”, smatra ga uzvišenom pozicijom i vjerojatno ne razumije koliko kompleksno može biti odabirati djela, paziti na temperaturu prostorije, paziti na arhivu, pregledavati platna – i biti, recimo, svojevrsni čuvari društveno-političkog komentara kako raznih stoljeća, tako i današnjice. Izložba je svakako suradnički proces, i u budućnosti će biti vrlo zanimljivo promatrati kako izgleda muzejska vizija građana raznih profesionalnih usmjerenja. Nesumnjivo će ovaj participativni model potaknuti osobe na razgledavanje izložbe koje su bili dio, a ovaj koncept mogao bi se primijeniti i na ostale lokalne politike.
Foto: Peter Macdiarmid/Getty Images News via Getty Images
