Prva knjiga fikcije Ivane Bodrožić? Ta me rečenica momentalno privukla. Inače sam vjerna čitateljica njezinog rada, njezine me riječi uvijek pronađu, a predstava “Hotel Zagorje” u Gavelli, nastala prema njezinom potresnom autobiografskom romanu, za mene je više od kazališnog iskustva – to je ponovno proživljavanje nekih davnih, a opet bliskih vremena. Mislim da dijelimo ne samo generaciju već i geografsko, povijesno i političko podneblje, pa možda zato Ivanin glas tako snažno rezonira sa mnom, kao da čitam vlastite misli pretočene u prepoznatljive slike. Kad vidim njezino ime ispod nove knjige, to nije samo preporuka, to je neodoljiva potreba da uronim u taj novi svijet što prije

Ivana Bodrožić: “Fikcija”

“Fikcija” doista otvara novo poglavlje, no s prepoznatljivim potpisom Ivane Bodrožić. Ova zbirka, premda sastavljena od zasebnih narativa, povezana je nevidljivim sponama i nudi 16 intimnih uvida u živote žena koje u svojoj svakodnevici vode tihe bitke za ostvarenje vlastitih ciljeva, neprestano se suočavajući s fundamentalnom dvojbom književnosti: gdje se raspliće fikcija u koju smo uronjeni, a gdje počinje stvarnost koja nas definira, često i na bolan način? Čini se da upravo na tom graničnom području niču priče koje nose veću istinu od same zbilje.

Ivana Bodrožić iznimnom vještinom ulazi u unutarnje svjetove svojih junakinja – žene same u automobilu, majke zabrinute za budućnost svoje djece u svijetu opterećenom klimatskim promjenama, žene koje osjećaju tjeskobu anonimnosti virtualnog prostora. Pratimo ih dok plešu na šipci, preuzimajući kontrolu nad vlastitom seksualnošću i jezikom, dok promišljaju o starenju ili pak tračaju kolegice, sve to s dozom humora koji nikad ne prelazi u patetiku.

Posebna draž “Fikcije” leži u izvanrednoj sposobnosti Ivane Bodrožić da kompleksnost ženskog iskustva pretoči u narativ iznenađujućom lakoćom i iskrenošću. Njezino pisanje ne opterećuju artificijelne konstrukcije; rečenice teku prirodno, vođene unutarnjim ritmom priče, dopuštajući čitatelju da neposredno osjeti puls života njezinih junakinja. Kroz prizore naoko banalne svakodnevice – od automatskih radnji poput slaganja rublja do univerzalnih iskustava zaljubljivanja i suočavanja sa životnim preprekama – autorica prodire ispod površine, otkrivajući bogatstvo i slojevitost ženskog unutarnjeg svijeta, onaj često nevidljivi kontinent misli, osjećaja i preživljenih iskustava koji čini samu srž ženskog postojanja. Njezina je proza poput mirne vode koja skriva duboke struje, noseći sa sobom istine koje prepoznajemo kao svoje vlastite.

Knjiga “Fikcija” Ivane Bodrožić ne pretendira biti himna ženskom rodu, niti instantni recept za trijumf nad svijetom. Umjesto toga, ova zbirka priča predstavlja sirovu i neposrednu kroniku ženske svakodnevice, vođenu iskrenom željom da se osvijetli autentičnost ženskoga glasa u njegovoj punoj snazi. Čitajući stranice ove knjige, nemoguće je ne osjetiti da uranjamo u život jedne žene koja se manifestira kroz različite životne dobi i situacije ili pak da se suočavamo s kolektivnim iskustvom koje odjekuje u životima svih žena koje poznajemo – naših majki koje su nas odgajale, naših baka koje su preživjele neka druga, prošla vremena, naših kćeri koje kroče u budućnost i, naposljetku, nas samih, u svim našim ulogama i kompleksnostima.

Ovom zbirkom Ivana Bodrožić ponovno potvrđuje svoj izniman dar za pronalaženje univerzalnog u osobnom, za artikuliranje važnih tema originalnošću i svježinom, potičući nas na to da dublje promišljamo o tankoj granici između izmišljenog i proživljenog u našim vlastitim životima. Njezine priče nisu tek puke naracije; one su zrcalo u kojem se ogleda naša zajednička, slojevita ženska stvarnost, polifonija ženske egzistencije.

Foto: Fraktura, Cora Pursley

#Ivana Bodrožić #knjiga #knjiga preporuka