Svake srijede donosimo mali briefing važnih događanja taj tjedan iz područja politike i društva, ovoga puta iz Brazila, Novog Zelanda i – kod nas
U svakodnevnom moru vijesti teško je filtrirati one važne, a mi svakoga tjedna pronalazimo one koje su vam možda prošle ispod radara, a formiraju naše društvo.
Ništa od menstrualnih proizvoda za siromašne u Brazilu
Najiskrenije, kad god se u naslovu članka pojavi “Bolsonaro”, već se pred očima pojavi pitanje “Što sad?”. Pa, odluka predsjednika Brazila je jedna od boljih – da blokira plan o distribuciji besplatnih higijenskih uložaka i tampona onima koji su u nepovoljnom položaju i to si ne mogu priuštiti. Da, dobro ste pročitali. Vijest je naišla na bijes u Brazilu, gdje se prema procjeni siromaštva svaka četvrta djevojčica ne školuje.
Dakle, ne samo da se problem menstrualnog siromaštva “samo” ignorira, već se i aktivno potkopava. Jair Bolsonaro stavio je veto na dio zakona koji bi ove sanitarne proizvode besplatno davao skupinama, uključujući osobe u beskućništvu, zatvoreništvu i adolescentskoj dobi u državnim školama. Očekivalo se da će imati koristi za čak 5,6 milijuna osoba i bio je dio većeg paketa zakona za promicanje menstrualnog zdravlja, koji su odobrili zakonodavci.
Tabata Amaral, iz Brazilske socijalističke partije (PSB) i jedna od 34 međustranačka savezna zastupnika koji su koautor zakona, izjavila je kako je predsjednik prošlog tjedna izjavio kako je projekt, pazite sad, protiv javnog interesa. “No ja kažem da ono što jest protiv javnog interesa je to što djevojčice godišnje izgube oko šest tjedana škole zbog menstruacije”, izjavila je Amaral za Guardian.
View this post on Instagram
Amaral nije jedina ogorčena izjavom da bi odluka “pogodovala samo određenoj skupini”, mnogi su izrazili nezadovoljstvo koristeći hashtag #LivreParaMenstruar (sloboda menstruaciji), a pojavili su se i “Fora Bolsonaro” natpisi (Bolsonaro, odlazi), koji su klasika u brojnim prosvjedima protiv predsjednika. Logično jer pravo na uložak bi trebalo biti ljudsko pravo, a ne beauty dodatak, pogotovo zato što, ako nekome nije dosad bilo jasno, ne menstruira se namjerno. A kad se nema novaca, koriste se tkanine, papirni ubrusi, a nekad i novine.
I dok u brojnim državama postaju sve osviješteniji po pitanju ovoga i uključuju menstrualno siromaštvo kao dio svoje socijalne politike, predsjedniku Brazila je čini se “privilegija” imati pravo na higijenske uloške, a čini se i na druge higijenske uvjete: prema izvješću UN-ovog dječjeg fonda, Unicefa i Fonda za stanovništvo, pokazalo se da 713.000 djevojčica u Brazilu živi bez pristupa kupaonici; oko 4 milijuna djevojčica i dječaka nema odgovarajuće higijenske uvjete u školi, poput sapuna, a najmanje 400 000 učenika i učenica nema niti kupaonicu u školi.
Potpomognuto umiranje će uskoro biti legalno na Novom Zelandu
Novozelandski ministar zdravstva Andrew Little izjavio je u utorak da je zdravstveni sustav zemlje spreman za provedbu Zakona o izboru života, čime se pomoć pri umiranju legalizira na Novom Zelandu. Riječ je o vrlo kontroverznoj temi, samo jednoj u nizu po kojoj je Novi Zeland odlučio među prvima provesti je u djelo. Little je objasnio kako je vlada imenovala tročlano stručno povjerenstvo koje će nadzirati odluku i samo djelo. Članovi Povjerenstva za reviziju kraja života uključuju medicinskog etičara, liječnika specijaliziranog za njegu kraj života i zdravstvenog djelatnika.
View this post on Instagram
Little je rekao: “Ovaj neovisni mehanizam pregleda jedna je od mnogih zaštitnih mjera koje su uspostavljene kako bi se osiguralo da usluga radi u skladu sa strogim kriterijima utvrđenim Zakonom.” Osim Odbora za reviziju kraja života, vlada Novog Zelanda je još u kolovozu osnovala grupu za podršku i savjetovanje za kraj života u Novom Zelandu. Little je rekao: “Očekujemo da će se u većini okolnosti te usluge pružati u zajednici i biti besplatne za ljude koji zadovoljavaju stroge kriterije podobnosti.” Kako će se sve razviti, ne sumnjamo da ćemo saznati jer će se događati pod svjetlima reflektora, i budnim okom protivnika.
Pandemija narušila mentalno zdravlje studenata u Hrvatskoj, no i pokrenula raspravu o toj važnoj temi
Pandemija koronavirusa narušila je mentalno zdravlje studenata, ali i destigmatizirala to pitanje, osvijestila važnost socijalnih kontakata i nastave uživo, neki su od rezultata nedavno predstavljenog istraživanja “Studenti i pandemija: Kako smo (pre)živjeli?”.
Istraživanje je provela Agencija za znanost i visoko obrazovanje (AZVO) od 2. do 12. rujna ove godine na nacionalnoj razini, sudjelovalo je gotovo 4300 studentica i studenata sveučilišnih i stručnih studija svih razina, osim poslijediplomske koji su odgovorili na e-upitnike.
View this post on Instagram
Pitanja su bila podijeljena u četiri tematske cjeline – organizacija nastave, studentski život, mentalno zdravlje i prijelazak sa srednjoškolske nastave na fakultetsku. Više od 35 posto sudionika istraživanja kao željeni oblik nastave u tekućoj akademskoj godini navelo je učioničku nastavu, a njih 29 posto nastavu u potpunosti online. No, među studentima postoji značajna razina nezadovoljstva studentskim životom u odnosu na razdoblje prije pandemije; tako je za njih 59 posto to zadovoljstvo puno manje i manje, ali izvanredni studenti zadovoljniji su od redovitih. Narušen je i osjećaj pripadnosti studentskoj zajednici, a većina studenata – 73 posto nije imala priliku upoznavati nove ljude kao do sada.
U životu nakon pandemije najveći postotak studenata veseli se druženju s kolegama bez ograničenja – njih 71 posto, a isti postotak raduje se što neće morati nositi maske. Čak 52 posto studenata doživljava svoje mentalno zdravlje lošijim i puno lošijim u odnosu na razdoblje prije pandemije te ih je najviše zabrinjavala mogućnost zaraze bliskih osoba koronavirusom – 57 posto, a najmanje ih je brinula mogućnost vlastite zaraze – 17 posto.
View this post on Instagram
Od teškoća koje su studenti iskusili tijekom protekle akademske godine 50 posto navelo je osjećaj socijalne izolacije i usamljenosti, a isti postotak probleme s pažnjom i koncentracijom. Studenti i studentice su se osjećali i anksiozno, depresivno te su ustanovili da su koristili društvene mreže na nezdrav način, njih čak 43 posto.
No, čini se i da se smanjuje tabu oko priznavanja potrebe za psihološkim savjetovanjem – njih 32 posto je iskazalo interes za takvim oblikom pomoći. To potvrđuje i inozemne rezultate – milenijalci i generacija Z izvještavaju generalno o lošijem mentalnom zdravlju u odnosu na starije generacije – no upitno je jesu li zaista lošijeg mentalnog zdravlja ili se o tome manje blokiraju progovoriti. Kako sve više raste svijest o psihičkom zdravlju, neke države trude se implementirati tu stavku u svoje zakone, kao i u radne uvjete – a sve više tvrtki zapošljava psihologe i psihologinje, daje slobodan dan (ili tjedan!) koji se službeno zove “mental health leave” ili se okreću četverodnevnom radnom tjednu.
No ne možemo se zavaravati da je pandemija jedini faktor – klimatska kriza, poskupljenja, nemogućnost kupnje nekretnine, nesigurni radni uvjeti… Boljitak studenata, ali i onaj svih drugih generacija, ne završava odlaskom na predavanja ili drugim socijalnim kontaktom. Da imaju zadovoljene financijske uvjete ili rješenje za nadolazeće probleme s povišenom razinom mora i još višim cijenama kruha, ulja, krumpira, struje, plina… (Jesam li sve nabrojala?), možda bi se i optimističnije gledalo na odluku za nastavu uživo kao rješenje problema. Ovako, djeluje kao još jedan flaster na duboku ranu.
Foto: Alexandre Schneider/Getty Images
