Audrey Hepburn u društvu prijatelja, dizajnera Huberta de Givenchyja
Elegantna, šarmantna, nevjerojatno graciozna, pozitivna, uvijek nasmijana i neustrašiva… Sve to i još mnogo više bila je Audrey Hepburn, slavna holivudska glumica koja je ostavila neizbrisiv trag na filmsku i modnu scenu, ali i na društvo u cjelini. Iako nas je napustila prije 25 godina, uspomene na nju žive i dalje, a vojske obožavatelja koji štuju njezin lik i djelo potrudit će se da tako ostane i u mnogim nadolazećim desetljećima
Onima koji nisu tako predano pratili svaki korak Audrey Hepburn, možda i nije toliko poznato kako je ova vretenasta brineta s upečatljivom holivudskom karijerom zapravo rođena Belgijanka, jer krajem 20-ih, kada je došla na svijet, ondje su živjeli njezini roditelji, Britanac Joseph Victor Anthony Ruston i nizozemska barunica Elle van Heemstra. I jedan i drugi prije nje su imali druge živote. Joseph je bio oženjen jednom bogatom nizozemskom nasljednicom, dok je Elle bila udana za izvršnog predsjednika jedne naftaške kompanije, s kojim je imala dvoje djece. Oba braka su propala i posljedično su Joseph i Elle ušli u novi brak 1926. godine. Nakon kratkog perioda života u Londonu, bračni se par skrasio u Bruxellesu, gdje je Joseph vodio lokalnu tvrtku za zajmove, a kako bi njegovo ime djelovalo više aristokratsko, svom prezimenu dodao je i ono Hepburn, koje je Audrey naslijedila kada se rodila 1929. godine. Obitelj je odrasla u jednoj elitnoj briselskoj četvrti i mnogi biografi opisuju njezino djetinjstvo kao vrlo zaštićeno i privilegirano. No, obiteljska idila prekinuta je već u ranim 30-ima, kada Joseph naprasno ostavlja obitelj, seli se u London i postaje duboko involviran u rad Britanske unije fašista. Od tada nadalje više nije pokazivao interes za Audrey i njegov odlazak ona će više puta u budućnosti proglasiti najvećom traumom svog života.
Mel Ferrer grli suprugu Audrey Hepburn
Život u ratnim okolnostima
Drugi svjetski rat, koji je tada buktio, ostavio je snažan utjecaj na njezino djetinjstvo i promijenilo ga je iz temelja. Školovala se u jednoj elitnoj školi u nizozemskom Arnhemu i učila plesati balet, no iako je njezina majka mislila da će Nizozemska za njih biti neutralan teren, nad zemljom je ipak počinjena njemačka okupacija te osim što se kao dijete nagledala situacija odvođenja djece iz židovskih obitelji u koncentracijske logore, s vremenom je oboljela zbog velike neimaštine u kojoj su živjeli i pothranjenosti. Godine 1945., nakon rata, njezina obitelj doslovno je počinjala ispočetka. Zajedno sa svojom majkom i braćom seli se u Amsterdam, obiteljsko bogatstvo je nepovratno izgubljeno, a Elle van Heemstra ondje je radila kao kuharica i čistačica za bogate nizozemske obitelji kako bi mogla financirati školovanje svoje djece. Audrey je u ovoj fazi već pohađala satove baleta kod Sonije Gaskell, vodeće figure nizozemskog baleta, nakon čega je dobila stipendiju na jednoj elitnoj baletnoj školi u londonskom Notting Hillu. No, usprkos talentu, godine rata ostavile su trag na njezinom statusu te nakon što joj je priopćeno da nikada neće postati primabalerina, Audrey se okrenula u sasvim drugom smjeru – smjeru glume. Godine 1948. već je imala jednu ulogu “u džepu”, kao stjuardesa u filmu “ Nizozemski u sedam lekcija “. U niti jednom trenutku slavna glumica nije se prestala školovati i usavršavati u profesiji, a kako bi financirala sama školske sate, pjevala je u zboru i polako gradila portfelj u manjim filmovima. Sudbonosni trenutak za nju bila je mala uloga u filmu “Monte Carlo Baby”, zbog koje je došla snimati u Monte Carlo, a ondje ju je uočila francuska novelistica Colette, koja ju je odlučila angažirati u naslovnoj ulozi brodvejske predstave Gigi. Iako nimalo potkovana za nastup na kazališnim daskama, Audrey je oduševila sve okupljene i nakon premijere predstave zaradila hvalospjeve uglednih medija kao što su “Life” i “The New York Times”. Zvijezda je tada definitivno bila rođena, a idući prirodan korak bilo je njezino pojavljivanje na holivudskom platnu. Već prvi film koji je snimila u Hollywoodu bio je golemi uspjeh. Roman “Holiday” iz 1953., u kojem je glumila uz bok Gregoryju Pecku, pomalo neočekivano donio joj je Oscar za najbolju žensku ulogu, ali i BAFTA-u te Zlatni globus. Dosta dobar razvoj događaja, rekli bismo, budući da je na njezinom mjestu u filmu inicijalno trebala biti Elizabeth Taylor, no upravo je Audrey razoružala redatelja svojim šarmom, nevinošću i neospornim talentom.
Humphrey Bogart i Audrey Hepburn na snimanju filma “Sabrina”
Najbolje filmske godine Audrey Hepburn
S Paramountom je Audrey potpisala ugovor za sedam filmova, no jedna bitna klauzula bila je da u pauzama od snimanja može glumiti i u kazalištu. Već drugi njezin veliki film, “Sabrina”, pokazao se velikim komercijalnim hitom, a paralelno se slavna glumica dokazala i na Broadwayju, u famoznoj kazališnoj predstavi “Ondine”, koja joj je osigurala prestižnu nagradu Tony. Novinski stupci u to vrijeme intenzivno su se punili pričama o njezinoj vitkoj, magičnoj i pomalo sjetnoj ljepoti, kao i sposobnosti da odglumi impresivan niz emocija i da na trenutke dočara nevinost i nemoć u maniri djeteta, a na trenutke jako samopouzdanje u maniri kraljice. “Rat i mir” – njezin prvi mjuzikl u kojem je plesala s Fredom Astairom i “Ljubav poslijepodne” bili su još neki od velikih kinohitova u kojima se pojavljivala 50-ih, da bi joj film “Priča o opatici” iz 1959. donio potpunu kritičku aklamaciju zbog dotad najzahtjevnije uloge. Novinari su pisali da će ovom ulogom zauvijek ušutkati one koji su je smatrali manje glumicom, a više simbolom sofisticirana djeteta/žene.
“Doručak kod Tiffanyja”
No, kada govorimo o filmovima koji su doista obilježili nju i njezinu karijeru te ju učinili dijelom vječnosti, nemoguće je ne spomenuti veliki filmski hit koji i danas rado gledamo opet iznova – “Doručak kod Tiffanyja“. Filmska adaptacija novele Trumana Capotea donijela joj je vječnu slavu, koliko god joj je prema vlastitom priznanju kao vrlo introvertnoj ženi bilo teško glumiti onu ekstrovertnu, odnosno Holly Golightly. Iako je Capote na njezinome mjestu htio vidjeti Marilyn Monroe, Audrey je naposljetku svojim nastupom u filmu uspjela osvojiti autora, a haljina koju nosi u prvim scenama filma upisala se u modnu povijest kao najpoznatija mala crna haljina na svijetu.
Audrey Hepburn u ulozi Elize Doolittle u filmu “My Fair Lady”
Sve do 1967., Audrey se pojavljivala u glavnim ulogama više i manje uspješnih holivudskih filmova, nakon čega se odlučila posvetiti obitelji i samo povremeno glumila. Iako ne toliko skandalozan kao onaj njezinih holivudskih kolega, ljubavni život Audrey Hepburn ipak je preživio nekoliko uspona i padova, te dva braka – s glumcem Melom Ferrerom i psihijatrom Andreom Dottijem, u kojima je imala čak nekoliko spontanih pobačaja i naposljetku dobila dvojicu sinova.
Veliko prijateljstvo s dizajnerom
Još jedna vrlo bitna figura u njezinom životu bio je francuski modni dizajner Hubert de Givenchy, s kojim je razvila posebnu sponu na snimanju filma “Sabrina”, za koji ju je odijevao. Audrey je tada bila nepoznata glumica, a Givenchy mladi dizajner koji je tek podizao svoju dizajnersku kuću – danas pravu silu u svijetu mode. Iako se inicijalno razočarao, mislivši kako će u “Sabrini” odijevati Katharine Hepburn, a ne Audrey, s ikoničnom glumicom vrlo je brzo razvio dugogodišnje prijateljstvo i svakako pomogao u etabliranju nje kao ikone stila za sva vremena.
Audrey Hepburn se prije glume bavila baletom
Sve oko izgleda Audrey Hepburn bilo je toliko drukčije od izgleda zvijezda tog doba, i to zvijezda koje su se smatrale idealom ljepote. U odnosu na seksepilnu Elizabeth Taylor ili Grace Kelly, Audrey je bila čista suprotnost; kratke kose, debelih obrva i vrlo vitke figure bez oblina. U tom trenutku predstavljala je sve ono što su mlade žene mogle oponašati puno lakše nego u slučaju Elizabeth Taylor i Grace Kelly i zato su je žene voljele još više od muškaraca.
Bezvremenska klasika na njezin način
Iako vrlo elegantan i profinjen, i stil Audrey Hepburn bio je prizemljen i lako dostupan. Mediji su je svrstavali u modne minimalistice i vrlo brzo prepoznali da glumica obožava jednostavne siluete odjeće koje naglašavaju njezino vitko tijelo, monokromatske boje i tek tu i tamo poneki statement detalj. Glumica je popularizirala obične crne tajice, a najradije ih je nosila u kombinaciji s ravnim crnim balerinkama i klasičnim crnim ili prugastim majicama. Njezin imidž bio je sušta suprotnost onome što se tada sugeriralo da žene nose, a to su uglavnom bile suknje i visoke pete. Popularnost koju je za sva vremena osigurala maloj crnoj haljini ne treba ni spominjati, a upravo je Hubert de Givenchy bio uvelike zaslužan za formiranje imidža Audrey Hepburn kakvim ga danas znamo.
“Breakfast at Tiffany’s”
On je bio uz nju i u njezinim posljednjim danima, od 1992. godine kada je saznala da boluje od vrlo rijetkog raka abdomena. Te se godine odlučila vratiti doma u Švicarsku kako bi s obitelji proslavila svoj posljednji Božić, no budući da nije smjela na komercijalni let, Givenchy se pobrinuo za privatni let i avion u kojem je putovala dupkom ispunio cvijećem, osiguravši da Audrey blagdane ipak provede u krugu obitelji. Obožavana od brojnih svojih kolega i suradnika, ali i prijatelja iz UNICEF-a, čija je ponosna ambasadorica bila godinama, Audrey je na posljednji počinak 1993. godine ispraćena u Švicarskoj, a provedbu oporuke prepustila je čovjeku u kojeg je imala možda najviše povjerenja – Hubertu de Givenchyju. Kao i u slučaju mnogih drugih zvijezda koje su svojim djelovanjem zaslužile 20. stoljeće u tolikoj mjeri, uspomena na Audrey Hepburn, kao jednu od najsjajnijih glumica Hollyooda, ali i jednu od najvećih modnih zvijezda, živi vječno.
Audrey je bila poznata i po svom aktivnom humanitarnom radu
