Nakon što su arhitektica i autorica Sarah Susanka, urednik Lloyd Kahn, pa čak i Henry David Thoreau svojom najpoznatijom knjigom “Walden“ odškrinuli vrata pokretu malih kuća, “Tiny House Movement“ danas se naziva pravim pokretom koji broji sve više i više poklonika
Kad je prije nekoliko godina vatra pokosila inače zeleni i šumoviti proplanak u Novom Južnom Walesu, državi na jugoistoku Australije, Lisa i Matt, mladi par koji se upoznao preko Tindera, zgrabili su priliku i kupili dio “oštećene“ zemlje. Danas, na središnjem dijelu parcele koja završava malenim potokom koji ljeti služi kao bajkovito osvježenje, okružena zelenim krošnjama i veličanstvenim pogledom na nepregledne proplanke, stoji prekrasna, moderna i u potpunosti crna konstrukcija s prostranom, natkrivenom verandom. Ova moderna arhitektonska ljepotica je dom Lise i Matta, a ono što ovu kuću razlikuje od onih tradicionalnih jest činjenica da se nalazi na kotačima, da je svaki njezin kutak multifunkcionalan, promišljen i pametno iskorišten, te da je jedan od sustanara Lise, Matta i njihovih kućnih ljubimaca, priroda.
Na drugoj strani svijeta, u Sacramentu u Kaliforniji, Shalina sa svojom 15-godišnjom kćeri također živi na kotačima. Svoju je malenu kuću Shalina gradila dvije godine, i to na posjedu svog oca. Kućica ove samohrane majke i njezine kćeri veličine je 32 kvadratna metra, a jedan od razloga izgradnje vlastite kuće na kotačima bile su stanarine koje su u predjelu Bay Area, gdje su prethodno živjele, konstantno rasle, što je troškove života činilo gotovo nepodnošljivima. Za izgradnju svoje malene kuće Shalina je koristila većinom sekundarni, reciklirani materijal koji je pronašla po sniženim cijenama, zbog čega ju je vlastiti dom stajao vrlo jeftino te ju je oslobodio troškova najma ili pak dugogodišnjeg duga. Baš kao u slučaju Lise i Matta, svaki je kutak Shalinine kuće iskorišten, pa se prostori za pohranu nalaze posvuda, bilo da je riječ o zidovima kuhinje ili stepenicama, no, jasno, dobro su skriveni. Ipak, skromna kvadratura ne znači da Shalina i njezina kći nemaju svoju privatnost. Pametnim dizajnom prostor je dobro podijeljen, osjećaj skučenosti ne postoji, a kuća sadrži sve što jedan moderan dom i lifestyle zahtijevaju.
Život bez duga
Dva su ovo primjera u moru sličnih koji zajedno čine “Tiny House Movement“, odnosno suvremeni pokret malih kuća, koje je na svom iznimno popularnom blogu “Living Big in a Tiny House“ objavio Bryce Langston. I sâm vlasnik malene kuće na kotačima i jedan od glavnih ambasadora pokreta, Bryce putuje svijetom u potrazi za genijalnim primjercima malih kuća koje su utjelovljenje svojevrsnog bunta protiv života u okovima kredita i pod teretom dugova, a sve kako bi se financirao život (i broj kvadrata) koji nam, u suštini, nije potreban. Rezultat njegovog bloga, ali i male kuće (kao i tvrtke za projektiranje), koju je svojedobno izgradio Jay Shafer, kum “Tiny House Movementa“, danas je cijeli niz inspiriranih parova koji su ostvarili svoje dugogodišnje snove i više manje vlastitim rukama stvorili svoj mali, mobilni dom.
Koncept malih kuća danas se s punim pravom naziva jakim, i to ponajprije u SAD-u, gdje je takozvani “rat race“, odnosno konstantna borba za materijalno najizraženija. Za fascinaciju tim materijalnim, koje u konzumerističkom sustavu vrijednosti sa srećom dijeli znak jednakosti, ne treba nas previše kriviti jer ipak je trud koji se ulaže u promociju ideje novac = moć = sreća izniman i konstantan, pa je ljudskoj populaciji spomenuta jednadžba odavno usađena i poistovjećena s uspjehom i vlastitim ostvarenjem. Ipak, ideja povratka jednostavnosti i minimalizmu počinje sve samouvjerenije pokazivati “srednjak” pomahnitalom kapitalizmu i megalomanstvu koje, kako danas svjedočimo, skupo stoji i naš planet.
Suživot s prirodom i samoodrživost
Premda su ljudi oduvijek živjeli u malim, sigurnim, vrlo često i skromnim domovima, zbog čega se “Tiny House Movement” naziva “suvremenim”, čini se da smo i na ovom području trebali napraviti puni krug. Zahvaljujući ekonomskoj krizi i recesiji koje su svijet pogodile 2008., ali i povećanoj ekološkoj osviještenosti posljednjih godina, sve se više ljudi danas vraća počecima ili se, iz kapitalističkog kuta gledanja, okreće alternativi. “Osobno, male kuće su me počele zanimati kada sam izgradio kuću u kojoj sada živim, i kad sam shvatio da imam stvarno previše prostora koji ponekad ne iskorištavam u potpunosti. To je bilo prije desetak godina. Stvaram si sve uvjete da u nekim zrelijim godina pojednostavim svoj život i prijeđem na totalni minimalizam. U tome leži interes za funkcionalne male kuće kakve poznajemo kao tiny house“, rekao nam je Matija Kašner, autor web-stranice Tiny House Croatia, dodavši kako postoji interes i na domaćem tlu, zbog čega je iz hobija i pokrenuo web-portal te Facebook stranicu: “Trudim se pokriti teme koje bi zanimale potencijalne vlasnike tiny kuća. Interes je sve veći i drago mi je da sam svojim tekstovima motivirao nekoga da se odluči investirati u mini dom.“
U usporedbi s prosječnom veličinom obiteljskog doma u SAD-u, koji je sa 165 m2 u 1978. narastao na 247.3 m2 u 2013. godini, veličina minijaturnih kuća u prosjeku je od 10 do 40 m2. Ove malene kuće, osim što su rješenje za pomahnitale cijene nekretnina i stanarina u velikom dijelu svijeta ili pak gubitak obiteljskih domova u Americi, najčešće su napravljene od recikliranih i ekoloških materijala te su mnoge od njih u potpunosti samoodržive u smislu proizvodnje vlastite električne energije, skupljanja kišnice i slično. Iako se investiranje u minijaturnu kuću može učiniti skupim jer su neki primjerci arhitektonski dovedeni do savršenstva, ali i zbog još uvijek nejasne zakonske regulative, statistike pokazuju da su minijaturne kuće ponekad i pet do šest puta jeftinije od klasičnih obiteljskih kuća te dugoročno znače uštedu struje, plina, vode i minimalni trošak održavanja, dok u paketu s njima često idu i vlastiti voćnjaci i povrtnjaci, što znači i osiguravanje vlastite hrane. Kad je riječ o vrstama malih kuća, najčešće su one na kotačima, kamionske prikolice, montažne kuće, ali i one plutajuće, dok s popularizacijom niču i vrhunski arhitektonski primjerci, poput kuće na plaži londonske arhitektice i dizajnerice Nine Tolstrup, ili pak kuća britanskog arhitekta Richarda Hordena s pogledom na jezero Maggiore u Švicarskoj.
“Prateći globalnu scenu “Tiny House“ pokreta, pa čak i europsku scenu, mogu primijetiti da je unazad par godina dosta tvrtki pokrenulo djelatnost proizvodnje kuće na kotačima karakteristične za “Tiny House Movement“ iz SAD-a. Ako govorimo o Europi, tržište je otvoreno toliko da vam proizvođač iz Rumunjske izradi tiny kuću i dostavi na vašu lokaciju. Kad je riječ o interesu u Hrvatskoj, na tržištu postoji velik broj proizvođača malih mobilnih kuća kakve viđamo po kampovima i ljudi koji su boravili u takvoj kući shvatili su da im više od toga niti ne treba. Ipak, male kuće su još uvijek primarno tražene kao nekretnina za odmor, vikendica i slično“, otkrio nam je Matija, s čime se složila i arhitektica Andrea Dujić iz splitskog arhitektonskog studija JA arhitekt, potvrdivši kako je stanje u Hrvatskoj nešto drukčije, no trend se ipak nazire: “Generalno u Hrvatskoj još uvijek vlada trend “što više, to bolje”, tako da se struka većim dijelom bori s nelegalnom prekomjernom izgradnjom nego s manjim objektima, posebno kad je riječ o stambenoj namjeni. Kao i u SAD-u, i kod nas “Tiny House Movement” polako dobiva svoj zamah, najviše preko portala Tiny House Croatia, koji na svojim web-stranicama nudi sve potrebne informacije zainteresiranih budućih kupaca/korisnika. Kućice tog tipa kod nas najveću primjenu imaju u turizmu, bilo da se radi o kampovima ili većim privatnim zemljištima. Postojeći zakoni nemaju jasno definirane smjernice što se tiče malih objekata tog tipa, pa se još uvijek može tolerirali samostalna interpretacija pojedinih slučajeva. Vjerojatno će se u budućnosti morati nadopuniti dio Zakona o gradnji ili propisati dodatni Pravilnik ako se takav trend rapidno nastavi. Svakako, arhitektonski gledano, takav model svojevrsnog bivka za stanovanje projektantima predstavlja veliki izazov ali i prostor za kreativu. Mali prostori moraju sadržavati sve osnovne elemente koji se pametnim custom-made rješenjima moraju projektirati po mjeri kako bi se ostvarila maksimalna funkcionalnost i udobnost. To se najviše odnosi na “brodski” tip ugradbenih kuhinja, sanitarija, ormara i kreveta u cilju što veće kvadrature prostora za boravljenje.”
Budućnost ili utopija?
Živjeti jednostavno, minimalistički i u skladu s prirodom, no opet sa svim pogodnostima modernog života, živjeti rasterećeno, bez velikih dugova, te ostavljati prostor putovanjima, hobijima i dragim ljudima, ono je što mnoge danas privlači pokretu malih kuća. Kao protuteža suvremenoj otuđenosti i usamljenosti, minijaturne kuće povratak su onom bitnom – prirodi, nama samima i odnosima s drugima. Odbijati živjeti na dug danas se više ne može klasificirati kao hipijevska izmišljotina, nego je ono, na planetu koji uskoro, nastavimo li istim tempom i jednakom (ne)raspodjelom, neće moći prehraniti sve svoje stanovnike, jedina racionalna odluka. Ljubav prema prirodi, želja da se s njom živi u skladnom suživotu i da se od nje ne uzima ništa više od minimalnog ideja je kojom se vode poklonici “Tiny House Movementa”. Moramo priznati, ta nam se ideja puno, puno više sviđa od sve sile luksuznih penthouseova s pozlaćenim WC školjkama, vila s 58 spavaćih soba i vrlo često nakaradno skupih nekretnina koje zjape praznima jer ih vlasnici ne stignu koristiti.
U galeriji pogledajte kako izgleda jedna takva kućica iznutra, a radi se o projektu arhitektice Nine Tolstrup, a cijela kuć(ic)a ima sveukupno 13m2!
Fotografije: Instagram/Living Big in a Tiny House, Richard Microhome PR
