Ana Kutija ima jedan fantastičan forte, a to je lakoća kojom hvata kadrove kojima prenosi osjećaj slobode, neopterećenosti, sjete i – jedne intenzivne ljetne nostalgije. Zato, ako ste i vi kao i mi djeca ljeta i endless summer stanja uma, zapratite je i njezinim fotografijama punite baterije do sljedećeg odmora. Maštajući o onom harmoničnom, melodičnom, meditativnom ljuljuškanju valova
Kako i kad vas je zainteresirala fotografija?
Fotografija me počela privlačiti još u srednjoškolskim danima. Sjećam se da sam, otvorivši profil na Flickru, ustvari otvorila vrata u skroz novi kreativni svijet koji me sve više zaintrigirao te inspirirao da i sama krenem tim putem.
Što ili tko vas najviše inspirira? Tj., što ili koga volite najviše vidjeti ispred objektiva?
Inspiraciju pronalazim u svemu što me okružuje: odsjaju mora, jarkim bojama zalaska, ljudima u svakodnevnim životnim situacijama. Ispred svog objektiva najviše volim vidjeti ljude koji vole život u kombinaciji s morskim motivima. Budući da sam cijeli život provela na njemu, usudila bih se reći da je more dio mog identiteta, pa tako i dio mog fotografskog stila.
Po čemu odlična fotografija odskače od prosječne fotografije i što uopće smatrate kvalitetnom fotografijom koja vama upadne u oko?
Mislim da je od iznimne važnosti da prilikom fotografiranja bude prisutna inspiracija, kreativnost i dobra svjetlost. A ono što će, pored svega toga, fotografiju učiniti posebnom su detalji. Oni su ti koji dodaju fotografiji ‘ono nešto’ te se upravo radi njih fotografija osjeti.
Koja je po vama uloga fotografije?
Uloga fotografije je prijenos osjećaja, priče koja se krije iza jedne uspješne fotografije. Mislim da takve fotografije mogu probuditi kod drugih niz emocija te stvoriti jednu toplinu od koje život postane malo ljepši.
Kako po vama društvene mreže danas utječu na umijeće fotografije?
Rekla bih da društvene mreže mogu biti odlična platforma putem koje se može doći do ostalih kreativaca u čije se umjetničke radove, tj. način fotografiranja, čovjek može zaljubiti te ga to može potaknuti da se sam uputi u kreativni proces. Svatko sam pronalazi svoj način fotografiranja, ali se ja osobno često inspiriram tuđim fotografskim umijećem hvatanja svakodnevnih trenutaka i sitnica.
Fotografije u boji ili crno bijele? Što volite kod jednog, što kod drugog i je li proces fotografiranja drugačiji?
Definitivno fotografije u boji! Vrlo sam koloristički nastrojena. Boje me vesele i rijetko kada odlučim neku fotografiju obraditi u crno bijeloj varijanti. Lijepo mi je kod drugih vidjeti i crno bijele fotografije jer i one nose neku posebnu umjetničku notu, ali u mom stilu ipak prevladavaju boje.
Koji fotografi/ fotografkinje su na vas najviše utjecali?
U mojim su počecima na mene najviše utjecale ruske fotografkinje čijoj se estetici i oku za detalje dan-danas divim, ali sam ubrzo shvatila da se moj život u Dalmaciji ne poklapa s tim načinom fotografiranja te sam se okrenula mediteranskom stilu i inspiraciju pronašla kod Michaele Wissen, Camerona Hammonda i Jonnyja Seelenmeyera.
Imate li svoj omiljeni rad? Ako da, koji i zašto?
Teško mi je izdvojiti neki svoj omiljeni rad, ali bih rekla da su mi fotografije s putovanja u SAD jedne od najzanimljivijih. Jednostavno ta okolina, boje, drugi krajolik i način života potaknuli su me da stvaram magiju koju sam sama osjećala tijekom tog putovanja.
Fotografije: Ana Kutija
