Desk Kreativne Europe – Ureda MEDIA Hrvatske ovih dana slavi odlične rezultate povlačenja sredstava iz Bruxellesa za realizaciju projekata, filma, animiranog filma, serija i videoigre. Povodom toga smo popričali s impresivnom voditeljicom Deska, Martinom Petrović
Za ovu se mladu i ambicioznu stručnjakinju šuška da, što ona to nikada neće priznati, je uvelike zaslužna za pozicioniranje brojnih filmova u europski kontekst, da sustavno i neumorno osnažuje domaće filmaše, gejmere i ostale audiovizualne stručnjake, dok je njezin desk istovremeno aktivan u osmišljavanju te organizaciji inovativnih i kreativnih radionica. To je samo nekoliko razloga zbog kojih smo s velikim zanimanjem odlučili popričati s Martinom o tome kako uspijeva u tome da svakodnevno djelovanje u ovoj, često oštroj industriji, djeluje kao mačji kašalj
Svoj ste profesionalni put započeli u Ministarstvu kulture, kako vas je odveo u smjeru filmske industrije?
Većinu svog radnog iskustva stekla sam radeći u Ministarstvu kulture, u Upravi za međunarodnu kulturnu suradnju, gdje sam bila odgovorna za međunarodne kulturne razmjene između Hrvatske i drugih zemalja, ali i za organizaciju hrvatskog filmskog predstavljanja u Berlinu i Cannesu. Godina 2008. bila je prekretnica što se tiče mojeg ulaska u filmsku industriju. Naime, početkom te godine osnovan je Hrvatski audiovizualni centar, a Hrvatska je postala punopravnom članicom Programa MEDIA 2007. Nakon što su odabir mene kao voditeljice Ureda MEDIA Hrvatske u srpnju iste godine potvrdili Europska komisija i Upravni odbor Hrvatskog audiovizualnog centra, 15. rujna iste godine osnovan je i DKE – Ured MEDIA deska Hrvatske – koji vodim i danas. Nije bilo jednostavno uhvatiti se ukoštac sa svom tom europskom birokracijom, tim više što mi na raspolaganju nisu stajale nikakve pisane upute ni pojašnjenja. Međutim, nakon prvog odobrenog hrvatskog projekta – Koko i duhovi – koji je dobio Medijina sredstva, sve je nekako krenulo tim pozitivnim i uspješnim smjerom!
Voditeljica ste Deska Kreativne Europe – Ureda MEDIA Hrvatske, kako izgleda jedan vaš tjedan, s obzirom na to da pomažete brojnim domaćim filmskim i televizijskim profesionalcima te autorima videoigara? Kako izgleda taj proces?
Iako Desk ima zadaću pružati savjete i odgovarati na upite hrvatskih filmskih i televizijskih profesionalaca i autora videoigara, objašnjavajući im različite strategije financiranja i kriterije prihvatljivosti njihovih djela, nastojim u isto vrijeme biti aktivna i u osmišljavanju i organizaciji inovativnih i kreativnih radionica – bitnih instrumenata izobrazbe, informiranja i umrežavanja kako hrvatskih, tako i europskih filmskih profesionalaca. Voljela bih pritom svakako istaknuti da je uloga Deska isključivo savjetodavna. Drugim riječima, projekte hrvatskih filmaša u okviru 14 natječaja, namijenjenih producentima, organizatorima festivala, distributerima, kinima, ocjenjuju te o njihovim odobrenim iznosima sufinanciranja odlučuju nezavisni eksperti. Njih odabire Izvršna agencija za obrazovanje, audiovizualnu politiku i kulturu (EACEA), koja je operativno tijelo Europske komisije. Također, ne može se dogoditi da hrvatske projekte ocjenjuju hrvatski stručnjaci, već se uvijek poštuje pravilo da hrvatske projekte ocjenjuju nezavisni eksperti koji ne dolaze iz Hrvatske.
U tijeku je proslava ostvarenih rezultata za razdoblje od 2014. do 2020., možete li nam dati kratki pregled postignuća? Na što ste u svome drugom mandatu najponosniji?
U odnosu na prethodno razdoblje, u ovome od 2014. do 2020. smo zaista briljirali. Baš sam ponosna na hrvatski uspjeh i hrvatske rezultate! Zaista se može puno toga istaknuti pa krenimo redom. Najprije, to je ukupan iznos od 6,5 milijuna eura (usporedbe radi u razdoblju 2008. – 2013. osigurali smo 3,3 milijuna eura).
Potprogram MEDIA pruža potporu putem 14 poziva za podnošenje projektnih prijedloga, a hrvatski su prijavitelji u završnoj rekordnoj godini Potprograma bili uspješni u čak 11 kategorija.U navedenom sedmogodišnjem razdoblju sudjelovalo je ukupno 70 različitih organizacija. Slijedom navedenog osigurana je potpora za razvoj 49 hrvatskih dugometražnih hrvatskih filmova i TV serija te jedan kratki animirani film (pojedinačni i skupni projekti), 2 televizijska projekta u sklopu zahtjevnog poziva za TV programiranje i 4 hrvatske videoigre.
Volim istaknuti da je TV serija „Područje bez signala“ u režiji Dalibora Matanića, a u produkciji Kinorame iza koje stoji Ankica Jurić Tilić, prva hrvatska TV serija koja je podržana i za razvoj projekta i za TV prikazivanje. Jednako tako, Animafest Zagreb je jedini hrvatski festival koji je u ulozi nositelja uspio osigurati pojedinačnu festivalsku i potporu za mreže festivala CEE Animation Festival Network.
Kada govorimo o pozivima koji se odnose na promidžbu i distribuciju europskog filma, važno je istaknuti da je čak 14 hrvatskih kina osiguralo potporu putem jedinstvene mreže kina Europa Cinemas, ukupno je deset hrvatskih distributera osiguralo potporu za distribuciju europskog filma, dok je pet hrvatskih filmskih festivala 2015. godine uspjelo prema osiguranim sredstvima pozicionirati Hrvatsku na visoko treće mjesto u odnosu na 39 zemalja članica Potprograma MEDIA, a dva hrvatska filmska festivala 2020. godine sudjeluju putem poziva za mreže festivala.
Također, tu je i jedini hrvatski program stručnog usavršavanja (ZagrebDox Pro) koji kontinuirano dobiva sredstva Potprograma MEDIA još od 2012. godine. Putem poziva za razvoj publike, filmsko obrazovanje, promidžbu europskih audiovizualnih djela putem interneta te pilot-projekta Europske komisije „Kina – inovativni centri“ hrvatske organizacije su, bilo s pozicije nositelja projekta ili partnera, sudjelovale u čak 12 projekata.
Kada govorimo o poziciji hrvatske kinematografije u okviru međunarodne, biste li rekli da smo na višoj ljestvici u odnosu na, primjerice, 10 godina ranije? Koje su neke točke koje su nas dovele do toga gdje smo sad, koliko je Desk pripomogao pozicioniranju Hrvatske, po vašem mišljenju?
Često su hrvatski prijavitelji, tj. hrvatski korisnici, natječući se s „velikim“ zemljama članicama, bili pri samome vrhu ljestvice uspješnosti s obzirom na ukupan broj odobrenih projekata ili na temelju ukupno ostvarenih financijskih iznosa. Iako su ponekad prilikom ispunjavanja određenih smjernica poziva na snazi bili iznimno visoki kriteriji, dosad se nije dogodilo da po zaključenju poziva hrvatski korisnici ne osiguraju financijska sredstva Potprograma MEDIA bilo u ulozi partnera ili samog prijavitelja. Mišljenja sam da su osnutak Hrvatskog audiovizualnog centra te ulazak u tadašnji Program (današnji Potprogram) MEDIA uvelike pridonijeli pozicioniranju Hrvatske u okviru europske i međunarodne kinematografije, a hrvatski film, odnosno hrvatska kinematografija, danas zasigurno nije više nepoznanica. Kad jednom izađete izvan hrvatskih granica, onda lakše pronalazite partnere i dodatne izvore financiranja, a uspijevate se pozicionirati i kao izvoznik određenih znanja. Tako i naše filmaše počinju sve češće zvati na različite radionice u drugim zemljama, oni sudjeluju u različitim vrstama edukacije i sve su prisutniji na europskoj, odnosno međunarodnoj sceni.
Nekako je neminovno pitati vas jeste li ikad osjetili određene prepreke na svome putu, i s obzirom na to da se sve češće govori da žene na visokim funkcijama u visokom postotku imaju ‘’imposter’’ sindrom, jeste li ga vi imali?
Kada sam 2018. godine odlučila obilježiti deset godina Potprograma MEDIA u Hrvatskoj te deset godina mojega rada, imala sam u vidu pozvati osobe koje su politički ili profesionalno vezane uz Potprogram MEDIA, odnosno uz kontekst hrvatskih i europskih audiovizualnih uspješnica. Kada sam počela sastavljati popis, nekako su se prirodno u tom kontekstu istaknule žene kako na visokim političkim pozicijama, tako i na čelnim pozicijama u različitim strukovnim i profesionalnim udrugama. Vrlo brzo i spontano odlučila sam staviti fokus na ženske predstavnice u europskoj i hrvatskoj audiovizualnoj industriji, uz uvjet njihove povezanosti s Potprogramom MEDIA.
Drugim riječima, konferencija je na jednome mjestu okupila predstavnice Europske komisije, Europskog parlamenta, mreže Europa Cinemas, udruženja European Women Associationa i European Film Promotiona, radionica usavršavanja kao što su EAVE i MIDPOINT, raznih prodajnih agencija, festivala, produkcijskih i distribucijskih kuća, uključujući predstavnice hrvatske audiovizualne industrije.
S obzirom na to da je Berlinale tek 2018. godine bio ispunjen raznolikim panelima na temu (pod)zastupljenosti žena u europskoj audiovizualnoj industriji, drago mi je da je jedna diskusija na mom događanju bila posvećena preporuci Eurimagesa (fonda Vijeća Europa) o rodnoj ravnopravnosti u europskoj audiovizualnoj industriji, a koju je usvojilo Vijeće ministara u rujnu 2017. godine. I, naravno, posebno želim istaknuti da je tom prigodom gđa Mariya Gabriel, povjerenica Europske komisije za inovacije, istraživanja, kulturu, obrazovanje i mlade, prvi put službeno posjetila Hrvatsku.
Moram priznati da nije bilo jednostavno organizirati konferenciju jer sam se i sama prvi put susrela s određenim negodovanjem s raznih strana, čime sam bila zatečena. Međutim, vjerovala sam da je tzv. ženski pristup sa ženskim predstavnicama jedino ispravan i dobar te ustrajala u tome. Bez obzira na to što se međusobno poznaju i surađuju, same sudionice konferencije bile su zahvalne što su se okupile na jednome mjestu te dobile priliku otvoreno i iskreno progovoriti o svojim izazovima i uspjesima.
Također, kada govorimo o sudjelovanju žena u sklopu poziva Potprograma MEDIA, važno je istaknuti da je za razdoblje 2014. – 2020. od ukupnog broja prijavljenih organizacija zabilježeno da u 50% njih sudjeluju žene, i to redom: 13 hrvatskih producentica te 10 redateljica koje su zastupljene u sklopu 23 hrvatska filma/TV serije, četiri predstavnice projekta promidžbe europskih djela putem interneta, četiri predstavnice pilot-projekta „Kina – inovativni centri“, tri predstavnice festivala i mreža festivala te jedna predstavnica jedinog hrvatskog kontinuiranog usavršavanja.
Što mislite, koliko je proizvodnja videoigara prisutna kod nas, u odnosu na prije nekoliko godina? Idemo li po tom pitanju ukorak s trendovima u inozemstvu? Pitam jer često postoji stereotip za Hrvatsku da kaska kad je o tehnologiji i trendovima riječ, bilo u IT, filmskoj, modnoj ili glazbenoj industriji, no u nešto duljim razgovorima s profesionalcima ustanovimo kako to nikako nije slučaj.
Bivši Program, sadašnji Potprogram MEDIA jedini je fond Europske unije koji je namijenjen razvoju europske audiovizualne industrije. Poučen primjerima dobre prakse – uspješnicama videoigara utemeljenima na filmskim pričama te obrnuto – Program MEDIA 2007 uvodi mogućnost prijave interaktivnih projekata, u razdoblju od 2007. do 2013. godine, s naglaskom na transmediji i crossmediji. Europa ide korak dalje te spajanjem dvaju potprograma Kultura i MEDIA u Program Kreativna Europa 2014. g. daje mogućnost game developerima da samostalno prijavljuju vlastite projekte u kategoriji potpore razvoju videoigara.
Također, zahvaljujući nedavnom uvrštenju videoigara u tekst Zakona o audiovizualnim djelatnostima stvorio se pravni okvir za daljnji razvoj jednog od najbrže rastućih segmenata kreativnih kulturnih industrija. Također želim istaknuti da sam u listopadu 2015. godine organizirala prvi susret između game developera i filmaša, koji ne samo da je bio izuzetno posjećen već je predstavljanjem ključnih gaming studija/tvrtki i jednako tako onih filmskih ostvarena specifična sinergija. U isto je vrijeme uočen velik potencijal razmjene takvih znanja i iskustava pa su i stoga videoigre pronašle svoje mjesto u okviru navedenog Zakona. Kvaliteta videoigre nastale u Hrvatskoj nije upitna jer se hrvatske gaming tvrtke istovremeno nadmeću za pozornost publike na brzorastućem svjetskom tržištu čiji rast jednakom brzinom prate kvaliteta, konstantni razvoj postojeće tehnologije, kao i kontinuirano uvođenje novih rješenja.
Koliko su se uvjeti i šanse za dobivanje projekata promijenili zbog pandemije? Primjećujete li neke krucijalne promjene?
Godina 2020. bila je s jedne strane izazovna zbog pandemije, a s druge rekordna i najbolja godina u kontekstu uspješnih hrvatskih rezultata. Drugim riječima, prvi su put hrvatski korisnici bili uspješni u 11 od ukupno 14 različitih poziva za predlaganje projekata Potprograma MEDIA. Odnosno, uspjeli su ostvariti ukupan i rekordan iznos od 2.260.241 euro, što prema visini sredstava predstavlja najbolji ostvaren godišnji iznos od 2008. godine!
Bez obzira na odgode snimanja filmova, zatvaranje kina te hibridna održavanja hrvatskih filmskih festivala, nastojala sam maksimalno biti od pomoći hrvatskim prijaviteljima prilikom raspisivanja projekata, organizirati online webinare i individualna savjetovanja te ih povezati s odgovarajućim partnerima. Jednostavno nema odustajanja i bez obzira na neizvjesnost situacije, bilo mi je važno da u završnoj godini sedmogodišnjeg razdoblja izvučemo maksimum sufinanciranja koji se nudio putem poziva. Približavamo se novom Potprogramu MEDIA 2021. – 2027. i, iskreno govoreći, radi se punom parom, a sve kako bi pozicija hrvatskih filmaša, hrvatskih filmskih festivala i drugih korisnika iz Hrvatske bila ravnopravna s prijaviteljima iz drugih, odnosno 37 zemalja članica Potprograma MEDIA. Točno je da se kasni sa svime, ali nadam se da nećemo dugo čekati na objavu novih poziva. Preostaje usvajanje pravnog okvira na razini Europske unije pa se iskreno nadam da će postojati određeno razumijevanje s obzirom na situaciju.
I za kraj, što savjetujete mladim filmašima koji se tek trebaju otisnuti na putovanje koje će ih učiniti profesionalcima? A što osobama koje bi jednoga dana htjele biti poput Martine Petrović, s obzirom na to da ste nevjerojatno impresivni i nesumnjivo se mnoge djevojke i mlade žene mogu ugledati na vas?
Imala sam priliku predavati na ADU i VERN-u i upoznati se s novim generacijama mladih filmaša, tj. „onima koji dolaze“. Sretna sam što je nekoliko njih i nakon predavanja ostalo u kontinuiranoj komunikaciji sa mnom, prate moj rad i znaju da su im vrata Ureda uvijek otvorena, bilo za savjet, pomoć pri pripremi sudjelovanja u raznim radionicama ili samo za razgovor. Oni znaju da sam uvijek tu negdje. Ono što im pokušavam prenijeti jest koliko je važno nastaviti ulagati u svoje znanje, čak i kad privode kraju svoje akademske godine. Osim toga, trebaju biti hrabri i znatiželjni te si dati dovoljno prostora i vremena pronaći put do svojih priča, odnosno do svojih uspjeha. U isto vrijeme, važno je da su savjesni i odgovorni u svemu što rade te da cijene svaki susret s osobama koje se nađu na tom njihovom putu sazrijevanja, odnosno odrastanja.
Foto: Marko Prpić/Pixsell
