Vlasnici restorana Tač svoju kuhinju opisuju jednostavno kao – iskrenu. To je očito prava formula jer iako na nešto daljoj lokaciji, oni već 20 godina privlače vjerne goste upravo zbog svoje kuhinje. Sjela sam s Vesnom i Tihomirom Miletićem koji stoje iza Tača.
Restoran Tač, odnosno Restač, nalazi se na Vrhovcu, praktički na vrhu brijega okrenutog prema Sljemenu, a vode ga Tihomir i Vesna Miletić. Par je ovo koji već godinama stvara ponudu kojoj se mnogi vraćaju i time potvrđuju da je jedino važno ono što nudiš.
Dva puta su osvojili Michelin preporuku Bib Gourmand kao restoran koji nudi vrhunsku kvalitetu po pristupačnoj cijeni, prepoznati su i kao najbolji poslovni restoran, a osim toga, gospođa Vesna osvojila je nagradu Gault & Millau kao najbolja tradicijska kuharica u Hrvatskoj. Kako sami kažu, pokreće ih strast prema ljudima i hrani, a zbog toga najviše cijene iskrene pohvale koje dobivaju od gostiju.
Temelj svega – namirnice iz vlastitog vrta
Ne znam koliko restorana znate, da sami uzgajaju povrće i začinsko bilje koje koriste? Moram priznati da ja ovo ne viđam često. Mnogi koriste sve iz domaćeg uzgoja, ali to nabavljaju, dok u Taču sve to rade sami već 10 godina. Gospođa Vesna objasnila mi je kako na taj način točno zna što nudi, zna da je sve uzgojeno biodinamički, zna iskoristiti svaku namirnicu u potpunosti i to se u hrani osjeti. Sve što ulazi u kuhinju provjeravaju kako bi održali razinu kvalitetne sezonske kuhinje. Po njihovom mišljenju Hrvatska još uvijek ima jako kvalitetne i dobre namirnice a to se mora iskoristiti. Ono što se meni posebno svidjelo je način na koji gospođa Vesna opisuje svoju kuhinju:
“Počela sam kuhati tradicionalna jela za koja više nitko nema vremena pripremati onako kako se to prije radilo.”
Što smo probali i što je posebno u njihovoj vinskoj karti?
Pitala sam Vesnu što posebno voli pripremati i nuditi, ali to je pitanje obično teško svakom kuharu. Ona je napomenula kako voli stvarno sve jer uživa u različitim okusima, ali ono što je u ovom trenu mogla istaknuti bila su variva. Objasnila nam je kako volim biti kreativna te u njihovoj pripremi pazi na svaki detalj i kaže kako je potrebno puno vremena pripremiti svaku namirnicu za odlično varivo.
Mi smo imali priliku probati svježu finu rakovicu posluženu u njenom oklopu. Zatim smo probali odličnu fritaju sa šparogama i škampima. Inače rijetko naručujem fritaje ali ovoga puta sam se prepustila gospođi Vesni i zaista ovo je bila najbolja fritaja koju sam probala. Za kraj iznenađenje bob iz njenog vrta sa sipom koji se jede sa žlicom, divno. Desert nismo mogli propustiti, stoga smo nakon male pauze uzeli i štrudlu s jabukom, imala je lagano hrskavu koricu i ne preslatki nadljev.
Posebna priča krije se i iza vinske karte, o kojoj mi je ispričao gospodin Tihomir. “Slično kao i s namirnicama, vino koje nudimo ima tu prirodnu biodinamičku stranu. Volim male vinare, vina koja nisu svugdje dostupna, a vrhunske su kvalitete.” U njihovoj se ponudi može pronaći mnogo toga, ali naglasak svakako stavljaju na specifična vina domaćih vinara.
Neka vam hrana bude kao lijek
Uz sve ovo, ima jedna stvar koju gospođa Vesna radi – educira o namirnicama. Na svom YouTube kanalu Vilin konjic dijeli korisne informacije o namirnicama koje i sama koristi. Osim toga, priprema i knjigu. Kako sama navodi, izbjegava riječ kuharica, jer misli da svi oni koji vole kuhati, vole i eksperimentirati, a da za to nitko ne treba kuharicu. Ona će veći fokus staviti na same namirnice, a onih nekoliko recepata koji će se tamo naći uključivat će samo omiljena jela.
Ako vas zanima kako ovaj restoran već 20 godina opravdava svoju ponudu, nagrade i ispunjen prostor, planirajte odlazak tamo prvom prilikom. Posebna je atmosfera nedjeljom kada imate osjećaj da ste na obiteljskom ručku, a ne u restoranu pa vam ovo može biti u planu čim se stvari vrate u normalu. Do tada ostanite doma i istražujte sve što vam se nudi.
Ako želite što prije isprobati njihove specijalitete, kliknite ovdje i istražite Tač to go menu.
Gastronomske preporuke Andree Pančur pratite na njezinom blogu Andreine priče.
Fotografije: Rene Karaman
