Leći u krevet umoran, a pritom osjećati da san možda ipak neće doći – koliko vam je ta situacija poznata?
U početku djeluje kao prolazna i beznačajna, ali što se češće ponavlja iz večeri u večer, postaje sve izraženija i teža za ignorirati. A u trenutku kad odlazak na spavanje prestaje biti opuštajući ritual i počne izazivati nelagodu, ulazimo u prostor koji se sve češće opisuje kao sleep anxiety.
Što je zapravo sleep anxiety
Iako se ovaj pojam sve češće koristi, važno je naglasiti da ne postoji kao službena medicinska dijagnoza. U kliničkom smislu, problemi sa spavanjem najčešće se svrstavaju pod nesanicu ili poremećaje povezane s anksioznošću. Ipak, to ne znači da fenomen nije stvaran. Sleep anxiety odnosi se na stres i zabrinutost vezanu za sâm čin spavanja, odnosno hoćemo li moći zaspati, koliko ćemo dugo spavati i kako ćemo funkcionirati sljedeći dan. Upravo ta anticipacija problema postaje okidač za novi problem. Što više razmišljamo o tome hoćemo li zaspati, to je veća vjerojatnost da nećemo.
View this post on Instagram
Kako nastaje začarani krug
Problem najčešće ne počinje anksioznošću, nego lošom noći sna. Jedna neprospavana noć može proći bez većih posljedica, ali ako se iskustvo ponovi, mozak počinje povezivati odlazak u krevet s frustracijom i neuspjehom. Sljedeći put kad legnemo, više ne ulazimo u san opušteno, nego s određenom dozom očekivanja i kontrole. U tom trenutku aktivira se fiziološki odgovor tijela, ubrzan rad srca, napetost, plitko disanje, koji je potpuno suprotan onome što je potrebno za uspavljivanje. Tako nastaje začarani krug u kojem anksioznost uzrokuje nesanicu, a nesanica dodatno pojačava anksioznost.
Kako se manifestira
Sleep anxiety ne izgleda isto kod svih, ali najčešće uključuje kombinaciju mentalnih i fizičkih simptoma. Na mentalnoj razini javlja se stalno razmišljanje o spavanju: brojanje sati do buđenja, procjenjivanje koliko će sna biti dovoljno, vraćanje na prethodne loše noći.
Fizički simptomi mogu uključivati ubrzano lupanje srca, napetost u tijelu ili osjećaj nemira sličan blagom napadaju panike. U ponašanju se često vidi izbjegavanje; odgađanje odlaska u krevet ili zadržavanje budnosti kroz aktivnosti poput gledanja u ekran, upravo zato da se izbjegne suočavanje s mogućnošću da san ne dođe.
Stručnjaci procjenjuju da je velik dio problema sa spavanjem povezan upravo s anksioznošću. U modernom kontekstu, gdje su stres, stalna stimulacija i preopterećenost informacijama svakodnevni, nije iznenađujuće da se taj pritisak prenosi i na noć. Osim vanjskih faktora, važnu ulogu igra i način na koji pristupamo snu. Pokušaj da ga kontroliramo često ima suprotan učinak jer san nije proces koji se može prisiliti, nego stanje u koje tijelo ulazi kad su uvjeti za to zadovoljeni.
View this post on Instagram
Kako doskočiti problemu
Prvi je korak razumijevanje da problem nije u tome što ne možete zaspati, nego u pritisku koji se stvara oko spavanja. Cilj nije natjerati se na san, nego smanjiti napetost koja ga sprječava.
To u praksi znači nekoliko stvari. Važno je stvoriti dosljednu večernju rutinu koja signalizira tijelu da je vrijeme za smirivanje, ali bez rigidnih pravila koja stvaraju dodatni stres. Ako san ne dolazi, često je korisnije ustati i maknuti se iz kreveta nego ostati u njemu i pojačavati frustraciju. Također, smanjenje stimulacije prije spavanja, ograničavanje vremena pred ekranima i uvođenje jednostavnih tehnika opuštanja, poput usmjerenog disanja, mogu pomoći u smirivanju fiziološkog odgovora tijela. Jednako je važno i promijeniti način razmišljanja – jedna loša noć ne definira sljedeću.
No u slučajevima kad se problem ponavlja i počinje utjecati na svakodnevno funkcioniranje, ima smisla potražiti stručnu pomoć. Terapijski pristupi usmjereni na nesanicu i anksioznost mogu pomoći u prekidanju ovog obrasca.
Foto: Instagram/@hannaschonberg
