Suvremeni stil komunikacije i funkcioniranja diktiran je ubrzanim ritmom. Univerzalno je pravilo – što više u što manje vremena. No umjesto da ga namećemo samim izdancima tehnologije poput uređaja, kolektivno smo ga nametnuli nama samima. Iz tog razloga danas teaseri za marketinške kampanje traju 15-30 sekundi, a važne, velike priče preferiramo konzumirati u Instagram carouselima
Prema istraživanjima iz 2023. godine, u posljednjih 20 godina prosječni raspon pažnje tijekom kojeg smo se mogli fokusirati na jedan zadatak pao je s dvije i pol minute na otprilike 40 sekundi. Ne samo da sve teže držimo pažnju nego nam nakon distrakcije treba čak 23 minute i 15 sekundi da se ponovno potpuno fokusiramo, dodaje istraživanje Sveučilišta u Irvineu u Kaliforniji.
Koncept psihološkog minimalizma
Iz tog razloga profesor psihologije Yousri Marzouki piše o sve većoj tendenciji ka psihološkom minimalizmu, konceptu koji se ne oslanja na čistu samoregulaciju i ograničenja nego na to da se manje “zadataka” natječe za našu pažnju. Radi se o tome da svjesno reduciramo distrakcije u svom okruženju ili rutinama kako bismo vratili kontrolu nad svojom pažnjom, a tako popravili i raspon tijekom kojeg je možemo zadržati. Prvi je korak, po profesoru Marzoukiju, napraviti audit vlastitog raspona pažnje i detektirati koje su to mikro navike i odluke zbog kojih smo neprestano mentalno stimulirani. Primjerice, pogledavamo li stalno na mobitel, mijenjamo li refleksivno razne tabove bez stvarne potrebe i koliko pažnje obraćamo na notifikacije ili koliko paralelnih razgovora vodimo u chatovima? Na ovaj ćemo način znati na što se najviše moramo fokusirati.
Otkud krenuti
Idući je korak smanjenje digitalnih distrakcija – radi se o tome da postavimo granice u digitalnom okruženju. Primjerice, da onemogućimo sve notifikacije koje nisu od presudne važnosti tijekom cijelog dana, smanjimo broj aplikacija na mobitelu i postavimo si okvir kada ćemo biti dostupni kroz poruke. Razlog tomu je što svaka notifikacija traži našu pažnju i fragmentira vrijeme koje smo planirali utrošiti na neki drugi zadatak – poslovni ili pak privatni, poput kuhanja, gledanja filma, šetnje i sličnog. Kad digitalni svijet ne diktira naše skokove u pažnji, počinjemo imati kontrolu nad tim gdje ćemo uložiti svoje vrijeme.
Drugi je set savjeta vezan uz uspostavljanje rutina koje nećemo kompromitirati. Primjerice, određujemo si jutarnju rutinu spremanja za posao koja je predvidljiva i koja neće biti podložna promjenama zbog distrakcija. Sličan je primjer i rutina prije spavanja ili pak ona za vrijeme ručka. Potonja je česta zamka u koju upadamo – ručamo ispred računala ili tijekom pauze na poslu scrollamo mobitelom. Iako zvuči banalno, ručati bez distrakcija konkretna je vježba za raspon pažnje, vrijeme tijekom kojeg se učimo jednostavno biti u trenutku, bez razgovora koje moramo nadoknaditi. Poanta nije rutina radi rutine, nego rutina kao način vježbanja sposobnosti usmjeravanja pažnje na jednu stvar.
Uz Marzoukijeve savjete, fokusirajte se i na male, svakodnevne i praktične navike koje pomažu rasponu pažnje. Primjerice, obavljajte razne svakodnevne obveze bez slušalica – bilo da je u pitanju kupovina namirnica ili obična šetnja. Raspon pažnje ne trenira se samo smanjenjem distrakcija nego i funkcioniranjem bez istih. Dopuštanjem monotonog čekanja javnog prijevoza bez nečeg što nas “zabavlja” ili čekanjem u redu bez glazbene pozadine. Slično tome je i investiranje fokusa u aktivnosti koje traže strpljenje i ne pružaju instantnu gratifikaciju. U pitanju može biti čitanje, križaljke, pisanje, crtanje, modeliranje, vrtlarenje, bojenje i slično. Možete početi s kraćim i jednostavnijim verzijama, primjerice, s deset stranica knjige dnevno, a potom postupno povećavati tu količinu jer je raspon pažnje poput mišića koji je moguće uvježbati.
Dodatan je, manji, a koristan savjet dodavanje namjernih prepreka zbog kojih ćemo sami sebi otežati neprestanu izloženost online distrakcijama. Primjerice, umjesto passworda na otisak prsta ili biometrije, unesite fizičku šifru na mobitel, držite ga na jednom mjestu u stanu i svaki put kad prođe vrijeme koje ste predvidjeli za scrollanje društvenim mrežama fizički se izlogirajte iz aplikacije. Vrlo brzo shvatit ćete da je 80 posto vremena na mobitelu potpuno refleksno.
Kao posljednji i pomalo radikalniji način ograničavanja vlastitih refleksa i vježbanja raspona pažnje jest zamjena smartphonea s dumbphoneom, odnosno starim modelom mobitela. Na njemu nema opcije notifikacija s raznih aplikacija niti chata ili pretraživanja interneta – koristi se isključivo za pozive i eventualne važne poruke. Sve je češći trend da se za vrijeme kraćeg godišnjeg odmora ili boravka u prirodi prebacujemo upravo na dumbphone.
U svijetu koji nas stalno motivira da budemo brži, svjesno usporavanje možda je najradikalniji, ali i najnužniji oblik vraćanja kontrole nad vlastitom koncentracijom.
Foto: Dupe, Unsplash
