DJ-ica i pokretačica klupskog programa Diskodelikt o kreativnoj slobodi, inkluzivnosti i želji da publici ponudi autentičan doživljaj
Ako ste ljubitelji dobrog provoda, elektroničke glazbe i plesanja do kasnih ili ranojutarnjih sati, šanse da ste slušali Elenu Mikac dosta su velike, ako ne i sigurne. Po struci montažerka, a po ljubavi i zanimanju DJ-ica, aktivna je na sceni od 2020. te je svojim energičnim i pomno biranim setovima rasplesala publiku diljem Hrvatske i regije, a jednom prilikom i New Yorka. No, uz DJ-anje, Elena je odlučila napraviti korak dalje i pokrenuti Diskodelikt, vlastiti klupski program koji, kako sama kaže, stavlja fokus na raznolikost, kreativnost, kvalitetnu glazbu i zajednicu koja voli plesati bez suvišnih pravila.
Razgovarali smo s Elenom o ideji iza Diskodelikta, o tome što ga čini posebnim te kako vidi budućnost domaće klupske scene kroz prizmu svoje nove inicijative.
Je li postojao neki konkretan trenutak, event ili osjećaj koji te potaknuo na to da kreneš u stvaranje vlastitog programa?
Mislim da je to u meni raslo godinama. Još dok sam bila dio Dobrog Housea, znala sam da u nekom trenutku želim pokrenuti vlastiti program, onaj u kojem ću imati potpunu kreativnu slobodu, mogućnost da sama oblikujem sve, od koncepta do atmosfere, kao i prostor u kojem ću tako imati i odgovornost za svaki detalj. Nije postojao jedan trenutak, nego niz njih – primjerice, svako događanje na kojem bih bila, a na kojem se sve poklopilo, od glazbe, svjetla, atmosfere do ljudi. Svaki put kad bih doživjela takvu noć ostajao je osjećaj ispunjenosti i znatiželje, i tada bih se uvijek pitala: tko stoji iza toga, tko to režira, kako su to postigli, kako su uspjeli stvoriti takvu cjelinu, atmosferu, koja je njihova priča? I tako se s vremenom javila potreba da i ja sama pokušam isto, nešto što ima moj potpis.
Kako bi opisala koncept Diskodelikta?
Diskodelikt je za sada klupska večer koja stavlja naglasak na ženske izvođačice i umjetnice, ali nikad isključivo. Potrudit ću se da to bude više kao platforma nego samo party. Glavni je fokus na glazbi, inkluzivnosti i stvaranju zajednice koja će aktivno sudjelovati u razvoju brenda.
“Potrudit ću se da Diskodelikt bude više kao platforma nego samo party. Glavni je fokus na glazbi, inkluzivnosti i stvaranju zajednice koja će aktivno sudjelovati u razvoju brenda.”
Kako si osmislila naziv?
Proces je bio dug i frustrirajuće zabavan. Naime, ono što sam prvo i jedino znala na početku jest kako želim da u imenu stoji “disko” i da želim nešto kratko, pamtljivo, zvučno, pomalo subverzivno, ali i nešto što ima određenu “pukotinu”, dozu ironije i bunta. Zašto sam htjela da u nazivu stoji disko iako se zapravo uopće ne radi o disko glazbi? Tu dolazi smiješan dio. Postoji ta stara obiteljska anegdota da su me roditelji navodno htjeli nazvati Disko Mikac. Koliko god se činilo plošnim i trivijalnim, riječ “disko” za mene nosi osobnu, gotovo intimnu simboliku, postao je dio mog identiteta te se kroz šalu stalno provlači kroz moj život uz obitelj i prijatelje. U kontekstu naziva Diskodelikt, disko nije žanr glazbe, nego stav, disko kao način razmišljanja i života. Diskodelikt je, u nekom smislu, spoj te autoironije i ozbiljne namjere.
Što publika može očekivati kada dođe na večer pod tim imenom?
Kvalitetne izvođačice i izvođače, da će se opustiti i zabaviti te, ono što mi je najvažnije, osjećaj da su u prostoru u kojem mogu biti potpuno svoji.
Što Diskodelikt čini drukčijim od drugih klupskih programa?
Svi koji rade ozbiljno teže tome da budu drukčiji, u čemu obično i jest poanta – što ti to možeš ponuditi, a da netko drugi već nema. Nije mi čak toliko bitno da je drukčije, nego da ljudi osjete kako su stvari iskrene i negeneričke, za što ću se stvarno potruditi. Pokušat ću gledati iz perspektive publike, što bih i ja, recimo, sama željela doživjeti kao dio publike.
Koja je bila tvoja osobna misija u osmišljavanju programa?
Htjela bih stvoriti prostor u kojem će se pojaviti izvođačice/ izvođači i umjetnice/umjetnici koje pratim već dugo, ali koji možda još nisu imali priliku nastupiti u Zagrebu. Želim da publika upozna njihovu glazbu, ali i njih same. Da iza imena vide osobu, pristup, senzibilitet.
Kakav je proces stvaranja jednog Diskodelikt eventa, kako sve to izgleda iza kulisa i DJ pulta?
Za sada surađujem s klubom Peti kupe, što mi logistički olakšava puno toga. Proces je isti kao i kod svih koji se bave ovime – počinje dogovaranjem datuma te potom biram izvođačicu sa svog dugačkog popisa koja bi u tom trenutku najbolje odgovarala. Nakon toga slijedi komunikacija s agentima, dogovaranje honorara, budžeta, promotivnih aktivnosti. Zatim kreće vizualni identitet, dizajn, objave, društvene mreže, PR, radio, oglasi. Na kraju dolaze sitnice poput organizacije hotela, večera, transfera, što se ovako na prvu čini banalnim, ali meni je važno jer na taj način, dobro osmišljenim detaljima koji čine razliku, mogu umjetnici ili umjetniku napraviti razliku između samo jednog napornog nastupa u nizu mnogih i stvarno lijepo organiziranog gostovanja i komunikacije, nečega što ni ja ni oni nećemo samo “odraditi”.
Kako biraš gostujuće DJ-ice/DJ-e i suradnice/ke?
Ako me glazba te osobe dotakne, ako je pratim već neko vrijeme i ako osjetim da bi sjajno funkcionirala unutar okvira Diskodelikta, to je to. Naravno, postoje i realne granice – budžet, dostupnost i drugo, ali baza svega jest iskrena fascinacija nečijim radom.
“Ne želim preskakati faze, niti forsirati razvoj. Želim graditi povjerenje s publikom i da se taj odnos razvija postupno, kroz svaki novi event.”
Koji su tvoji planovi za diskodeliktnu budućnost?
Želim da se Diskodelikt, uz moj trud i rad, razvija polako, stabilno i organski. Ne želim preskakati faze, niti forsirati razvoj. Želim graditi povjerenje s publikom i da se taj odnos razvija postupno, kroz svaki novi event. U konkretnom smislu, planiram nastavak programa, a nadam se i umjetničkim suradnjama i kolaboracijama s drugim brendovima. Ne volim ovako puno pisati i obećavati unaprijed, ali voljela bih u budućnosti uključiti i druge forme, sve što može dodatno proširiti koncept Diskodelikta i u klubu i izvan kluba. Trenutačno radim na prvom merchu, koji će biti kvalitetan, jednostavan i dugotrajan.
Što bi voljela da ljudi ponesu sa sobom nakon jedne Diskodelikt večeri?
Jednostavno generalno dobar osjećaj u tijelu. Svi znamo o čemu se radi.
Foto: Ivana Radić, Šime Bilić
