Porastom svijesti o mentalnom zdravlju, sve više ljudi odlučuje se na psihoterapiju i istražuje različite terapijske pristupe. Počeli smo glorificirati vlastiti wellbeing i prioritizirati zdravlje, što je benefit sve otvorenijeg razgovora o ovim temama. Paralelno, društvene mreže kao plodno tlo za nove trendove, od onih besmislenih do onih koji iznenađujuće pozitivno mogu utjecati na svakodnevicu, iznjedrile su brojne tehnike za mentalno zdravlje i produktivnost
Neke zvuče bizarno, neke i jesu bizarne, ali određene mogu djelovati kao korisni savjeti za svakodnevno upravljanje stresom, kao i za nošenje s izazovnim tempom suvremenog privatnog i poslovnog života. Najvažnije je da, ako se osjećate preplavljeno i tjeskobno, potražite pomoć stručne osobe i ne pratite slijepo savjete s društvenih mreža. No ako vas zanimaju sitne navike koje mogu pomoći u upravljanju vremenom i opuštanju tijekom dana, male viralne tehnike mogu poslužiti.
Neke su od njih doista utemeljene na praksama iz psihoterapije, a neke su se popularizirale kroz iskustva brojnih content kreatora. Donosimo nekoliko najpopularnijih trendova o mentalnom zdravlju i produktivnosti, uz objašnjenje zašto bi zaista mogli funkcionirati, ali i zašto nisu čudotvorni.
Floor time
Među recentnijim je primjerima floor time, trend koji na prvi pogled može djelovati bizarno, no zapravo i nije novitet u svijetu wellbeinga. Radi se o ležanju na podu, odnosno u pozi Shavasana koja dolazi iz joge. U njoj ležimo na ravnoj površini, potpuno ispruženi sa zatvorenim očima. Pritom je naglasak na svjesnom i dubokom disanju i svjesnom opuštanju mišića u cijelom tijelu.
Tehnika nije znanstveno utemeljena, no možemo je prakticirati kao kratku self-care pauzu. Floor time pomaže da se povežemo sa senzacijama u vlastitom tijelu i smirimo živčani sustav uz disanje. Duboko disanje vraća mir i fokus, dok položaj tijela opušta mišiće, posebno onima koji rade uredske poslove uz dugotrajno sjedenje. Više o floor timeu pisali smo ovdje.
Journaling
Journaling je zapravo oblik vođenja dnevnika u kojem nismo fokusirani na stvaran tijek događaja, nego na svoje misli, emocije, iskustva i refleksije. Za razliku od junk journalinga koji je posvećen kreativnosti i hobiju, klasičan journaling temelji se na introspekciji.
Pomaže u regulaciji stresa upravo jer stvara naviku prerađivanja emocija i razvija svijest o vlastitom mentalnom stanju. Pomaže nam u identifikaciji nezdravih obrazaca mišljenja i organizira misli koje povremeno mogu biti kaotične. Osim toga, u dnevnik je moguće zapisati i stvari koje nas vesele i na kojima smo zahvalni, što pomaže u fokusiranju na pozitivne stvari i vježbanju drukčijeg mindseta. Istraživanja su pokazala da journaling može poboljšati san, što također izravno utječe na mentalno zdravlje.
Worry time
Worry time je tehnika koja se često javlja i u psihoterapiji kao metoda regulacije emocija i prekomjerne brige. Ako ste netko tko promišlja sve i često odlazi u najgore scenarije te vas takve misli okupiraju tijekom dana, worry time funkcionira kao vremenski prozor u danu kad si aktivno dopuštamo – brinuti se.
Ideja je jednostavna: odredimo 10-20 minuta dnevno koje posvećujemo isključivo brigama. Možemo ih zapisivati, promišljati i razrađivati različite scenarije. No nakon tog prozora brige, potreba za neprestanim mislima i kontrolom nad onim što nas stresira zapravo je manja jer mozak više ne obrađuje te teme tijekom cijelog dana – na neki smo ih način izbacili iz sebe. Preporučuje se worry time tehniku ne primjenjivati prije spavanja, a pomaže i u fokusu i produktivnosti te osjećaju kontrole nad emocijama.
3-3-3
Iako ne postoje studije koje se bave isključivo pravilom 3-3-3, ono se temelji na principima iz psihologije. Radi se zapravo o grounding tehnici, odnosno strategiji koja pomaže da preusmjerimo pažnju s intruzivnih misli, usmjerimo se na sadašnji trenutak i aktiviramo osjetila u tijelu.
Vrlo je jednostavna i može pomoći kod tjeskobe. Kad osjetimo paniku, svjesno se usmjerimo na tri objekta u prostoru – primjerice stol, prozor i biljku. Potom pozornost usmjerimo na tri zvuka koje čujemo – primjerice promet, glasove ili glazbu. Na kraju pomaknemo i osjetimo tri dijela tijela – primjerice prste, ramena i stopala. Tehnika pomaže da ne zaglibimo u vrtlogu negativnih misli te aktivira senzornu percepciju zbog čega može smanjiti intenzitet tjeskobe, panike ili pretjeranog promišljanja.
Cosymaxxing
Cosymaxxing se pojavio kao odgovor na kulturu neprestane produktivnosti, a temelji se na svjesnom biranju ugode. Poanta je stvaranje sigurne, ugodne oaze koja će izgledati drukčije za svakoga od nas. Ono što se često ponavlja jest da se okružimo mekim teksturama, ugodnim i nenametljivim mirisima, prigušimo svjetlo, zapalimo svijeće i nosimo udobnu odjeću.
Sve se vrti oko usporavanja i maksimalne ugode, zbog čega dobivamo osjećaj kontrole u svakodnevici koja je često ubrzana. Osim toga, ugodan ambijent pomaže smiriti živčani sustav, što potom šalje signale mozgu i tijelu da smo na sigurnom i može pomoći u smanjenju tjeskobe. Ova tehnika nije ništa revolucionarno i zapravo je dio običnog odmora, no svijest o tome da odmor zaslužujemo i da ga aktivno stvaramo ono je što možemo uzeti iz nje.
Pomodoro time
Za razliku od prethodnih, pomodoro tehnika više je usmjerena na fokus, produktivnost i mentalnu energiju kroz rad u intervalima. Osmislio ju je Francesco Cirillo krajem 80-ih godina 20. stoljeća, a riječ je o principu da se rad dijeli na kratke blokove. Primjerice, odaberemo zadatak koji trebamo napraviti i postavimo timer na 25 minuta. Tijekom tih 25 minuta intenzivno se fokusiramo na zadatak i bavimo se isključivo njime, bez ikakvih drugih distrakcija. Nakon toga slijedi pauza od pet minuta, a potom novi ciklus rada.
Pomodoro tehnika trebala bi pomoći s osjećajem preplavljenosti zadacima te potiče duboku koncentraciju. Osim toga, osvještava nas da su mentalne pauze jednako bitne kao intenzivan rad. Za tehniku nema baš izravnih znanstvenih dokaza, no vrijedi je koristiti kao podsjetnik na važnost pauza tijekom rada i na činjenicu da intenzivan mentalni napor zahtijeva drukčiji pristup – ne samo opterećenost količinom zadataka ispred nas nego i sposobnost da strukturiramo vlastito vrijeme.
Foto: Instagram/@larkicheva, Pexels
