Ako ste ikad pomislili da je suvremeni ples nešto “nerazumljivo” ili rezervirano za upućene, Antisezona vas poziva da tu ideju ostavite pred vratima.

Ovaj program suvremenog plesa u zagrebačkom MSU-u ove veljače započinje svoju osmu godinu i to pod znakovitim naslovom: Kreni prije nego si spremna! I možda je upravo to najbolji opis onoga što publiku očekuje od 19. do 23. veljače u Muzeju suvremene umjetnosti, Tala ple(j)su i MaMi.

Antisezona

Antisezona ne funkcionira kao klasičan festival u kojem su brojni programi servirani jednom godišnje. Ona je više prostor susreta između umjetnika i publike koji se odvija u četiri pažljivo kurirana, kraća programska bloka kroz godinu. Ovdje nema unaprijed uvježbanih plesnih sekvenci ni „točnih“ interpretacija, nema potrebe za predznanjem, ali ima prostora za intenzivno iskustvo.

Naslov prvog ovogodišnjeg programskog bloka, Kreni prije nego si spremna, preuzet je od slavne američke plesne umjetnice Deborah Hay. „Deborah inzistira na sirovoj, trenutačnoj prisutnosti tijela, na radikalnom odbacivanju krutih, unaprijed zadanih plesnih formi, na podrazumijevanju bilo čega u vremenu i prostoru izvedbe”, kažu kuratorice Antisezone Tea Kantoci, Silvia Marchig, Sonja Pregrad, Iva Nerina Sibila i Sindri Uču.

Što gledamo – i zašto je to drugačije?

Program prvog bloka u četvrtak 19. veljače otvara predstava Posljednji ispraćaj kolekcije zaboravljenih buba mlade autorice Lee Brcko, koja prihvaća kaos kao dio procesa.


Iste večeri slijede Bliski susreti plesne vrste, izvedbena improvizacija koja postoji samo u tom jednom trenutku. Nema reprize, nema ponavljanja. Ako ste tamo – svjedočite nečemu što se više nikad neće dogoditi na isti način.

Za one koji vole intenzivnije, pomaknute forme, tu je hvaljena predstava Urobor Silvije Marchig – rad koji istražuje cikličnost, transformaciju i stalnu promjenu, oslanjajući se na mitološki motiv zmije koja proždire vlastiti rep. Na programu je u subotu i nedjelju 20. i 21. veljače.

Subota donosi i prezentaciju rada u nastajanju Puštati grivu grčke autorice Fani Pozidi, koja u Zagrebu boravi na rezidenciji u sklopu europske mreže Life Long Burning. Njezin rad istražuje napor i odustajanje – ali ne kao poraz. „Zanima me odustajanje kao mogući čin otpora i samozaštite u vremenu stalne ubrzanosti“, kaže Pozidi.

Zašto otići – čak i ako nikad niste bili na suvremenom plesu?

Antisezona ne traži da nešto „znate“. Ona traži da osjetite. Izvedbe su fizičke, neposredne i žive, a formati drugačiji od uobičajene kazališne situacije.
Za one koji već prate suvremenu umjetnost, Antisezona je zanimljiva jer pokazuje i gotove predstave i radove u procesu, nudi razgovore, čitanja i susrete koji produžuju iskustvo nakon završetka izvedbe.

Blok završava susretom Društva 11 lisica, čitalačko-gledateljskog kluba koji ovaj put započinje čitanjem romana Strvinari starog svijeta Tee Tulić – jer Antisezona nikad nije samo ples, nego i srodne forme.

Nakon osam godina, Antisezona se profilirala kao jedno od najživljih mjesta suvremenih izvedbenih umjetnosti u Zagrebu. Možda je baš sada pravo vrijeme da i vi krenete – prije nego budete spremni.

Foto: Silvia Marchig-Urobor, Giorgos Spanias, Lea Brcko