Društvene mreže, online trgovine koje dostavljaju iz svih kutaka svijeta, globalne modne kampanje i high street brendovi dostupni na svakom uglu; sve to sugerira da živimo u vremenu neograničenih modnih mogućnosti. Teoretski, izbor nikad nije bio veći. Danas svatko može nositi što god poželi. Od avangardnih silueta pa do bazičnih komada, no u stvarnosti, događa se suprotno. Unatoč slobodi, vizualno djelujemo isto. Stil je postao predvidljiv, a raznolikost iznenađujuće rijetka
Trendovi su, po svojoj prirodi, dvosjekli mač. S jedne strane, otvaraju prostor za nove ideje i stilsku inspiraciju na koju možda sami ne bismo pomislili. No isto tako, često djeluju poput smjernica kako bi trebalo izgledati želimo li biti ukorak s vremenom. Kad “sejvamo” neki outfit s TikToka ili Instagrama, rijetko se zapitamo sviđa li nam se doista, ili ga prihvaćamo samo zato što je serviran kao nešto trenutačno poželjno.
View this post on Instagram
Upravo tu počinje suptilno, ali sustavno brisanje autentičnosti. Stil, koji bi trebao biti produžetak osobnosti, unutarnjeg stava i individualnog izraza, pretvara se u niz unaprijed određenih vizualnih predložaka. Ono što prolazi na društvenim mrežama, što algoritmi guraju u prvi plan, nerijetko postaje temelj na kojem se (ne)svjesno gradi svakodnevan modni identitet.
To znači da na vodećim društvenim mrežama stil već odavno nije nešto osobno, nego jedna od kategorija. Mora se imenovati, imati estetski okvir i biti jasno prepoznatljiv. Je li netko clean girl s uredno zalizanom punđom, mob wife u leopard-uzorcima ili tomato girl koja ljeto provodi u lepršavim haljinama “u duhu Amalfijske obale”? Međutim, problem nije toliko u samim “estetikama”; svaka od njih ima svoju vizualnu privlačnost i može poslužiti kao inspiracija. No ono što je zabrinjavajuće jest to što su one sve češće jedini modni jezik koji se priznaje jer ako se ne može sažeti u naziv, upariti s playlistom i viralnim videom; kao da nije dovoljno relevantan.
@franziskanazarenus xoxo ur mob wife #mobwife #parisiennestyle #oldmoneyaesthetic #oldmoneyoutfits #fypage ♬ original sound – forsaken폴린
Modna scena kakvu danas pratimo gura nas prema vizualnoj jasnoći, brzini prepoznavanja i sigurnosti pripadanja. Sve što ne stane u tu shemu djeluje zbunjujuće, previše individualno, teško za kategorizirati. No upravo tu pitanje autentičnosti postaje sve važnije. Jer ako svatko od nas ima pristup istim komadima i istim vizualnim referencama, ono što nas potencijalno razlikuje više nije što nosimo, nego kako to nosimo. I upravo u tom “kako” počinje povratak osobnom stilu. Pitanje je samo tko danas ima “hrabrosti” stati nasuprot algoritmu, reći “ovo sam ja, a ne hashtag” i oduprijeti se paradoksu vremena u kojem, unatoč nikad većoj slobodi i dostupnosti modnih komada, svi izgledamo jednako.
Nekoć vs. danas
Prisjetimo se modnih desetljeća koja su doista slavila individualnost – 60-ih, 70-ih, 80-ih, 90-ih, pa i ranih 2000-ih. Iako su postojali trendovi, estetika je bila usko vezana za podneblje, kontekst i osobnu interpretaciju. Ljudi u Londonu, Tokyju, Parizu ili New Yorku imali su slične stilske “gradske” kodove, ali unutar njih nevjerojatnu raznolikost. Mogli ste, bez puno pogreške, pogoditi iz kojega grada netko dolazi, a da istovremeno nitko nije izgledao kao kopija nekoga drugoga. Danas je i ta lokalna stilska prepoznatljivost gotovo nestala. U centru Pariza, kao i u zagrebačkom kvartu, dominiraju isti modeli torbi, istih deset komada iz Zare, isti Pinterest outfiti – čast izuzecima. Moda je danas globalna, ali ne nužno na dobar način; raznolikost je nestala, a sve se svelo na siguran vizualan okvir.
View this post on Instagram
Paradoks današnje mode je u tome što živimo u vremenu koje se deklarativno zalaže za individualnost. Nitko nas u teoriji ne prisiljava da izgledamo na određen način, ali dinamika trendova i algoritamski pogonjena kultura ipak stvaraju suptilan pritisak za uklapanjem. Zašto? Možda zato što trendovi nude jednostavna, unaprijed složena rješenja jer lakše je preuzeti gotov look nego tražiti vlastiti put.
