Danas šutimo, i vjerojatno ćemo šutjeti još neko vrijeme, potreseni užasnom tragedijom koja nas je zatekla. I dok nas duboko boli, važno je da ne šutimo zauvijek
Razgovarati o tragediji, o nasilju koje nas okružuje, ključno je, posebice s našom djecom. Djeca nas promatraju, osjećaju našu tjeskobu te, iako im možda nije lako razumjeti sve što se događa, važno je reći im da je u redu osjećati strah i da uvijek mogu razgovarati o svojim emocijama. Hrabri telefon objavio je nekoliko korisnih preporuka kako razgovarati s djetetom o tragediji, a mi ih prenosimo u nastavku.
- Pripremite se za razgovor.
Za početak, važno je osigurati mirno mjesto za razgovor u kojem ćete se i vi i dijete osjećati sigurno i neometeno. Razgovor možete započeti tijekom neke zajedničke aktivnosti, a važno je i da unaprijed promislite o tome koje su ključne poruke koje želite prenijeti. Planiranje vam može pomoći u tome da se i vi osjećate mirnije, sigurnije i jasnije tijekom razgovora.
- Dajte djetetu prostora da vam kaže što zna i osjeća.
S obzirom na količinu različitih informacija u medijskom prostoru, dobro je pustiti djecu da prva govore. Tako ćete dobiti bolji uvid u to je li dijete čulo za događaj, što sve zna i jesu li se pojavili ikakvi strahovi. Manja djeca, ako su manje izložena medijima, možda ni ne znaju za tragični događaj i u tom slučaju nije im potrebno objašnjavati što se dogodilo. S druge strane, starija djeca koja više vremena provode na društvenim mrežama, novinskim portalima i gledajući televiziju vjerojatno imaju neke informacije, a ne zaboravite da mnogo toga mogu saznati i od vršnjaka. Iako roditelji ponekad ne žele razgovarati s djecom o uznemirujućim događajima kako bi ih zaštitili, važno je da ne budu sami u tumačenju onoga što čuju oko sebe. Poželjno je da ih potaknete da podijele svoje osjećaje, razmišljanja i strahove. U tome vam mogu pomoći otvorena pitanja poput “Kako se osjećaš nakon što si čuo o tome što se dogodilo?”, “Postoji li nešto što te brine ili čega se bojiš?” i slično.
- Prihvatite djetetove osjećaje, pokažite empatiju i umirite strahove.
Dajte djeci do znanja da su svi njihovi osjećaji prirodni i da ste tu za njih. Važno je da dijete osjeti kako ga razumijete i podržavate. Isto tako, važno je da ostavite “otvorena vrata” ako dijete naknadno osjetiti potrebu za razgovorom – na primjer: “Vjerujem da ti može biti teško sada razgovarati o svemu ovome, ali važno mi je da znaš da sam tu za tebe i da ću te rado saslušati kad budeš htio/htjela razgovarati”, “Ako ćeš se osjećati tužno, uplašeno ili zabrinuto, uvijek možeš doći k meni.”. Strahove možete umiriti naglašavanjem da su ovakvi događaji iznimno rijetki i da postoje odrasli koji su tu da ih zaštite. Ako primjećujete da je dijete napeto i tjeskobno, možete zajedno isprobati neke tehnike relaksacije ili mindfulnessa.
- Razlikujte činjenice od dezinformacija i postavite granice u vezi izloženosti medijima.
Prirodno je osjećati potrebu za informirannjem, no pretjerano praćenje novosti može povećati zabrinutost. To posebno vrijedi za senzacionalističke fotografije djece i članova obitelji, koje narušavaju dostojanstvo prikazanih osoba, a osim toga nemaju informativnu vrijednost. Potaknite djecu na razmišljanje o vjerodostojnosti izvora i o tome jesu li informacije koje dobivaju relevantne i provjerljive. Kako biste izbjegli pretjeranu brigu i preplavljenost, odredite vrijeme u danu bez mobitela i drugih medija. Isto tako, iskoristite ovo kao priliku za edukaciju i razgovor o odgovornom online ponašanju – Važno je da razgovarate s djetetom kako dijeljenje osjetljivih materijala (slika i/ili videozapisa) može štetiti svima uključenima. Potaknite ih da promišljaju o osjećajima drugih i kako određeni postupci utječu na cijelu zajednicu.
- Pratite vlastite emocionalne reakcije i potražite podršku za sebe.
U razgovoru s djetetom budite smireni i izbjegavajte nagađanja o tome hoće li se ovakav napad ponovno dogoditi i što je uzrokovalo postupak počinitelja. Nemojte se usmjeravati na stereotipe o počinitelju nego se umjesto toga zadržite na činjenicama i vlastitim osjećajima. Ako primijetite da vam je teško skrenuti misli s teških tema ili da vas preplavljuju neugodne emocije, potražite podršku i pomoć stručnjaka. Nitko se ne treba sâm nositi sa svojim brigama!
Također, želimo naglasiti da, ako osjećate kako vam je potrebna pomoć, uvijek možete kontaktirati stručnjake. Svi kojima je teško i kojima treba podrška mogu se obratiti Hrabrom telefonu na besplatnu i anonimnu liniju za mame i tate na broju 0800 0800 radnim danom od 09:00 do 20:00 ili na savjet@hrabritelefon.hr. Djeca mogu nazvati liniju na broju 116 111 ili pisati na chat radnim danom od 09:00 do 20:00.
Foto: pexels/pixabay