Posljednjih godina roditeljstvo je postalo gotovo vlastita kategorija lifestyle kulture. Od detaljno organiziranih rasporeda i pravila o screen timeu do potpuno opuštenog pristupa bez puno granica, čini se da internet neprestano pokušava definirati ispravan način odgoja djece
Upravo se zato posljednjih mjeseci sve češće spominje pojam “Type C parenting”, odnosno stil roditeljstva koji mnogi nazivaju odgovorom na ekstrem između perfekcionizma i potpune ležernosti.
Naime, ako su “Type A” roditelji oni s pomno isplaniranim obiteljskim rasporedima, organskim lunch boxevima i strogo definiranim rutinama, a “Type B” roditelji oni koji ne inzistiraju na pravilima i ne opterećuju se previše svakodnevnim kaosom, “Type C” roditelji nalaze se negdje između. Oni vole imati određenu strukturu, ali ne pokušavaju kontrolirati baš svaki detalj. Djeca možda imaju uredno složen raspored aktivnosti, ali nitko neće dramatizirati ako ponekad preskoče trening ili dođu na rođendan razbarušene kose i jednom izgubljenom čarapom.
View this post on Instagram
Možda je ta kombinacija organiziranosti i fleksibilnosti razlog zbog kojeg je ovaj pristup postao toliko popularan među mlađim generacijama roditelja. Za razliku od estetike savršenog roditeljstva koja je godinama dominirala društvenim mrežama, “Type C” pristup djeluje puno realnije i manje opterećujuće. Fokus više nije na tome da sve izgleda besprijekorno, nego da dijete odrasta u stabilnom okruženju u kojem postoji i struktura i prostor za emocije, spontanost i pogreške.
Nadalje, ovakvi roditelji uglavnom postavljaju granice, ali bez potrebe za pretjeranom kontrolom. Važno im je da dijete razvije osjećaj odgovornosti, ali i samostalnosti. Umjesto stalnog ispravljanja ili inzistiranja na perfekcionizmu, naglasak stavljaju na komunikaciju i emocionalnu sigurnost. Primjerice, dijete će možda dobiti podršku i razumijevanje kad je frustrirano, ali će ga se istovremeno potaknuti na to da samo pronađe rješenje problema.
Zanimljivo je i to što ovaj pristup dosta govori o promjeni prioriteta modernog roditeljstva. Dugo se uspješan odgoj povezivao ponajprije s disciplinom, akademskim rezultatima i savršeno organiziranim životom. Danas se sve više govori o emocionalnoj inteligenciji, mentalnoj otpornosti i osjećaju sigurnosti koje dijete razvija unutar obitelji. Baš zato mnogi roditelji pokušavaju pronaći balans između jasnih pravila i dovoljno slobode da djeca mogu razvijati vlastitu osobnost.
View this post on Instagram
Naravno, “Type C parenting” nije službena psihološka metoda niti univerzalna formula. Više je riječ o načinu razmišljanja koji prihvaća kako roditeljstvo ne mora izgledati savršeno da bi bilo kvalitetno. I možda je upravo zato toliko ljudi prepoznalo sebe u tom pojmu jer između strogo kontroliranog rasporeda i potpunog kaosa postoji prostor za nešto puno realnije: roditeljstvo koje ima granice, ali i dovoljno fleksibilnosti za svakodnevni život. Na kraju, upravo je to razlog zbog kojeg je “Type C parenting” postao toliko popularan. Ne temelji se na ideji savršenog roditelja, nego na realnijem pristupu u kojem ima prostora i za strukturu i za svakodnevni kaos.
Foto: Instagram/@tezza.barton
