Iza jednog od najomiljenijih i najkreativnijih TV lica već je 28 godina televizijske karijere, a ideja za nove emisije i formata mu ne manjka – što na internetu, što na TV-u. On je Robert Knjaz i otkrio nam je mnoge životne i televizijske mudrosti
Da je Robert Knjaz pun iznenađenja, pošalica i originalnih ideja u svojim emisijama, to znamo. No da je takav i kad se TV kamere ugase, pokazao je ne tako davno – za svoje prijatelje, kolege i suradnike unajmio je ni manje ni više nego tramvaj na kojem je pisalo “posebna vožnja”. Kad ih je Knjaz pozvao, nisu znali što ih zapravo čeka, a čekao ih je tulum za pamćenje u vožnji Zagrebom. Razloga za slavlje je itekako bilo, završili su uspješnu prvu sezonu serijala “Najveće svjetske fešte” i već su spremni za drugu, koja kreće ujesen, pa je to bio i sjajan povod da Knjaza stavimo s druge strane mikrofona. Priznajem, i ja jedva čekam vidjeti nove emisije. Uvijek me iznova oduševi kad gledam s kolikom znatiželjom i lakoćom prilazi svojim sugovornicima i na koji način razgovara s njima. Sluša ih, šali se s njima i tako uspije otkriti detalje koje ne možete baš lako naći u bespućima interneta – bilo da je riječ o susjedi iz kvarta ili nekoj slavnoj osobi. Uz to, gledatelju pruža mogućnost da vidi malo svijeta i drukčije kulture. A još ako uza sve to štujete i njegov smisao za humor, dobra zabava je zajamčena. I baš zato je zeznuto kad krenete postavljati pitanja nekome čiji rad cijenite i čijoj metodi rada težite, pa sam si u pripremi intervjua svako malo postavljala pitanje: “Je li ovo dovoljno cool za Knjaza ili nije?”. Bilo kako bilo, u gustom rasporedu između putovanja, snimanja i montaža, Knjaz je našao vremena za nas i vas i odgovorio na nekoliko pitanja u svom prepoznatljivom stilu.
Na kojim projektima trenutačno radiš?
Snimam festival npr. “fudbalerki”, preskakanje beba i jedenje kopriva za “Najveće svjetske fešte”, koje idu na HTV1 najesen. Uz to, paralelno snimam nogometne sadržaje za Planet Sport kanal na B.netu… Dakle, pokrivam i muško i žensko i staro i mlado i debelo i mršavo ☺… a uz to radim na svojoj fen frizuri, samoodricanju i stegi.
Na KnjazTV-u na YouTubeu možemo vidjeti sve tvoje emisije, tj. bogatu arhivu. Koliko si emisija do sada snimio, jesi li ih sve uspio naći i staviti na kanal?
Nažalost, kod postolara su najgore cipele, pa tako i ja imam nepotpunu video-arhivu svojih emisija. S obzirom na to da sam na televiziji neprekidno 28 godina, proizveo sam više od 500 najrazličitijih emisija i 20-ak TV formata, pa sad stvaram svoju arhivu na Youtubeu uz neke novije uratke. Dakle ajmo žene, ajmooo – koledžice, velikani, fešte, mjenjačnice, autoportreti, nogometi, suze i smijeh, imamo sve – na KnjazTV-u! Besplatna pretplata, obiteljski popust.
Rekla bih da ste ti i baka Slavica bili neka vrsta influencera i prije influencera. Nisu vam trebale društvene mreže da dođete do gledatelja od 7 do 77?
Nekad je bilo lakše, svi su gledali televiziju. Danas ni u okviru obitelji svi ne gledaju isti sadržaj, svatko ima svoj ekran i gleda što i kad mu paše… A Baka Slavica bila je pravi influencer jer je utjecala na milijune svojom blagošću i iskrenim seoskim humorom. Svojedobno, u prvim godinama fejsbuka, imala je više od 80 000 fanova, a da u životu nije sjela za komp. Nije ni znala kaj je fejsbuk, je li to biljka, jelo ili vaza.
No vremena su se promijenila. Planiraš li se prebaciti samo na internet ili još uvijek emitiranje na TV-u ima svoje prednosti?
Istina, puno se toga promijenilo u samo desetak godina. Prije su za preseliti televizor trebala dva plećata macana, a danas svatko od nas nosi televiziju u svome džepu. Tako da prije 10 godina, ako si radio na televiziji, svi su znali za tebe, a danas Youtuberske zvijezde mojoj mami ne znače ništa, dok klincima TV lica i nisu baš napeta. Puno je manje univerzalno poznatih ljudi, mediji su se još više podijelili u samostalne svjetove, cijeniš ljude ovisno o mediju koji pratiš. Stoga mislim da istovremeno treba biti prisutan i na televiziji i na Yotubeu… Televizija će uvijek postojati jer nudi višu produkcijsku kvalitetu, a Youtube svima hit jer su forme kraće, zabavnije i neopterećenije.
Što nas očekuje u drugoj sezoni serijala “Najveće svjetske fešte”?
Uuu, puno dobre zabave i nikad viđenih fešti! Rezervirajte nedjelje navečer u listopadu jer tu su Festival fudbalerki (Australija), Svjetsko prvenstvo u ludim bradama i brkovima (Belgija), pa legendarna fešta St. Patrick’s day (Irska), koju slavimo i u Hrvatskoj. Onda smo u Americi snimili ekipu koja u 10 minuta pojede 107 hamburgera ili 140 kuhanih jaja u Major Eating League (američko prvenstvo u prejedanju). Španjolci imaju preskakanje beba i natjecanje u ljudskim tornjevima od devet katova. Palio di Siena je talijanska dramatična konjska utrka usred grada, a tu je još jedenje kopriva u Engleskoj, te finsko Svjetsko prvenstvo u nošenju žena. Od hrvatskih fešta snimamo utrku magaraca u Tribunju. Ma bit će ludo!
Što bi iz neke od zemalja koje si posjetio volio da se uvede u Hrvatsku?
Volio bih da se svi masovno družimo na ulicama kao Španjolci, da se veselimo suncu kao Irci (jer ga imaju rijetko), da svi muški nose “fudbalerke” kao u Kuru Kuriju u Australiji. Zamislite Plenkija, Šprajca, Kolindu, Renea, mene… Život bi bio opušteniji. (smijeh)
Na kojoj si se fešti najbolje proveo?
Festival fudbalerki u Australiji, gdje gotovo 200-injak natjecatelj(ic)a ponosno leprša svojim “fudbalerkama”. Za one koji se ne sjećaju, to su frizure koje su nosili vaši roditelji, a sad ih se srame. Opravdano, jer je to najgora “zuza” svih vremena, pa je bilo zabavno vidjeti sve te ponosne vlasnike “fuce” koji tvrde da se one opet vraćaju u modu. Obavezno pogledajte epizodu, možda i vi dobijete volju za ludim modnim iskorakom.
Je li ti ikad itko odbio gostovati u emisiji i postoji li netko koga baš jako želiš ugostiti i u kojem kontekstu?
Odbio me Clooney jer ga je ukliještilo, a želio bih ugostiti Messija, Ronalda i Maradonu. U isto vrijeme, na našem terminu nogometa ponedjeljkom u “Dobermanu”. Da vidim kakvi su na “trećem poluvremenu”, onom zbog kojeg se naše žene ponekad ljute na nas (smijeh).
Intervjuirao si mnoge. Koja bi tri pitanja postavio sami sebi i koji su, naravno, odgovori, ili u koje se tri situacije ne bi rado doveo pred kamerama?
Sebe ne bih intervjuirao jer sam svaki dan u svom društvu i to mi nije baš napeto. A kaj se tiče pojavljivanja pred kamerama, ne sudjelujem u tuđim emisijama jer mislim još dugo biti na televiziji pa ne želim “iskakati iz paštete”.
Diplomirao si režiju na Akademiji dramske umjetnosti. Imaš li u planu i neki igrani film i o čemu?
Uh, eto sol na ranu. Da, želio bih film, moji prvi video-uradci prije 100 godina, kad sam počinjao, bili su filmski i to je trebao biti smjer kojim sam planirao ići. Ali onda me povukla televizija i nikako da se iskobeljam jer za film treba najmanje godinu dana vremena, i da ništa drugo ne radim. A to je u mom slučaju teško jer jedan projekt vuče drugi. No kako još uvijek sanjam film, srednjoročno planiram razviti i snimiti svoj sitcom, kao put prema filmu…
Kako to da si odabrao Ekonomski fakultet?
U prvom pokušaju nisam uspio na režiji i Arhitekturi, a prošao sam na Ekonomiji, pa da ne gubim godinu bez faksa, ajde… I tako, paralelno sam s Lubosom osnovao Dugavsku televiziju, pa rekoh, šteta da sad to ne završim kad sam već upisao.
Jesi li ikad radio uredski posao od 9 do 17 i bi li mogao raditi tako?
Divim se ljudima koji mogu provesti radni vijek pod neonkom u uredu i njima bih podignuo spomenik! Uz određenu sigurnost koju taj tip posla daje, ipak mi se to čini teško i iscrpljujuće. Moj posao zna biti težak, radno vrijeme može biti i po 24 sata, par dana u komadu, ali postoji ta dinamika, pa putovanja, upoznavanje drugih ljudi i kultura, a to ipak u konačnici puni baterije.
Predavao si studentima kolegije vezane uz TV. Koja pitanja ti najčešće postavljaju i kako im pokušavaš prenijeti ono što trebaju znati oko rada na TV-u?
Najčešće pitanje je može li veća ocjena (smijeh). Pokušavam studentima objasniti da je bitna inovacija te da je od dobre ideje bitnija samo dobra realizacija. Uz to, nema uspjeha bez truda i znoja.
Može li se ta lakoća razgovora sa sugovornicima i opuštenost koju imaš uopće naučiti?
Naravno, za sve danas postoji tutorial na netu! Samo treba malo proguglati…
Dogodi li ti se ikad kreativna blokada i kako to rješavaš?
Svaki čovjek kroz svoj posao vježba dio sebe. Bauštelci vjerojatno imaju ruke k’o lopate, klaviristi gipke prste, a moj posao je smišljanje TV formata i to mi nije problem. Dapače, što sam stariji, to je veća lavina ideja. E sad, drugi je par rukava kako pogoditi što će ljudi u određenom trenutku, dijelu godine, stanju u društvu radije gledati. To je već nauka oko koje sve televizije razbijaju glavu.
Rekao si da te motivira strah, recimo taj da ne napraviš lošu emisiju. Imaš li još koji strah s kojim se moraš suočiti?
Strah od naguravanja po tramvajima, strah od žgaravice… Ma svatko od nas ima strahove, samo se zovu različitim imenima (briga za klince, strepnja od rokova, očekivanja drugih itd…). Da nemamo straha, život bi bio bajka. No poanta je u tome da treba naučiti savladati strah i tu sam OK. Progutam knedlu i jurišam dalje.
U emisijama i javnim istupima osvajaš i humorom i forama i pozitivnom energijom. Tko ima priliku vidjeti ozbiljnog i ljutitog Knjaza, odnosno što te može izbaciti iz takta?
Ma svaki je čovjek zabavan, svaka vaša čitateljica i čitatelj. Nema čovjeka na planetu koji se ne voli smijati. Rastao sam u društvu gdje je to bila normalna stvar, pa se valjda refleksno volim zafrkavati u svim životnim situacijama. Jer smijeh može biti i lijek, a ni ne trebamo sami sebe shvaćati preozbiljno jer to vodi u oholost i bahatluk. No isto tako ne postoji čovjek koji je svih 24 sata dnevno nasmiješen i dobre volje jer to je jednostavno nemoguće. Tako je i kod mene. Najviše me razljuti stanoviti R. K. glupim ponašanjem ili odlukama, pa me naljuti promet, situacije iz novina itd… No nakon oluje dolazi sunce i treba ga zadržati što dulje.
Kako si “sam svoj šef”, lakše ti je organizirati vrijeme. Koliko si u prosjeku godišnje na putu, a koliko u Zagrebu?
Joj nemoj pliz, to nam je doma vruća tema. Moja je teza da sam na nivou godine puno više doma nego prosječni muž i otac jer imam jako duge ljetne i zimske praznike (tako mi je “šef” naredio), dok moja gospođa tvrdi da sam ipak previše na putu. K’o i obično, istina je negdje u sredini. Ali bliže mojoj strani (smijeh).
Kad usporediš sebe u tinejdžerskim danima sa svojim sinom Emanuelom koji ima već 20 godina – vidiš li neke sličnosti?
Fizički smo dosta slični, no on je, srećom, povukao i na mamu, a psihički me prešišao jer je smireniji i manje divlji. Hvala mu na tome. Inače je zabavan i duhovitiji od mene, ali još uvijek ne može jezikom do nosa, ni istovremeno mušku i žensku špagu kao tata.
Par brzopoteznih
Trenutak kad si shvatio da želiš imati svoju TV emisiju?
Kad sam shvatio kako je pomoću kamere zabavno i izazovno pretočiti ideju iz glave u emisiju koja će nekoga stotinu kilometara dalje zabaviti. Taj osjećaj je neprocjenjiv.
Tvoj neiscrpni izvor ideja za emisije i kreativni proces?
Najzabavniji i najpoticajniji izvor su život i ljudi oko nas.
Gledaš li TV i koje emisije?
Svakodnevno sam na snimanjima okružen masom ljudi, pa na TV-u volim gledati biljke i životinje. Čisto da se za sutradan zaželim ljudi.
Izleti li ti ikad loša fora i kako se iz nje izvučeš?
Izleti i ne izvučem se. Neki put prešutim, i spasim sebe i svoju okolinu.
Koliko sati spavaš?
Previše i premalo. Previše u odnosu na druge (devet sati mi je taman), a nekad premalo jer nemam vremena za odmor iako sam pod psihofizičkim stresom zbog putovanja, cjelodnevnih snimanja i montaže gdje mozak non-stop mora biti na 150 posto. A pogrešku ti vide tisuće…
Montaže – do dugo u noć ili preko dana?
Kad sam bio mlađi, mogao sam i više noći zaredom (osobni rekord mi je devet dana i noći u komadu, sa spavanjem od 3-4 sata na fotelji), sada preferiram dan, najbolje od jutra pa dokad dobacimo.
Što radiš kad se nađete u teškim i naizgled bezizlaznim situacijama?
Pomolim se… Sebično jest jer se molim onda kad mi treba pomoć, ali pomaže.
Najvažnije lekcije koje si naučio…
- od bake Slavice?
Čovjek vrijedi dok je živ. Ljudinu ne čine titule i bogatstvo, nego mudrost i blagost.
- od djece?
Naučio sam od njih da je najbolje odmah oprostiti, najbolje i za mene i za tebe. Za njih svaki dan počinje suncem.
- sa studija u Americi?
Ne treba mistificirati TV posao, i TV zvijezde su obični ljudi (osobito američke)
- odrastajući u Dugavama?
Zafrkancijom do dugog i sretnog života. Novac je sekundaran, a ne primaran.
Zašto pozdrav pusa i sklek?
Zašto ne? Jedno volim, a ka drugome stremim.
Koliko sklekova možete napraviti?
Tridesetak u komadu. Nije baš za pohvaliti, ali obećavam napredak.
Intervju je objavljen u tiskanom izdanju časopisa Grazia broj 241.
