People pleasing: zašto previše udovoljavate drugima?

Radite svaki dan do 20 sati, a iako ste konstantno iscrpljeni, jednostavno ne možete reći ne? Želite vikend provesti sami, a ipak otiđete k roditeljima samo da im udovoljite? Ne usuđujete se izraziti svoje mišljenje i kompulzivno izbjegavate sukobe?

Kad netko ne može reći “ne” drugima i teško mu je postaviti granice, koristi se termin people pleasing. Što to točno znači i po kojim se karakteristikama mogu prepoznati ljudi koji stalno ugađaju drugima?

Osnovna definicija ugrubo je formulirana kao želja za dopadanjem pa se samo djelovanje odnosi na osobu koja svoje ponašanje prilagođava potrebama drugih, dok vlastite potrebe potiskuje u drugi plan. Za njih je ugađanje drugima izvor zadovoljstva. Iako u određenom trenutku ovakvo ponašanje izaziva kratkotrajni pozitivan osjećaj, kasnije se osoba ne osjeća ugodno, jer ako osoba stalno svoje potrebe stavlja u drugi plan, neminovno će doći do frustracija. Ovakvo ponašanje može se pojaviti čak i u sasvim banalnim situacijama, primjerice, kad u kafiću ne tražimo ono što stvarno želimo, već slijedimo želje drugih. Ali može ići sve do ekstremnih situacija, u kojima se dotična osoba čak može dovesti u opasnost jer vjeruje da je to ono što je potrebno da bi bila prihvaćena. Ili da se to od nje očekuje. Osoba želi imati dobar odnos s drugima jer u tom slučaju ima pozitivniju sliku o sebi.

Izbjegavanje sukoba

Činjenica je da people pleaser uvijek nastoji ugoditi drugoj osobi, a sebe gura u drugi plan i izbjegava sukobe koliko god je to moguće. Stalno teži odnosima koji su bez sukoba i harmoniji, što nikako nije realno. Osoba se ne zna nositi s “negativnim” osjećajima koji proizlaze iz sukoba i na tome se zapravo temelji ovakvo ponašanje. Budući da potrebe onoga koji ugađa nikad nisu zadovoljene, on nakuplja veliku količinu ljutnje. Za te loše osjećaje krivi druge, a sve to može dovesti i do svojevrsne “eksplozije”, ali ne nužno. Za neke to dovodi do sve veće depresije, značajnog povećanja tjeskobe ili povlačenja od ljudi.

Kako okolina reagira na people pleasing

Ljudi koji neprestano ugađaju drugima prilagođavaju svoje ponašanje kako bi zadovoljili potrebe drugih, nadajući se da će tako poboljšati odnose. No u međuvremenu se u njima javlja frustracija i ogorčenost zbog njihovog samoprijegora, a u mnogim slučajevima izazivaju nelagodu i kod druge osobe. Nakon nekog vremena, oni oko njih mogu osjetiti da zapravo nemaju pojma što people pleaser zapravo želi jer on nikad otvoreno i iskreno ne izražava svoje mišljenje. Dakle, u stvarnosti niti jedna strana neće biti potpuno zadovoljna ovakvim ponašanjem.

Kako se uopće razvija ovakav obrazac ponašanja?

Sve može započeti još u djetinjstvu. Počinjemo se družiti u različitim zajednicama, pojavljuju se očekivanja koja nam postavljaju čak i roditelji. Problem može biti i to što roditelj ne može pravilno upravljati fazama samorazvoja svog djeteta – kada dijete bude nagrađeno jer je mami ili tati pružilo trenutke radosti, ili je kažnjeno jer se usudilo reći “ne” i time je rastužilo roditelje. Sposobnost za reći “ne” javlja se tek u drugoj godini života i vrlo je važna faza u razvoju. S druge strane, neki roditelji i odrasli to tumače kao da dijete ne sluša, da se protivi, da nije odgojeno. I počnu ga preodgajati. Sjetite se samo primjera kad smo bili djeca i kako se od nas očekivalo da izljubimo svakog rođaka ili da se ne opiremo grljenju i ljubljenju. Nismo mogli reći “ne”, suprotstaviti se. I to je jedan od faktora koji utječu na to da čovjek kasnije postane people pleaser.