U Říčany-Větrníku, u Češkoj, lokalni je arhitektonski studio Architektura Studio projektirao dječji vrtić koji bi komotno mogao postati uzor svih europskih dječjih vrtića.

Objekt, osim što izgleda razigrano i veselo, je u potpunosti usmjeren i fokusiran na sport i tjelesne aktivnosti.

Dječji vrtić u Říčany-Větrníku

“Projektirali smo tri objekta i povezali ih – vrtić, dvoranu i vrt. Gimnastička dvorana će se tek graditi, a vrtić i dio vrta su već izgrađeni.” – izjavili su u press objavama iz arhitektonskog studija. I iako cijeli kompleks objekta nije još realiziran, jasno se vidi koliku razliku jedan ovakav objekt čini za društvo, zajednicu i okolinu.

Studio se inspirirao direktno djecom te su odlučili projektirati projekt slobodne forme, s izbočenim šarenim blokovima u kojima se nalaze učionice. Ove strukture strše iz središnje bijele kocke objekta gdje ulazni atrij dočekuje posjetitelje kojima se “za igru nudi”  instalaciji užeta poput paukove mreže obješene o deblo i granje drveta.

Arhitekti su projektu pristupili mogli bismo reći na holistički način te su se konzultirali s odgajateljima, učiteljima, trenerima te upravom grada Říčanyja. Cijeli prostor je kreiran oko djece; dječje igre, kretanja, omjera, skale… Objekt je projektiran prvenstveno za djecu, tek onda za odrasle. Dječja spontanost, neorganiziranost, nepredvidljivost, čistoća, nevinost i optimizam bili su parametri koji su se slijedili u procesu projektiranja ovog vrtića.

Paralelno s time pazilo se na zadovoljavanje svih prostornih potreba vrtića: od dvorana, učionica, ureda, kuhinje i sl., sve do ulaza. Zasebne učionice projektirane su kao zasebni koloristični volumeni, čineći vanjsku opnu objekta maksimalno razvedenom. Takve raznobojne, objekt sjajno spajaju s dvorištem i vrtom. Učionice se transformiraju u igraonice u kojima se djeca mogu igrati, učiti i istraživati, a njihov oblik inspiriran indijanskim tee-pee šatorom dodatno je razigram igrom svjetla koju takav volumen omogućuje. Učionice se protežu kroz dvije etaže.

U ulaznom atriju, središnja instalacija viseće mreže nalik na paukovu mrežu služi kao igralište dostupno iz svih učionica i tako osim što potiče ne igru, spaja prostor u jednu homogenu cjelinu.

Na kraju, glavnom ulazu se pristupa s ulice što će mnoge polaznike i učenike asocirati na ulaz u svemirski brod. Pročelje prema ulici je djelomično projektirano kao okomito zelenilo, zeleni zid, u nadi da će se u bliskoj budućnosti u potpunosti zazeleniti i “progutati” cijelo pročelje. Suprotnost pročelju je tehnička struktura zgrade; ona je ostavljena djelomično vidljiva, kako bi djeca vidjela kako struji voda, struja i zrak, ili bolje rečeno kako se ovi elementi, energenti – igraju!

Fotografije: Filip Šlapal, archi.cz