Kad ste se posljednji put osjećali ushićeno i bezbrižno? Kad ste posljednji put bili apsolutno fokusirani i potpuno prisutni? Kad ste se posljednji put osjećali potpuno živima? Drugim riječima – kad ste se posljednji put zabavili? Istinska zabava je čaroban spoj zaigranosti, povezanosti i protoka te je apsolutno neophodna za kvalitetan i radostan život. Razgovarala sam s Catherine Price, znanstvenom novinarkom, osnivačicom platforme Screen Life Balance i autoricom knjige “The Power of Fun: How to Feel Alive Again”. Iz razgovora sam odnijela alate zbog kojih “skrolam” manje, živim bolje i ono najvažnije – zabavljam se
Zabavu si poklanjamo kad nam stvari u životu idu prema očekivanjima ili kad se želimo nagraditi. Scenarij bi trebao biti apsolutno suprotan. Zabava je kontinuiran čin koji trebamo upijati svakodnevno. Iskrena zabava čini nas otpornijima, osnažuje naše raspoloženje, a ako je prioritiziramo, može nam promijeniti život i olakšati situacije koje nam se ubacuju na cesti života. O Catherine Price pisali su i njezine radove objavljivali ključni svjetski mediji, između ostalog “The New York Times”, “Popular Science”, “The Los Angeles Times”, “The San Francisco Chronicle”, “The Washington Post Magazine”. Njezino ovogodišnje TED predavanje “Why Having Fun Is the Secret to a Healthier Life” ima više od 2,5 milijuna pregleda na njihovoj platformi, a 711 000 na YouTube kanalu. Catherine je iskustvo znanstvene novinarke pretočila u djela koja preispituju pretpostavke i pokreću pozitivne promjene. Nju zanima živjeti radostan i smislen život te pisati knjige koje pomažu ljudima činiti isto. “Prethodna knjiga “How to Break Up With Your Phone” govori o stvaranju zdravijih odnosa i o postavljanju kvalitetnijih granica s pametnim uređajima, a uključuje i 30-dnevni plan prekida, koji sam i sama prošla te koji me, na kraju, doveo do novog izazova. Sate koje sam gubila na bezumno listanje po ekranu vratila sam nazad i odjednom sam bila u situaciji da raspolažem s viškom sati. I taj sam višak uložila u pisanje knjige “The Power of Fun: How to Feel Alive Again”.”
“Zabava je osjećaj, a ne aktivnost”
“Kad pitate ljude što je to zabava, većina će vam nabrojati popis aktivnosti u kojima obično uživaju. No to samo po sebi nije zabava. Možda volite organizirati večere, ali određene večere bit će zabavnije od drugih, čak i ako su prisutni isti ljudi. Za nijednu aktivnost ne može se jamčiti da će uvijek proizvoditi zabavu. Kad sam zamolila ljude da sa mnom podijele iskustva koja su “jako zabavna” – to je bila moja visokoznanstvena fraza – tri čimbenika kontinuirano su se ponavljala do te mjere da su postali, vjerujem, temelj definicije zabave – zaigranost, povezivanje i protok.” Zaigranost ne znači igranje, ona označava bezbrižan stav i kreiranje stvari zbog bezbrižnosti bez previše brige o ishodu, dok se povezanost odnosi na osjećaj posebnog, zajedničkog iskustva. “Možemo se zabaviti sami, ali iskustva koja su sa mnom podijeljena većinom su uključivala dvije osobe, a to je vrijedilo čak i za introverte”, napominje Catherine. Protok je psihološko stanje u kojem se gubi pojam o vremenu kad smo aktivno uključeni u ono što radimo i drukčije je od pasivnog konzumiranja sadržaja, poput binge-watchanja – takva se konzumacija naziva hipnoza, odnosno junk flow. Protok je, u ovom slučaju, potpuna zaokupljenost i prisutnost; a kad su prisutna sva tri stanja, tad možemo reći da se istinski zabavljamo. Sukladno tome, korištenje slobodnog vremena možemo podijeliti u tri kategorije. Prva je prava zabava, druga je lažna zabava – što su za Catherine aktivnosti koje se reklamiraju kao zabavne, ali se zapravo zbog njih često osjećamo još gore – poput “skrolanja” po društvenim mrežama, dok treća najšira kategorija uključuje opuštajuće, regenerativne ili ugodne aktivnosti poput čitanja knjige, odlaska u šetnju ili kupke koje, vjerojatno, nikad neće dovesti do čina iskrene zabave.
“Zaslužujemo uživati u vlastitim životima”
Danas se zabava ne shvaća ozbiljno. Smatra se neozbiljnom i neobaveznom. “Skloni smo misliti da se zabavljamo samo kad smo u egzotičnim kontekstima ili na odmoru te da zabavljanje nije nešto što se može ili čak treba dogoditi na radnome mjestu. Ali to je pogrešan pristup”, ističe Catherine. U poglavlju “Why Fun – True Fun – Is the Answer” Catherine detaljno opisuje prednosti iskrene zabave. Razloga je više, a neki od njih su osjećaj povezanosti, veća razina energije, smanjenje iscrpljenosti, povećavanje otpornosti, kreativnosti i produktivnosti. Međutim, najbitniji razlog je jednostavno – zato što je zabavno. “Zaslužujemo uživati u vlastitim životima. Jedan od najfascinantnijih aspekata je to da smanjenjem razine stresa, osjećaja usamljenosti i izolacije snižavamo i razinu kortizola. Umjesto neozbiljnosti, vrlo brzo dolazimo do toga da je zabava korisna za naše fizičko zdravlje.”
Revizija zabave u četiri koraka
Catherine je imala jasan cilj. Zabavu je htjela transformirati iz apstraktnog, maglovitog koncepta u čin koji možemo kontrolirati. Transformacija ju je dovela do četiri koraka za reviziju istinske zabave. Prvi je prepoznavanje osjećaja poput osjećaja dječjeg uzbuđenja i radosti, pozitivnog boosta energije ili osjećaja da smo potpuno svoji. Drugi je korak povezan s uspostavljanjem osnovne linije “Fun frequency upitnika” koji otkriva koliko se trenutačno istinski zabavljamo. Treći korak je prisjećanje iskustava kad smo se istinski zabavljali kako bismo razumjeli zašto smo se u tom trenutku osjećali tako te kako bismo u budućnosti mogli ponovno aktivirati taj osjećaj, dok je četvrti korak povezan s vođenjem dnevnika za identificiranje dnevnih aktivnosti, ljudi i okruženja koja nas mogu dovesti do istinske zabave.
Godine nisu bitne i ne postoji beskonačan život
Različiti ljudi identificiraju zabavu na različite načine, dok ista osoba može pronaći zabavu u različitim kontekstima faza života. “Možda ste se dobro zabavljali na koncertima kad ste bili mlađi, ali sad zabavu pronalazite u intimnijem okruženju. Poznajem previše mladih ljudi čiji je način razmišljanja “cijepljen” od zabave i previše starijih ljudi čiji nije. Ključ je u sposobnosti rađenja stvari bez previše brige o ishodu, kao i u odbacivanju osuđivanja.” Upravo je zato poglavlje “Why you feel dead inside” Catherinin podsjetnik da ne postoji beskonačan život. “Čitala sam intervju s djelatnicom konačišta i autoricom knjige o najvećim žaljenjima umirućih. Jedno od najvećih žaljenja koje je opisala bilo je: ‘Voljela bih da sam si dopustila da budem sretnija’, dok ‘Voljela bih da sam provela više vremena na Instagramu’ nije bilo na popisu.”
Ako se prisjetimo sebe u mlađoj dobi, doći ćemo do spoznaje da nam se zabava događala spontanije. Djeca su po prirodi razigranija, još nisu perfekcionisti, nisu samokritični i nisu istrenirani mišlju da ništa nije vrijedno raditi osim ako nije u zamjenu za novac. Postoji, naravno, i manjak osjećaja odgovornosti jer se netko tada brinuo za nas. Zato se kao svjesna odrasla bića moramo potruditi dati prednost zabavi. Da, potreban je napor i razgovor s bližnjima kako bismo se prisjetili vlastitog života, ali imati mjesto u kalendaru za zabavu s ljudima koji vas čine sretnima vrijedno je tog napora.
Tajna dugoročne sreće leži u imanju više svakodnevnih trenutaka zabave. Pronađite ih i prigrlite ih. Bit ćete sami sebi zahvalni.
