Prošle je subote, održan dugoočekivani prvi Pandan pop-up event u prostoru zagrebačke Garaže Kamba u Ilici.
Ako niste stigli otkriti o čemu se tu točno radi, nema brige jer Pandan je online vintage & second hand shop, pokrenut je u veljači, a tjednim mini dropovima novih odjevnih predmeta koji stižu iz Belgije, privlači puno pažnje istinskih ljubiteljica rijetkih i vrijednih komada. Iza ovog online projekta stoji zanimljiva dama, Andrea Hržić. Otkrila nam je kako je prošao prvi Pandan pop-up te što sve možemo očekivati od njezinog zanimljivog projekta.
Pandan si pokrenula početkom ove godine. Kako si odlučila da je baš tad pravi trenutak za taj pothvat?
Ideja za Pandanom mi je sinula krajem prošle godine. Otkad je krenula pandemija 2020., imala sam malo slobodniji način rada te provodila puno više vremena u Hrvatskoj nego prije, i tada sam shvatila da zapravo kada god bih bila u Hrvatskoj, jako rijetko bih kupovala odjeću. Fast fashion brendove izbjegavam, luksuzne marke si često ne možemo priuštiti, a ponuda jednostavnog, modernog i kvalitetnog second handa mi se nije činila toliko rasprostranjena. U međuvremenu bih sve više čula od frendica i mame ‘Kupi i meni tako nešto kad vidiš sljedeći put’. Tako da sam počela kupovati odjeću za prijateljice, dečka, mamu i donosila ih sa sobom u koferu. Tu mi je na pamet sinula ideja za InstaShopom na koje sam i sama već puno puta nabasala. Pomislila sam si, pa zašto ne bih i ja ovako nešto probala, ali fokusirano na Hrvatsku gdje sam ponovno provodila sva više vremena.
Kako biraš komade, gdje ih pronalaziš, što tražiš?
Komade prvotno biram po materijalima i naravno po kroju. Ponekad sama sa sobom prije nego uhvatim i opipam neki komad, od oka igram igru pogađanja materijala, i stvarno puno puta pogodim i to me instantno razveseli. U Belgiji i Francuskoj, za razliku od naših krajeva, postoji dugogodišnja tradicija buvljaka gdje svaki kvart održava ‘ulične’ zabave u sklopu kojih stanari kvarta prodaju na ulici sve što im više ne treba. Stvari, od namještaja do magazina i odjeće, su najčešće jako dobre očuvane, a cijene povoljne i da se vrlo lako cjenkati. Takva mjesta su meni najdraža za thrifting, gdje upoznate žene i nonice koje su same nosile te komade, ispričaju vam priče, i drago im je vidjeti da se nekome sviđaju te da će i dalje biti nošeni.
Kad tražim komade za Pandan, tražim stvari koje meni osobno zapnu za oko. Ispostavi se da su to najčešće hlače od kože i kaputi, svilene košulje te lude natikače ili visoke čizme. Naravno, uvijek je zabavno slučajno nabasati na neki luksuzni brend za isplativu cijenu. Nedavno sam imala sreće te ulovila originalne Pleats Please by Issey Miyake hlače što me jako razveselilo, pogotovo nakon nedavne smrti slavnog dizajnera čiji su komadi sada još cjenjeniji. Kao i samo značenje riječi, Pandan je stvarno pandan mog osobnog stila, iako ne bih željela da kao brend ima (moje) lice.
Živiš i radiš vani, gdje točno, čime se baviš, što te okupira?
Živim i radim vani od svoje 18-e. Studij sam započela u Trstu i završila u Briselu, gdje živim već 11 godina. Bavim se komunikacijama i PR-om za projekte financirane od Europske komisije na temu prometa, okoliša i održivosti. Zadnje vrijeme često kroz moje ruke prolaze projekti koji se bave održivošću u modi i tekstilu te se najviše fokusiraju na preradu i recikliranje materijala koji se koriste u modnoj industriji, što mi je osobno jako zanimljivo. S poslom koji radim puno i putujem, i gdje god odem potrudim se pronaći slobodno vrijeme te proučiti lokalnu vintage i second hand scenu i buvljake. (Tako sam nedavno ostala ugodno iznenađena s ponudom buvljaka u Lisabonu, ali i s inače preskupom Norveškom, gdje sam za 50-ak kuna kupila predivni beštek, besprijekornog skandinavskog dizajna.)
Kakvo je tržište vintage komada vani?
U inozemstvu je vintage ponuda stvarno svakakva, od ogromnih nabacanih dućana gdje se kupuje odjeća na kilu, super isplativih charity shopova s rabljenom robom do finijih probranih butika gdje možete kupiti klasične komade kao što je Max Marin kaput od devine dlake i onih s malo više niche ponudom suvremenih dizajnera kao što su na primjer Dries van Noten i Ann Demeulemeester. Takvih dućana ima više u Parizu i Antwerpenu gdje naravno ima i puno više fashion publike, dok se Brisel uvijek nekako krije u njihovoj sjeni s manjim second hand buticima ali zato sa sasvim prihvatljivim cijenama za super kvalitetu. Vintage u Berlinu i Londonu, meni osobno niti nije moj stil niti ima opravdane cijene dok sam puno veći fan odjeće iz Belgije i Francuske, i naravno Italije gdje su fina čista vuna i svila moglo bi se reći, ništa posebno, “domaća trikotaža”. Svakako isto pravilo vrijedi svugdje, uvijek treba kopati i imati dobro oko, ili dodir ( smijeh). Nažalost, dok thriftam sve više susrećem komade brendova Shein i sličnih koji postaju neizbježan osobni horor prizor. Činjenica je da izvor kvalitetne vintage odjeće nije obnovljiv, tako da ako naiđem na stvari s greškama, ne ustručavam ih se kupiti te nosim na popravak kod mame ili postolara.
Prošlu subotu je održan prvi pop-up event. Kako je prošlo i koliko ih često planiraš imati ubuduće?
Prvo pop-up je prošao sjajno. Bila je to i prilika upoznati uživo osobe za koje već dugo vrijeme osjećam kao da se znamo sto godina, te svima koje zanima dati priliku da dožive neku viziju Pandana, u po meni, idealnom prostoru koji mi je ustupila pop-up galerija Garaža Kamba. Za pop-up sam skupila ukupno 90-ak komada koji su se stvarno jako brzo prodali, već je pola sata prije otvaranja vani bio “red”. Dropovi komada preko Instagrama su nešto što ću nastojati održavati svaki tjedan. Iako je lakše prodati uživo veće količine stvari u manje vremena, uživam u fotkanju i stylingu komada koji idu online, a i tako mogu dostaviti odjeću po cijeloj Hrvatskoj i šire. Svakako ću održati još jedan zagrebački pop-up u rano proljeće jer već imam pozamašnu proljetnu kolekciju, a ako bude vremena i dovoljno odjeće, možda čak i prije.
