U moru Instagram fotografija koje mame pozornost promatrača svojim glamurom, blještavilom i uljepšanom “fasadom”, pronašli smo sami sebe privučeni upravo suprotnim vizualima. Fotke koje na nevjerojatan način pokazuju svu jednostavnost i ljepotu svakodnevnog života postale su pravi dragulji u moru vizualnih podražaja i učinile da se vrlo lako možemo povezati i poistovjetiti s njima. Autorica koja ih na domaćem terenu stvara na baš taj način, neposredno, prirodno, emotivno, zove se Ivona Bezmalinović. Možda ju već pratite na Instagramu pod njenim “umjetničkim imenom” Bezminica, a ako ne, vrijeme je da to učinite i otkrijete predivne radove koji su uistinu neprocjenjivi trenuci uhvaćeni u vremenu. S Ivonom smo popričali o svemu na temu njene fotografije!
Vratiš li se na same početke svoje karijere, kako i kada te je zainteresirala fotografija?
Jako teško mi je reći kad je ta ljubav počela, nekako sam oduvijek bila zaljubljena u polaroid fotografije mog tate, koje su se skupljale u Kodak kutijama. Još uvijek ih imam i u njima držim uspomene odrastanja mog brata i mene. Bila sam ona što je u doba filma uvijek imala aparat uz sebe i trošila sav džeparac na razvijanje istih, i onda se to nekako nastavilo s majčinstvom i rastom moje obitelji. Pa da skratim, očito smo fotografija i ja oduvijek nekako povezane. Fotografija je više bila moj hobi i ispušni ventil, a s vremenom je postala i moj posao u kojem uživam.
Što bi definirala kao svoju najveću inspiraciju? Koga ili što najviše voliš vidjeti ispred svog objektiva?
Život, životnost, sve ono od čega smo satkani. Volim jako jug, taj južnjački mentalitet, emocije koje vidiš na svakom koraku, tu životnost s početka odgovora, svjetlo u ulicama, stare portune (haustore), robu koja se suši na vjetru, mogla bi do sutra nabrajati (smijeh)… S druge strane, obožavam fotografirati mala intimna vjenčanja jer u njima osjetiš taj puls roditelja, mladenaca, kumova… Ljubav isprepletenu sa suzama radosnicama, iskrenim emocijama.
Po čemu odlična fotografija odskače od prosječne fotografije i što uopće smatraš kvalitetnom fotografijom koja je u stanju i tebi samoj upasti u oko?
Po meni svaka fotografija koja ti izazove emocije ili prenese neku poruku je odlična fotografija jer znači da je ispunila svoj cilj. Reagirala si! A onaj dodatni bonus je ako je kadriranje dobro i horizont, linije ispravljene i ravne. Imam problem s horizontima, zidovima i pijanim kućama koje izgledaju kao da padaju, nije tajna, to možete ispraviti jednim klikom (smijeh).
Što je po tebi glavna uloga ili poanta fotografije?
Pa ovisi koji tip fotografije. Ako je to dokumentarna fotografija, onda je njena svrha da zabilježi neki bitan trenutak za neka daleka sutra, zamrzne vrijeme i da vam uspije prenijeti emociju tog trenutka. Da kad nakon 10 godina pogledate tu fotografiju, probudi vam uspomene, stavi osmijeh na lice, sjetu ili tugu tog dana. Ako fotografirate proizvod ili modu, onda je njena uloga da vam proda ono što gledate, da to poželite i opet dolazimo do onog da vam mora potaknuti emocije kako god okrenuli.
Kako društvene mreže danas utječu na umijeće fotografije?
Drago mi je da su mladi ljudi našli zabavu u fotografiji i nekako vjerujem da će se od tisuće njih koji društvene mreže koriste zbog lajkova i popularnosti, dio ipak isprofilirati u fotografe i izabrati fotografiju kao profesiju. Društvene mreže nisu mjerilo kvalitete nečijeg rada niti ih se treba tako gledati, pogotovo u fotografiji. One bi trebale biti alat povezivanja, možda dodatne inspiracije ili motivacije, a umijeće je nešto što imaš u sebi ili naučiš, ali ne na Instagramu nego na radionicama fotografije, online tutorijalima i slično.
Fotografije u boji ili crno-bijele. Što voliš kod jednog, a što kod drugog i je li proces fotografiranja drugačiji?
Ja jako volim CB i grain fotografije jer mi imaju neki mood kojeg volim, nostalgičan, sanjarski, sirov… Niti jedna boja mi ne vuče pogled, nego je to – TO. A kada je riječ o fotografiji u boji, volim ugasle boje, da nisu prejarke i postojane, više naginjem nježnosti. Kako bi moj svestrani prijatelj Đenko, koji je između ostalog i fotograf, rekao “kod Ivone su se sve boje ugasile” (smijeh).
Kad vidim neki kadar, kad me nešto trgne, odmah znam slikam li crno-bijelo u glavi ili u ugaslim, ali ipak bojama. Crno-bijelu obradu više koristim u fotografijama koje su u pokretu, portretima na vjetru ili kad imam lošije svjetlo jer ih uvijek izvuče da izgledaju sanjarski.
Koji fotografi/fotografkinje su najviše utjecali na tebe i tvoj rad?
Joj, iskreno bila sam na jednoj radionici naših wedding fotografa gdje se pričalo o motivaciji i inspiraciji i skužila sam da nisam sama. Ja jako volim radove naših i stranih fotografa, ali moja inspiracija više leži u filmovima, serijama il kako to god zvučalo u glazbi. Dok, na primjer, slušam Nicka Cavea, u glavi imam scene i mood koji želim prenijeti u fotografiju, isto tako kad gledam super snimanu seriju ili film samo vidim kompozicije, boje i kadar koji je savršeno uhvaćen. Tako da sve to što gledam i slušam, način na koji se ja mijenjam utječe na moj rad.
Imaš li svoj omiljeni rad? Ako da, koji i zašto?
Teško mi je izdvojiti, jako sam kritična kada je moj rad u pitanju. Jako volim fotografije s putovanja, sad zadnje Napulja jer se mogu povezati s njima, poznate su mom sentimentu te fotografiranje SS22 kolekcije za My Choice jer sam vizualima uspjela prenijeti životnost juga Mediterana, otoka, svega onog u čemu ja osobno guštam. Kampanju sam fotografirala na mom najdražem otoku Visu i Lidija (vlasnica branda) mi je dala potpunu slobodu u kreiranju cijele priče i u tome sam baš uživala. U zadnje vrijeme, kako s mojom partnericom cheficom Jolandom organiziramo i osmišljavamo događanja, hrana i uređenja se često mogu naći na mojim fotografijama i cijeli taj proces me baš veseli.
Foto: Bezminica
