Novi projekt teatra Mašine igre „Zakopana čuda“, nastalog prema tekstu Monike Herceg i u režiji Daria Harjačeka, hibridna je forma kazališta, filma, poezije i glazbe, a funkcionira kao jedinstven video rad imaginarne predstave bez sudjelovanja publike uživo. „Zakopana čuda“ premijerno će biti prikazana večeras, 29. travnja u 19 sati na YoutTube kanalu teatra Mašine igre!
Mjesto radnje jedan je stan, vrijeme radnje jedna je noć. U toj noći događa se cijeli život. Dvoje ljudi proživjet će sve one ključne trenutke koji ljubav stavljaju na kušnju i uče nas voljeti.
Zakopana čuda drugi je u nizu dramskih tekstova suvremene hrvatske pjesnikinja Monike Herceg, koji se strukturalno i tematski naslanja na prvijenac Gdje se kupuju nježnosti, praizveden u zagrebačkom HNK 2020. godine. Priča je koncipirana kao kronologija jedne (ili bolje reći bilo koje) ljubavne priče – kroz likove Zauvijek djevojčica i Zauvijek dječak ulazimo u arhetipski svijet spoznavanja ljubavi, u svijet kompleksnih unutarnjih strahova od samoće i hladnoće svijeta.
Kao treći glas u drami se pojavljuje Ljubav koja kroz pokušaj definiranja vlastitog identiteta vodi duge razgovore s Vremenom koje šuti, dajući nam okvir za promišljanje pojma vječnosti iz dviju perspektiva – ljubavi kao jednog oblika vječnosti naspram vječnosti vremena.
Središnju točku u kompoziciji drame zauzima niz dijaloških fragmenata u kojima likovi mapiraju opća mjesta na vremenskoj crti svake intimne veze. U tom smislu oni su identiteti ljudskog bića u potrazi za ljubavlju. S obzirom na karakter predloška, na njegov delikatni spoj dramskog, esejističkog i poetskog, Zakopana čuda realizirana su kao digitalno kazalište. Ta mogućnost meandriraranja između filma i kazališta za teatar Mašina igre se pokazala prikladnom formom u poigravanju s metastrukturom, istodobno omogućujući aktualizaciju dramskog pisma i popularizaciju poezije kroz nove medije.
Režiju i adaptaciju potpisuje Dario Harjaček. Glume Judita Franković Brdar (Zauvijek djevojčica), Pavle Vrkljan (Zauvijek dječak), Jelena Miholjević (Ljubav). Snimatelj i montažer je Pavle Kocanjer, autor glazbe je Damir Šimunović, snimatelj zvuka je Saša Poštić, vizualni identitet potpisuje Luka Borčić/ Studio Mašina, dok je za šminku i frizuru zaslužna Iva Dežmar. Snimljeno je u prostoru Mjesnog odbora Voćarska, u Zagrebu, u produkciji Teatra Mašina Igre.